Sjećanja

MIRO ŠEGRT (Bastasi, Bosansko Grahovo (BiH), 5. svibnja 1941. – Zagreb, 10. listopada 2021.)

Staloženost, svestranost i posvećenost glumi

Miro Šegrt bio je nadasve predan i posvećen svom glumačkom pozivu. U četrdeset godina umjetničkog rada u Drami HNK ostvario je mnogo malih glumačkih zadataka, presudnih za cjelokupan umjetnički uspjeh predstava. Njegova umjetnička suradnja i angažman bili su dragocjeni za teatar.

Piše: Branka Primorac

„Miro Šegrt bio je nadasve predan i posvećen svom glumačkom pozivu”, kaže o nedavno preminulom glumcu (10. listopada 2021.) redateljica Ivica Boban koja je režirala Zagorku, predstavu na čijoj se premijeri 2011. godine u zagrebačkom HNK Šegrt oprostio od kazališnih dasaka iako je, službeno, u mirovinu otišao još 1. siječnja 2009. Boban dodaje: „Ostvario je više

---

MIŠE MARTINOVIĆ (Dubrovnik, 1. lipnja 1926. – Dubrovnik, 1. kolovoza 2021.)

Glumac i gospar arkadijskih zagovora

Miše Martinović odigrao je cijele galerije lica iz svjetske dramske literature, a posebice onih iz dubrovačke dramske baštine i likova iz opusa Marina Držića i Iva Vojnovića, s prepoznatljivom mediteranskom životnošću i preciznim unutarnjim dubinskim iščitavanjima koja su bila osnovom i tajnom njegove glumačke neponovljivosti.

Piše: Davor Mojaš

Pozornica hrvatskog glumišta kojem smo suvremenici i kakvi-takvi i koliko treba marni pratitelji, ostala je bez još jednog velikana, dramskog umjetnika koji je svojim umijećem, bogatom i sadržajnom kazališnom kronologijom ali i životnim i drugim javnim prinosima ostavio važan trag obvezujućih priziva i zasluženih zahvala i spomena. Pretoplog i ljetnog festivalskog 1. kolovoza 2021. u više

---

NENAD ŠEGVIĆ (Split, 7. listopada 1936. – Rijeka, 11. srpnja 2021.)

Kazališni znalac koji je cijenio svako pojavljivanje na sceni

Nenad Šegvić samo u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci odigrao je više od sto i pedeset uloga širokog repertoara – od velikih svjetskih klasika, hrvatske starije i novije dramske baštine, kao i suvremenih, ponajviše američkih i hrvatskih dramatičara. Kao mladi glumac lijepe vanjštine istaknuo se u ulogama ljubavnika. U zreloj dobi preuzeo je dužnost ravnatelja Hrvatske drame u HNK Ivana pl. Zajca, a 1993. uz Larryja Zappiju i malu grupu riječkih glumaca, osniva i pokreće HKD teatar.

Piše: Branka Primorac

U 85. godini života u Rijeci je umro Nenad Šegvić, rođeni Splićanin, glumac, nezaobilazna figura umjetničkog i kazališnog života Rijeke, kazališni umjetnik, dramski prvak, dugogodišnji ravnatelj Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca, u koji je došao 1965. i ostao do umirovljenja 1999. godine. Završio je beogradsku Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju (1959.), a više

---

JOŠKO JUVANČIĆ (Dubrovnik, 26. siječnja 1936. - 24. ožujka 2021.)

Erudit renesansne svestranosti i predani zastupnik istinskih vrijednosti

Joško Juvančić Jupa redatelj je koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog kazališta. Nije bio samo važan, osebujan i karizmatičan redatelj, nego i vrsni pedagog koji je odgojio mnoge generacije hrvatskih glumaca i većini njih otvorio velika vrata u svijet kazališta.

Piše: Katarina Kolega

Joško Juvančić redatelj je koji je ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog kazališta. Prve susrete s kazališnom umjetnosti imao je u Dubrovniku, gdje se rodio 1936. godine. Tijekom gimnazijskih dana amaterski se bavio glumom u Kulturno-umjetničkom klubu Marin Držić, zajedno sa starijim članovima, kasnije istaknutim glumcima kao što su Tonko Lonza ili Izet Hajdarhodžić. Zahvaljujući više

---

SAŠA ANOČIĆ (Osijek, 19. svibnja 1968. – Zaprešić, 4. svibnja 2021.)

Inventivan i maštovit majstor žanrova, topline, samoironije, apsurda i humora

Anočića su oduvijek zanimale životne priče ljudi s margine društva, takozvanih gubitnika. Profilirao se kao redatelj koji voli mijenjati žanrovske kodove igre – od naturalizma i groteske do montipajtonovskog crnog humora, kako bi sumorne trenutke života kontrapunktirao duhovitim persiflažama.

Piše: Katarina Kolega

Saša Anočić bio je po struci glumac, i to izvrstan glumac – sugestivan, uvjerljiv, prirodan, no pamtit ćemo ga i kao vrsnog redatelja koji nam je u naslijeđe ostavio nekoliko kazališnih bisera, antologijskih ostvarenja hrvatskoga glumišta. Glumu je diplomirao 1998. godine u  rodnom gradu Osijeku, gdje je zagrebačka  Akademija dramske umjetnosti imala dislocirani studij, a više

---

RANKO STOJIĆ (Vinkovci, 1952. – Zagreb, 19. srpnja 2021.)

Svestrani glumac i majstor scenske minijature

Ranko Stojić bio je nositelj stare škole originalnih glumačkih osobnosti. Cijelu je karijeru kao stalni član bio vezan uz dječje Kazalište Trešnja u Zagrebu, još od vremena kada se to kazalište zvalo Malo kazalište Trešnjevka. Bio je majstor scenske minijature u važnim sporednim ulogama, jasnoga glasa i sjajne dikcije, mogao je igrati uloge komične i tragične, iskusni stup ansambla, profesionalac od glave do pete na kojega je svaki redatelj mogao računati bez oklijevanja.

Piše: Branka Primorac

Ljetos nas je napustio još jedan glumac, svestrani Ranko Stojić. Cijelu je karijeru kao stalni član bio vezan uz dječje Kazalište Trešnja u Zagrebu, još od vremena kada se to kazalište zvalo Malo kazalište Trešnjevka. No, osim kazališta puno je radio na televiziji, filmu i radiju, glumački jednako vrijedne srednje i manje uloge. Scenu matičnog više

---

MARINKO MARIČIĆ (Karlovac, 23. lipnja 1969. – Zagreb, 13. srpnja 2021.)

Nesebično se davao kazališnoj umjetnosti i oblikovanju svjetla

Marinko Maričić bio je dugogodišnji oblikovatelj svjetla u Zagrebačkom kazalištu mladih i veliki znalac svog posla. Brojni su Zekaemovi kazališni naslovi tijekom dvadeset i šest godina na pozornicu stigli osvijetljeni njegovom rukom, ali u kazališnoj i profesionalnoj zajednici pamtit će se i kao jedan od prvih u Zagrebu koji je napravio video-animaciju za kazališnu predstavu.

Piše: Branka Primorac

Marinko Maričić Miš, od 1995. stalno zaposleni operater na rasvjetnom pultu u Zagrebačkom kazalištu mladih, veliki znalac svog posla, glumac, umro je u Zagrebu poslije kraće bolesti 13. srpnja 2021. Brojni su Zekaemovi kazališni naslovi tijekom dvadeset i šest godina na pozornicu stigli osvijetljeni njegovom rukom, ali u kazališnoj i profesionalnoj zajednici pamtit će se više

---

ALEKSANDAR BOGDANOVIĆ (Osijek, 17. lipnja 1974. – 25. prosinca 2019.

Studiozan umjetnik širokog glumačkog dijapazona koji se klonio klišeja

Aleksandar Bogdanović potvrdio je širinu glumačkog dijapazona brojnim kazališnim, ali i televizijskim te filmskim ulogama. Ostat će upamćen po iznimno vještoj kreaciji Olivera Urbana iz Krležine Lede, kao Levin u Ani Karenjinoj osječkoga HNK-a te George iz Virginije Woolf. Televizijska će ga publika pamtiti po ulozi Dinka Antunovića u seriji Novine...

Piše: Dubravka Lampalov Mićunović

I prije nego je postao članom Dramskog ansambla osječkoga Hrvatskoga narodnog kazališta 2011., glumac Aleksandar Bogdanović na vojvođanskim se pozornicama potvrdio izvanrednom kreacijom Čičikova u Gogoljevim Mrtvim dušama, predstavi Narodnoga pozorišta Toša Jovanović iz Zrenjanina, a u režiji Ljuboslava Majera. Upravo je za ulogu Čičikova, tog grotesknog simbola birokracije i materijalističke kulture, dobio značajnu Nagradu više

---

MARTIN SAGNER (11. kolovoz 1932. – 12. studeni 2019.)

Smireni intelektualac istančanog smisla za humor i iznimne ljudske topline

Martin Sagner glumački je oblikovao lik Dudeka preko kategorije dobrote, za koju je tvrdio da nas upravo ona drži na ovome svijetu. Bio je uvjeren da su ljudi u suštini dobri, samo ih „življenje“ napravi drukčijima. Kaže kako je u Gruntovčanima igrao upravo na tu kartu, na ono što je dobro u čovjeku. I zato je uspio.

Piše: Dubravka Lampalov Mićunović

S velikanom hrvatskoga glumišta, gospodinom Martinom Sagnerom, družila sam se na 15. izdanju Festivala glumca, gdje ga je te godine Festivalski odbor imenovao počasnom titulom domaćina Festivala. Krenuli smo iz Zagreba, vozio je Enes Vejzović, možda malko brže od dopuštenog. Daleko je do istočne Slavonije. Za cijeloga puta, Sagner je izgovorio jednu jedinu rečenicu: „Meni više

---

VESNA STARČEVIĆ SMILJANIĆ (Sarajevo, 28. studenoga 1924. – Zagreb, 8. svibnja 2019.)

Glumica savršene dikcije i Gavellina asistentica

Vesna Starčević Smiljanić od 1955. do 1991. činila je neizostavni dio kazališta "Gavella". Nekoliko godina podučavala je scenski govor na Akademiji kao asistentica Branku Gavelli. Istakla se kao Antigona uz Svena Lastu u istoimenoj drami Jeana Anouilha, kao Variva u Držićevu Skupu uz Fabijana Šovagovića i Pavka u Nušićevom Narodnom poslaniku uz Bobija Marottija.

Piše: Branka Primorac

Dramska umjetnica Vesna Starčević Smiljanić, dugogodišnja stalna članica Dramskog kazališta Gavella, preminula je u Zagrebu 8. svibnja 2019. u 95. godini. Dug je to i zanimljiv glumački život koji svojim počecima ulazi u povijest hrvatskog teatra. Naime, Vesna spada u prvu generaciju polaznika studija glume netom osnovane Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu (1950.). Nije nevažno spomenuti više

---