Teme

NEVEN MIHIĆ (Osijek, 1988.), intervju povodom izložbe 12 godina kazališne vizije: Dizajn, detalji, sanjarenje i realizacija u Kulturnom centru Osijek, 2/2

Kostim mora postati druga koža izvođača

„Baletni kostim je izuzetno kompleksan za izradu jer mora zadovoljiti stroge tehničke i praktične kriterije. Prije svega, kostim mora biti lagan i skrojen od specifičnih, visokofunkcionalnih tkanina koje plesaču omogućuju potpunu slobodu pokreta. Izazov je još veći kada radite povijesni kostim, gdje morate zadržati vizualnu autentičnost epohe, a istovremeno konstrukciju prilagoditi baletnoj dinamici. Drugi, iznimno važan faktor jest održavanje.“

Razgovarala: Jelena Sedlar

Osječka izložba daje bogat presjek opusa Nevena Mihića i dočarava vizije samih kazališnih komada. Izložba je dala novu dimenziju kazališnoj kulturi Osijeka te prikazala kazalište u novom ruhu. Povodom ove unikatne prilike, popričali smo s Nevenom Mihićem, koji je izdvojio nekoliko predstava na kojima je radio, ali i pojasnio kakav su utjecaj na njega imale više

---

OSJEČKO LJETO KULTURE: 12 godina kazališne vizije: Dizajn, detalji, sanjarenje i realizacija – izložba kostimografa Nevena Mihića, 1/2

Vizualna snaga scene i dvanaest godina kazališne vizije

U izložbu su bili uključeni kostimi i fotografije sveukupno 17 kazališnih komada: Norma, Vesela udovica, Ljubavni napitak, Don Quixote, Vragolasta djevojka, Orašar, Onjegin, Snježna kraljica, Carmen, La Bohème, Gusar, Šeherezada, Grofica Marica, Splitski akvarel, Don Giovanni, La Bayadère i Trnoružica.

Piše: Jelena Sedlar

19.7.2026. – U Osijeku se u sklopu Osječkog ljeta kulture održala izložba pod nazivom 12 godina kazališne vizije: Dizajn, detalji, sanjarenje i realizacija kostimografa Nevena Mihića. U prostoru Kulturnog centra u Osijeku, posjetitelji su imali priliku vidjeti bogat presjek dvanaest godina Mihićeve kostimografske karijere. Pored samih kostima, izložba se sastojala od fotografija istaknutih trenutaka iz više

---

BORIS SVRTAN: Hrvatska poruka za Svjetski dan kazališta 27. ožujka 2026.

Kazalište kao obrana ljudskosti u vremenu brutalnosti

„Dajemo obećanje večeras sebi i pred vama, nikada se nećemo odreći predivne moći kazališta, tih emocija, strasti, ironije i smijeha kojima svaku večer, u zajedničkoj suigri s vama, kazalište obnavlja svoju snagu.“

Piše: Boris Svrtan

12.3.2026. – „Bez kazališta se ne može…“ rekao je u svom Galebu Anton Pavlović Čehov. Bila je to na početku 20. stoljeća poruka nade, optimizma, ali izrečena već tada ne bez izvjesne ironije. Današnje vrijeme, nažalost, pokazuje da se bez kazališta itekako može, jedini je problem što bez kazališta svijet vrlo izvjesno i vrlo brzo više

---

SVADBA, red. Igor Šeregi, Hrvatska, Srbija, 2026.

Narodski spektakl u niskoj komediografskoj zoni

A koliko je zapravo uspio film Svadba? U onome što je očito želio postići, nepretencioznoj i niskoj komediografskoj razini, autor je izrazito uspješan, premda rezultat ostavlja dojam površnosti i intelektualne promašenosti. Čini nam se da su fore iz filma trebale biti ostavljene u nekom drugom tisućljeću, onom prošlom, no poanta je da velika većina ovdašnje publike izvrsno funkcionira na tim površnim razinama.

Piše: Ivana Perić

19.2.2026. – Dugo se neki film u puku nije tako iščekivao, zahvaljujući pitko populističkoj temi ali i strategiji medijskog pojavljivanja i marketinga (svaka čast) cijele ekipe, kao hrvatsko-srpska komedija Svadba redatelja Igora Šeregija. E sad zašto je to tako, postoji nekoliko razloga. Da bi se napravio hype, tema o mješovitom braku nije sasvim dovoljna, iako više

---

Feljton: Baletni plesači između scenske bajke i surove realnosti – izazovi teške umjetničke profesije 10.

Zašto nam treba balet?

Balet je jedan od temelja kulturne zrelosti jednog društva. On pokazuje da smo sposobni cijeniti rad koji se ne može monetizirati, da poštujemo tijela koja stvaraju umjetnost bez sigurnosti dugoga radnog vijeka, da razumijemo vrijednost tradicije i da vjerujemo u ljepotu koja nije površna, nego proizlazi iz karaktera. Ljepota je vidljiva posljedica. Najvažnije su predanost, disciplina, istina tijela i kolektiv koji stoji iza nje.

Piše: Zlatko Vidačković

30.11.2025. – Balet je često prva umjetnost koja se povezuje s riječju – ljepota. Taj je refleks razumljiv: publika vidi sklad, lakoću, pokret koji prkosi težini tijela. No ljepota, iako vidljiva, nije najvažnija. Ljepota je tek površinski sloj nečega mnogo dubljeg, sloja koji se otkriva tek kad se shvati što sve stoji iza nje. Ako više

---

Feljton: Baletni plesači između scenske bajke i surove realnosti – izazovi teške umjetničke profesije 9.

Kazalište kao sustav: Interni odnosi, hijerarhije, organizacija rada i prostor za umjetničku autonomiju

Hijerarhija unutar baletnog ansambla posebno je specifična. Ona nije samo umjetnički poredak, nego i dio radno-pravne strukture. Prvaci i solisti nose težinu repertoara, dok mladi članovi ansambla prolaze dug put do većih uloga. Unutar te hijerarhije važna je i nevidljiva dinamika svakodnevnog rada: odnosi mentora i mladih plesača, odgovornost baletnih majstora, susreti s koreografima.

Piše: Zlatko Vidačković

29.11.2025. – Kazalište se često zamišlja kao prostor slobode, mjesto gdje umjetnost prevladava svakodnevne brige, a kreativnost određuje ritam života. No onaj tko jednom zaviri iza zastora brzo shvati da kazalište funkcionira daleko više kao institucija nego kao boemski laboratorij. Između umjetnika i publike stoji golemi, pomno organizirani aparat koji upravlja svakim korakom, svakim satom, više

---

Feljton: Baletni plesači između scenske bajke i surove realnosti – izazovi teške umjetničke profesije 8.

Tko vodi balet: Analiza struktura odlučivanja i vođenja baletnih institucija

Vođenje baleta u Hrvatskoj nije jednostavno pitanje autoriteta. To je uloga koja objedinjuje umjetničku viziju, pedagošku ulogu, menadžerske sposobnosti, pregovaračku vještinu i administrativnu preciznost. Ravnatelji baleta, iako najčešće nevidljivi široj javnosti, ti suho precizni koordinatori koji drže cijelu strukturu u ravnoteži, često na rubu izdržljivosti.

Piše: Zlatko Vidačković

28.11.2025. – U hrvatskim nacionalnim kazalištima baletni ansambl postoji kao cjelina koja funkcionira na sceni, ali iza te scenske homogennosti krije se vrlo složen sustav upravljanja. Publika obično vidi ravnatelja baleta kao ključnu osobu koja vodi ansambl, postavlja repertoar i oblikuje umjetnički smjer kuće. No hrvatska kazališta ne funkcioniraju po jednostavnom modelu jasne vertikale. Vođenje više

---

Feljton: Baletni plesači između scenske bajke i surove realnosti – izazovi teške umjetničke profesije 7.

Koliko vrijedi balet: značajni pomaci u uvjetima rada

Uz povlaštenu mirovinu, novi Zakon o kazalištima donosi i tranzicijska rješenja koja su baletnim plesačima desetljećima nedostajala: besplatno doškolovanje ili prekvalifikaciju, mogućnost rada na pola radnog vremena uz punu mirovinu, kao i mehanizme koji omogućuju brži ulazak mladih plesača u struku. Time se prvi put sustavno regulira pitanje fluktuacije, tranzicije i egzistencijalne sigurnosti jedne od najopterećenijih struka u izvedbenim umjetnostima.

Piše: Zlatko Vidačković

27.11.2025. – Kada baletni umjetnik skoči uvis i na trenutak se učini da je nadvladao gravitaciju, publika vidi čaroliju, ali ne i cijenu te čarolije. Elegancija je, međutim, samo završni sloj dugogodišnjeg sustava rada, discipline i fizičkog trošenja. U podlozi svakog pokreta uvijek stoji jedno prozaično pitanje: koliko u Hrvatskoj vrijedi ples? Ne u metaforičkom, više

---

Feljton: Baletni plesači između scenske bajke i surove realnosti – izazovi teške umjetničke profesije 6.

Vidljivi i prisutni – baletni umjetnici u javnom prostoru

Baletni plesači nisu samo izvođači, nego i kulturni emisari. Njihova prisutnost u medijima, emisijama, kampanjama i digitalnom prostoru nije trenutna atrakcija, nego rezultat činjenice da je jedno od najstarijih kazališnih zanimanja afirmirano i kao dio suvremenog identiteta hrvatske kulture. Vidljivost nije samo marketinška kategorija; ona je potvrda da baletna profesija ima svoje mjesto u javnosti.

Piše: Zlatko Vidačković

26.11.2025. – Hrvatska radiotelevizija je desetljećima bila jedan od ključnih nositelja vidljivosti baletne umjetnosti, i to na razini produkcijske ozbiljnosti koja danas više ne postoji. Još od vremena Maje Bezjak nastajali su originalni baletni filmovi i televizijske koreografije, posebno osmišljene za studio-format koji je HRT nekoć razvijao s punom profesionalnom ambicijom. U osamdesetima su to više

---

Feljton: Baletni plesači između scenske bajke i surove realnosti – izazovi teške umjetničke profesije 5.

Bez sigurnosne mreže: Što dolazi nakon profesionalnog baletnog plesa?

Tijelo koje prestaje biti instrument, identitet koji više nije vezan uz scenu, ritam života koji se mijenja preko noći — sve su to duboko osobni procesi. No razlika je ogromna između plesača koji ostaje sam i plesača koji ima zajednicu, instituciju, zakon i profesionalni okvir iza sebe. Upravo ta razlika određuje kako izgleda život nakon umjetničke karijere.

Piše: Zlatko Vidačković

25.11.2025. – Ples je jedna od rijetkih profesija koja gotovo uvijek počinje prerano, a završava još ranije. Dok ljudi u tridesetima i četrdesetima tek dostižu profesionalnu puninu i sigurnost, profesionalni plesač već se nalazi u svojevrsnom međustupnju: tijelo je na izmaku, karijera je u silaznoj liniji, a identitet koji je desetljećima bio vezan uz pozornicu više

---