Piše: Ozana Iveković
Zadnjih godina pokojnu glumicu Mirjanu Majurec, rođenu 23. kolovoza 1952. u Splitu a preminulu u Zagrebu 2. travnja 2022. nakon duge i teške bolesti, pamtimo uglavnom po nastupima na televiziji, a pogotovo u serijama Naši i vaši te Bibin svijet. Za ulogu majke Bibe u seriji Naši i vaši bila je nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta. Ipak, bilo bi nepravedno ne prisjetiti se njezinih kazališnih i filmskih ostvarenja u kojima je pokazala da se zna nositi s kompleksnim i zahtjevnim ulogama.
Nakon završene gimnazije upisuje Akademiju dramskih umjetnosti, da bi već kao studentica 1972. godine postala stipendistica Gradskog dramskog kazališta Gavella u kojem je stalno angažirana po diplomi 1976. godine. Poseban je uspjeh postigla u Krležinoj Ledi (1987) kao Klara, u Snu Ivanjske noći kao Titanija (1984), u ulozi studentice Studene u Ispitu iz hrvatske književnosti Ivana Bakmaza (1982), u ulozi Constanze u Amadeusu Petera Schaffera (1981), u Vučjaku Miroslava Krleže (1977), Sablasnoj sonati Augusta Strindberga (1977) te Skupu Marina Držića u ulozi Grube (1974). Slijedom životnih okolnosti seli u Francusku te se nakon duljeg boravka u toj zemlji vraća u svoje matično kazalište, istaknuvši se kao Šjora Paškva u Goldonijevim Ribarskim svađama te kao Eva u Kroatenlageru Miroslava Krleže.
Osim u Gavelli, nastupa u Teatru ITD, HNK-u Varaždin, a sudjeluje i u predstavama Glumačke družine Histrion te na Splitskom ljetu i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Istaknula se i kao filmska glumica, pogotovo u Izbavitelju Krste Papića (1976), a zapažena je i u mnogim poznatim serijama Televizije Zagreb, poput U registraturi (1974), Kapelski kresovi (1974), Velo misto (1981) i Nepokoreni grad (1981).
Za glumačka postignuća dobila je nekoliko nagrada: za najbolju mladu glumicu na Sterijinom pozorju za ulogu Grube u Držićevu Skupu u režiji Koste Spaića, četiri nagrade na Gavellinim večerima za predstave Skup, Djeca sunca, Amadeus i Prljave ruke, a za ulogu u Amadeusu u režiji Želimira Mesarića Nagradu grada Zagreba.
Njezini likovi su kompleksni i autentični – bilo da su snažni, bilo da su slabi. Dobro se snalazila tumačeći razne karaktere – od onih krhkih koji se slamaju pred nasrtajem stvarnog života preko razdraganih i veselih mladih djevojaka do strastvenih žena koje odišu erotičnošću i životnom energijom. Mirjana Majurec je i sama naglasila da nikada nije htjela biti ukalupljena u određenu vrstu likova, smatrajući da se glumac mora razvijati. Glumački je posao smatrala vrlo odgovornim i zato ga nikada nije htjela raditi prosječno.
Na pitanje jesu li joj važnija mišljenja kritike ili publike, naglašavala je važnost publike jer je prvenstveno publika ta za koju radi svoj posao. Publika joj je, po svemu sudeći, naklonost uzvraćala jer joj se Mirjana Majurec popularnim i komičnim ulogama znala približiti, no kao karakterna glumica oživjela je brojne likove iz domaće i svjetske dramske književnosti iskazavši pritom nedvojbeni glumački talent. Obogatila je repertoar svoga matičnoga kazališta, ali i druga kazališta i kazališne festivale te film i televiziju svojim raznovrsnim i pamtljivim glumačkim kreacijama.
©Ozana Iveković, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 11. svibnja 2022.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije