Sjećanja

TONKO LONZA (Zaton, 29. rujna 1930. – 23. prosinca 2018.)

Glumačka snaga i autoritet

Objedinjavao je u svojim ulogama Lonza senzibilne idealiste i opore realiste, stroge patere familiase i sentimentalne gubitnike, gospodu i prosjake, pjesnike i prozaike, a šekspirijansku tragiku spretno je pretakao u krležijansku melankoliju. Najviše je plijenio ulogama u djelima dubrovačkih dramskih klasika Marina Držića i Iva Vojnovića.

Piše Josip Grozdanić

Dok je u rodnom Zatonu pokraj Dubrovnika pohađao osnovnu školu, Antun Tonko Lonza nije ni slutio da mu je suđen glumački kruh sa sedam kora. Tada ga je je učiteljica izbacila iz glumačke podjele jer je u dječjoj predstavi zabunom izgovarao i didaskalije. Ni kao gimnazijalac nije pretpostavljao da će jednog dana biti vrsni karakterni više


GEORGIJ PARO (Čačak, 12. travnja 1934. - Zagreb, 4. svibnja 2018.)

Potpuni stvaralac

Paro sve vidi u prostoru predstave kao osobitom iskustvu i modelu prostora svijeta. U predstavama slijedi mejerholdovski model društveno-kritičkog teatra. Osim što je „hudoženstven“, uključuje i sastavnice kazališta okrutnosti - Uvijek je davao slobodu glumcima i nije se povodio trenutnim kazališnim modama i ispraznostima. Kazalište Georgija Para uvijek je i društveno-kritički prostor gdje je glumac pozvan reći istinu.

piše: Zvonimir Mrkonjić

Georgij Paro je od samih početaka pripadao vrhu kazališnih stvaralaca proteklih pedesetak godina. Jedan je od onih redatelja koji je poštovao slovo i duh dramskoga teksta, no to ga nije sprječavalo u istraživanjima i eksperimentima, pogotovo u ambijentalnom kazalištu. Uvijek je davao slobodu glumcima i nije se povodio trenutnim kazališnim modama i ispraznostima. Njegove kratke više


RELJA BAŠIĆ (Zagreb, 14. veljače 1930. - 7. travnja 2017.)

Neuništivi stvaralac i zanesenjak

Imao je smisao za preciznu i savršeno točnu reakciju, za oblikovanje i tajming komičnih i geg-situacija, za umetanje frivolnih i dvosmislenih detalja te za istinsku glumačku lucidnost i ludizam.

U barem dvjema ulogama u dvama antologijskim hrvatskim filmovima – onoj umjetničkog dizajnera Feđe u remekdjelu Rondo Zvonimira Berkovića i onoj legendarnog gospona Fulira u Tko pjeva zlo ne misli, kakvoćom srodnoj adaptaciji novele Dnevnik malog Perice Vjekoslava Majera u režiji Kreše Golika, teško je pa i nemoguće zamisliti bilo kojeg glumca osim Relje Bašića. više