Teme

Hrvoje Ivanković, Nevina kazališna sjećanja — Razgovori s Nevom Rošić, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 2025.

Glumačko mišljenje u sjećanjima Neve Rošić

Najzanimljiviji trenuci knjige Nevina kazališna sjećanja nastaju kada Neva Rošić objašnjava vlastite nedoumice pred ulogom, razloge privrženosti nekom liku ili iskustvo susreta s publikom.

Piše: Zlatko Vidačković

9.10.2026. – Najzanimljiviji trenuci knjige Nevina kazališna sjećanja nastaju kada Neva Rošić objašnjava vlastite nedoumice pred ulogom, razloge privrženosti nekom liku ili iskustvo susreta s publikom. U tim se trenucima iza dovršene predstave ponovno pojavljuje rad koji joj je prethodio, sa svojim otporima i neizvjesnostima. Knjiga razgovora koje je s glumicom vodio Hrvoje Ivanković upravo više

Feljton: Operni pjevači između umjetnosti, discipline i neizvjesnosti profesije (2)

Glas kao instrument rada: fizički napori, disciplina i očuvanje vokala

Operni pjevači svojim glasom oblikuju likove, ispunjavaju kazališne dvorane i grade profesionalni identitet. Očuvanje toga instrumenta zahtijeva svakodnevnu pripremu, poznavanje vlastitih granica i uvjete rada koji omogućuju oporavak. Iza slobode koju čujemo u izvedbi stoji pažljivo raspoređena snaga.

Piše: Zlatko Vidačković

Radni dan opernog pjevača ne završava posljednjim otpjevanim tonom. Nakon probe ili predstave njegov glas ostaje sredstvo svakodnevne komunikacije: njime razgovara s kolegama, odgovara na telefonske pozive i sudjeluje u obiteljskom životu. Opterećenje se tako nastavlja i izvan kazališta, u okolnostima koje se na prvi pogled teško mogu povezati s večernjom izvedbom. Dug razgovor u više

Feljton: Operni pjevači (1)

Operni pjevači između umjetnosti, discipline i neizvjesnosti profesije

Kako izgleda život posvećen operi? U feljtonu od deset nastavaka istražit ćemo put od prvih pjevačkih poduka do velikih uloga, svakodnevicu iza pozornice, uvjete rada i izazove očuvanja glasa te pitanje što dolazi nakon vrhunca karijere.

12.9.2026. – Publika opernog pjevača najčešće upoznaje u trenutku nastupa. Sluša njegov glas, prati scensku interpretaciju i prosuđuje izvedbu, a susret s umjetnikom završava pljeskom i spuštanjem zastora. No kakav je profesionalni i osobni život koji se nastavlja izvan pogleda gledališta? Kako se dolazi do prve uloge, kako se priprema i čuva glas, koliko prostora više

5. MIĆINI DANI U DUBROVNIKU, 18. – 22. srpnja 2026.

Susretišta bitnih glasova za svjetlokazne mostove sjećanja

Ovogodišnji Mićini dani bili su posvećeni velikim obljetnicama koje povezuju prvu intendanticu Dubrovačkih ljetnih igara Fani Muhoberac i obje njezine iznimno darovite kćeri, Ivicu Vidovića, Žarka Potočnjaka, Izeta Hajdarhodžića, Toma Durbešića te dubrovačke pjesničke bardove Ivana Gundulića i Mavra Vetranovića; ujedno je započeo novi projekt kazivanja srednjovjekovne i renesansne poezije pred dubrovačkim crkvama prema Mićinoj i Vesninoj zamisli.

Piše: Sanja Miloloža

5.8.2026. – Na reprezentativnim lokacijama Dubrovnika, Cavtata i Lokruma od 18. do 22. srpnja 2026. održano je peto izdanje Festivala M&M: Mićini dani. To je kulturno događanje pokrenula i, uz prijatelje, Teatar M&M, Ragusine i Grad Dubrovnik, organizira Vesna Muhoberac u čast svoje sestre blizanke, najizvrsnije hrvatske dramaturginje i teatrologinje Mire Miće Muhoberac. Ovogodišnji Mićini više

NEVEN MIHIĆ (Osijek, 1988.), intervju povodom izložbe 12 godina kazališne vizije: Dizajn, detalji, sanjarenje i realizacija u Kulturnom centru Osijek, 2/2

Kostim mora postati druga koža izvođača

„Baletni kostim je izuzetno kompleksan za izradu jer mora zadovoljiti stroge tehničke i praktične kriterije. Prije svega, kostim mora biti lagan i skrojen od specifičnih, visokofunkcionalnih tkanina koje plesaču omogućuju potpunu slobodu pokreta. Izazov je još veći kada radite povijesni kostim, gdje morate zadržati vizualnu autentičnost epohe, a istovremeno konstrukciju prilagoditi baletnoj dinamici. Drugi, iznimno važan faktor jest održavanje.“

Razgovarala: Jelena Sedlar

20.7.2026. – Osječka izložba daje bogat presjek opusa Nevena Mihića i dočarava vizije samih kazališnih komada. Izložba je dala novu dimenziju kazališnoj kulturi Osijeka te prikazala kazalište u novom ruhu. Povodom ove unikatne prilike, popričali smo s Nevenom Mihićem, koji je izdvojio nekoliko predstava na kojima je radio, ali i pojasnio kakav su utjecaj na više

OSJEČKO LJETO KULTURE: 12 godina kazališne vizije: Dizajn, detalji, sanjarenje i realizacija – izložba kostimografa Nevena Mihića, 1/2

Vizualna snaga scene i dvanaest godina kazališne vizije

U izložbu su bili uključeni kostimi i fotografije sveukupno 17 kazališnih komada: Norma, Vesela udovica, Ljubavni napitak, Don Quixote, Vragolasta djevojka, Orašar, Onjegin, Snježna kraljica, Carmen, La Bohème, Gusar, Šeherezada, Grofica Marica, Splitski akvarel, Don Giovanni, La Bayadère i Trnoružica.

Piše: Jelena Sedlar

19.7.2026. – U Osijeku se u sklopu Osječkog ljeta kulture održala izložba pod nazivom 12 godina kazališne vizije: Dizajn, detalji, sanjarenje i realizacija kostimografa Nevena Mihića. U prostoru Kulturnog centra u Osijeku, posjetitelji su imali priliku vidjeti bogat presjek dvanaest godina Mihićeve kostimografske karijere. Pored samih kostima, izložba se sastojala od fotografija istaknutih trenutaka iz više

BORIS SVRTAN: Hrvatska poruka za Svjetski dan kazališta 27. ožujka 2026.

Kazalište kao obrana ljudskosti u vremenu brutalnosti

„Dajemo obećanje večeras sebi i pred vama, nikada se nećemo odreći predivne moći kazališta, tih emocija, strasti, ironije i smijeha kojima svaku večer, u zajedničkoj suigri s vama, kazalište obnavlja svoju snagu.“

Piše: Boris Svrtan

12.3.2026. – „Bez kazališta se ne može…“ rekao je u svom Galebu Anton Pavlović Čehov. Bila je to na početku 20. stoljeća poruka nade, optimizma, ali izrečena već tada ne bez izvjesne ironije. Današnje vrijeme, nažalost, pokazuje da se bez kazališta itekako može, jedini je problem što bez kazališta svijet vrlo izvjesno i vrlo brzo više

SVADBA, red. Igor Šeregi, Hrvatska, Srbija, 2026.

Narodski spektakl u niskoj komediografskoj zoni

A koliko je zapravo uspio film Svadba? U onome što je očito želio postići, nepretencioznoj i niskoj komediografskoj razini, autor je izrazito uspješan, premda rezultat ostavlja dojam površnosti i intelektualne promašenosti. Čini nam se da su fore iz filma trebale biti ostavljene u nekom drugom tisućljeću, onom prošlom, no poanta je da velika većina ovdašnje publike izvrsno funkcionira na tim površnim razinama.

Piše: Ivana Perić

19.2.2026. – Dugo se neki film u puku nije tako iščekivao, zahvaljujući pitko populističkoj temi ali i strategiji medijskog pojavljivanja i marketinga (svaka čast) cijele ekipe, kao hrvatsko-srpska komedija Svadba redatelja Igora Šeregija. E sad zašto je to tako, postoji nekoliko razloga. Da bi se napravio hype, tema o mješovitom braku nije sasvim dovoljna, iako više

Feljton: Baletni plesači između scenske bajke i surove realnosti – izazovi teške umjetničke profesije 10.

Zašto nam treba balet?

Balet je jedan od temelja kulturne zrelosti jednog društva. On pokazuje da smo sposobni cijeniti rad koji se ne može monetizirati, da poštujemo tijela koja stvaraju umjetnost bez sigurnosti dugoga radnog vijeka, da razumijemo vrijednost tradicije i da vjerujemo u ljepotu koja nije površna, nego proizlazi iz karaktera. Ljepota je vidljiva posljedica. Najvažnije su predanost, disciplina, istina tijela i kolektiv koji stoji iza nje.

Piše: Zlatko Vidačković

30.11.2025. – Balet je često prva umjetnost koja se povezuje s riječju – ljepota. Taj je refleks razumljiv: publika vidi sklad, lakoću, pokret koji prkosi težini tijela. No ljepota, iako vidljiva, nije najvažnija. Ljepota je tek površinski sloj nečega mnogo dubljeg, sloja koji se otkriva tek kad se shvati što sve stoji iza nje. Ako više

Feljton: Baletni plesači između scenske bajke i surove realnosti – izazovi teške umjetničke profesije 9.

Kazalište kao sustav: Interni odnosi, hijerarhije, organizacija rada i prostor za umjetničku autonomiju

Hijerarhija unutar baletnog ansambla posebno je specifična. Ona nije samo umjetnički poredak, nego i dio radno-pravne strukture. Prvaci i solisti nose težinu repertoara, dok mladi članovi ansambla prolaze dug put do većih uloga. Unutar te hijerarhije važna je i nevidljiva dinamika svakodnevnog rada: odnosi mentora i mladih plesača, odgovornost baletnih majstora, susreti s koreografima.

Piše: Zlatko Vidačković

29.11.2025. – Kazalište se često zamišlja kao prostor slobode, mjesto gdje umjetnost prevladava svakodnevne brige, a kreativnost određuje ritam života. No onaj tko jednom zaviri iza zastora brzo shvati da kazalište funkcionira daleko više kao institucija nego kao boemski laboratorij. Između umjetnika i publike stoji golemi, pomno organizirani aparat koji upravlja svakim korakom, svakim satom, više