Piše: Branka Primorac

Natali Geber, djevojački Kovačić, bilo je suđeno biti glumicom. Od rođenja njezin je svijet bilo kazalište – uz djeda Nikšu Kovačića, intendanta HNK Split i jednog od osnivača Splitskog ljeta; baku Mariju, zvanu Meri; oca Vasju, prvaka HNK Split, omiljenog i duhovitog kazališnog, filmskog i televizijskog glumca; majku Zlatu, inspicijenticu i šaptačicu u istoj instituciji. Od malena je udisala duh scene, noćarila uz mlade roditelje, slušala glumačke razgovore, a sve su to ostala „najljepša sjećanja, istodobno i tužna, nikada zaboravljen put kroz spaljeno kazalište (1970.) do foajea gdje su se održavale probe“ (Magda Dežđek, Extra).

Unatoč traumi, trogodišnjakinja je oduvijek znala da će biti glumica. I vrlo rano je to ostvarila. Prve glumačke nastupe imala je s petnaest godina u Titovim mornarima, današnjem splitskom Gradskom kazalištu mladih. Umjetnički višestruko nadarena Natali (slikala je i pisala pjesme, osobito kad je bila tužna), kojoj je majka dala ime po pjesmi Gilberta Becauda, u doba puberteta za svoju je drugu ljubav izabrala sport, atletiku, skok uvis. I bila je dobra, kažu, veliki talent – već s trinaest preskakala je svoju visinu. Prestala je kad je krenula u gimnaziju, jer se „trener zaljubio u nju“.

Lako je upisala Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu, ali je teško doživjela odvajanje od obitelji i život u „gradu bez mora i pod stalnim maglama“. Kulturna manifestacija Splitsko ljeto bila je prilika da se stipendistica HNK Split na zagrebačkoj ADU u više navrata predstavi publici. Odigrala je tako za tu ljetnu manifestaciju naslovnu ulogu u komediji Dosjetljiva djevojka (Lope de Vega) iz koje su njezine fotografije često korištene poslije smrti. Igrala je među ostalim dramske komade (Drama bez naslova A. P. Čehova, s M. Nadarevićem, u režiji P. Magellija), ali se u jednom intervjuu izjasnila da se najbolje osjeća u komičnim ulogama.

U splitskom kazalištu nije se dugo zadržala (prvi nastup u Hrvatskom Faustu Slobodana Šnajdera). Prvo razočaranje doživjela je neposredno poslije diplome i godine pripravničkog staža, za mandata intendanta Ive Sanadera koji je nije uzeo u stalni ansambl uz obrazloženje „da su tri Kovačića u teatru previše“. Za mladu, lijepu glumicu punu entuzijazma bio je to prvi šok u karijeri (srodstvo može biti prednost, ali i smetnja).

Ubrzo se udala za Zagrepčanina Eduarda Gebera i preselila u Zagreb, a nakon rođenja djece nestale su splitske rane. No uzela je i podužu stanku odgajajući sina i kćer, a ni ratno razdoblje nije joj išlo u prilog. Stanka je ostavila traga. Iskrena, kakva je uvijek bila s novinarima, četrdesetogodišnjakinja je svoj glumački portfelj ocijenila skromnim. Bila je svjesna da nije nastupala koliko je željela, tek u manjim ulogama i pokojoj većoj kao slobodna umjetnica na sceni HNK Zagreb (Smrt trgovačkog putnika, Nihilist iz Velike Mlake, Tramvaj zvan čežnja, Dubravka), Teatru klasike Zagreb, Teatru Rugantino (Starci A. Šoljana), na HTV-u (serija za djecu Zlatko i detektivi), RTL-u (dvije sezone u Jel’ me netko tražio, Krv nije voda)… Najintenzivnijim razdobljem smatrala je rad u Teatru klasike, koji su osnovali Janko Marinković i Antun Celio-Cega s idejom da klasiku približe široj publici. Susreti s klasičnom dramskom literaturom, primjerice Boccacciovim Dekameronom i mnogim drugima, trajali su do smrti Janka Marinkovića.

Glumački nerv i potreba za scenskim nastupom, koji nikada nije nestao u Natali Geber, intenzivirao se kad su djeca narasla i manje trebala mamu. Kritična, što se mnogima nije sviđalo, i beskompromisna („radije neću nego hoću raditi po tim uvjetima“), emotivna i ranjiva dočekala je vrijeme promjena. Glumačka je zajednica postajala bogatija, pojavljivalo se sve više malih privatnih alternativnih scena. Tu je Natali Gerber vidjela priliku da se oduži glumačkim korijenima, a ona pronađe u ulogama koje će u startu voljeti. Poslije dužih priprema zajedno sa suprugom osnovala je kazalište – Umjetničku organizaciju Geber, a prvi naslov bio je omaž njezinoj diplomskoj predstavi Ludi od ljubavi glumca i dramatičara Sama Sheparda. Okupila je ljude od povjerenja, Zlatka Ožbolta, s kojim je u istom komadu na Akademiji igrala Mary, pokojnog Božidara Oreškovića, Mladena Vulića i redatelja Lea Katunarića. U KNAP-u (2007.), u Centru za kulturu Pešćenica – u kojem je puna entuzijazma vodila dramsku radionicu za djecu, izvedena je premijera. Kritike su bile od sjajnih (Vijenac, Boris B. Hrovat) do oštrih, čak ubojitih (Vjesnik, Helena Braut), što je teško leglo nježnoj duši, ma koliko je Geber u izjavama opovrgavala da ju to dira.

S vremenom su vijesti o djelovanju Umjetničke organizacije Geber bile sve rjeđe – a onda je stigla vijest o smrti Natali Geber u 54. godini.

©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 18. veljače 2022.

Tekst je sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije