Feljton

2. Umjetnice dinastije Strozzi: MAJA DE STROZZI (Zagreb 19. prosinca 1882. – Rijeka, 26. veljače 1962.) 2. dio

Najslavnija Violetta hrvatske operne povijesti

Maja Strozzi otpjevala je Violettu u karijeri stotinjak puta, uglavnom bez alternacije. 4. lipnja 1936. s njom je proslavila 25. obljetnicu umjetničkog djelovanja, a posljednji ju je put pjevala 1937. Pjevala ju je bez većih prekida puna dva i pol desetljeća, pa ju je uzela kao početak karijere, iako je debitirala 1903. godine.

Piše: Marija Barbieri

A onda je došao slavni trenutak hrvatske operne povijesti – premijera Traviate i Majina Violetta. Obzor je 11. studenoga 1911. pisao: „Violetta gdje. Strozzi bila je prava rivelacija. Vanredna Violetta radi sladkoće glasa, liepog i iskrenog pjevanja, bolnog i veselog, radi klasičnog prelaza, raznolik talenat, spreman, siguran, od velikog efekta, vanredno interesantna pojava – eto više

---

1. Umjetnice dinastije Strozzi: MAJA DE STROZZI (Zagreb 19. prosinca 1882. – Rijeka, 26. veljače 1962.) 1. dio

Lijepim školovanim glasom i prirođenim glumačkim vještinama oduševljavala je publiku

„Slavlje je slavila, bez sumnje (...) gdja. Maja Strozzi, kći naše slavne tragetkinje. Kazalište se potresalo od pljeska i klicanja, da se začas opet uznese sladkoćom njezina grla i laganom koloraturom. Držimo da će se taj glas tek što no rieč razpjevati, jer je ovaj prvi put bio obavijen kao nekom laganom indispozicijom ili tremom. [...] U gdje. Strozzi svaki gotovo glas odaje vrstnu školu. Za nju se može podpunim pravom reći: ona 'znade pjevati'. Uz to je pojava odlična, nešto aristokratsko provejava njezinim kretanjem, igra joj neprisiljena, a iztaknuti treba i čistu vokalizaciju...“

Piše: Marija Barbieri

(naslovna fotografija: Tito Strozzi, Maja Strozzi, Boris Papandopulo i Marija Ružička-Strozzi) Podaci o životu Maje de Strozzi prije njezina dolaska u zagrebačku Operu 1910. prilično su oskudni. Rođena je 19. prosinca 1882. u Zagrebu. Otac joj je bio Ferdinand de Strozzi, potomak ugledne i nekad moćne talijanske obitelji Strozzi. Strozzijevi su u 15. stoljeću bili više

---

31. Zaboravljene kazališne heroine: MIRA ŽUPAN (Otočac, 5. kolovoza 1926. – Zagreb, 12. kolovoza 1993.) (4. dio)

Rođena glumica rijetko viđenog talenta, koja se uspinjala linijom najvećih heroina našega glumišta

Malo je naših kazališnih umjetnika iz druge polovine 20. stoljeća koji su se mogli pohvaliti toliko bogatim glumačkim rasponom i toliko velikom lepezom odigranih uloga koje se voli nazivati – glavnima. Markantnog lika i odmjerene mimike, iznimno sonorne glasovne ekspresivnosti, ponosna držanja i urođene muzikalnosti, Mira Župan bježala je od nametanja fahova i etiketa odigravši široku lepezu uloga.

Piše: Snježana Banović

U razdoblju između 50-tih pa do kraja 60-ih godina prošloga stojeća, Mira Župan odigrat će repertoar iz snova svake glumice: bila je Goneril u Shakespeareovu Kralju Learu i Lady Margaret u Richardu III, pa Racineova Fedra (koju po vlastitoj tvrdnji nikada nije do kraja apsolvirala), zatim Olga u Tri sestre A. P. Čehova i Ana više

---

30. Zaboravljene kazališne heroine: MIRA ŽUPAN (Otočac, 5. kolovoza 1926. – Zagreb, 12. kolovoza 1993.) (3. dio)

Nadahnuta glumica koja se vješto prilagođavala izazovima vremena i kazališnim promjenama

Zbog potreba za talentiranim i školovanim kadrom u ansamblu Drame, Mira i suprug Joža vraćaju se u Zagreb. Mira je od početka predodređena za uloge mladih junakinja te vrlo brzo na njoj i počiva većina, kako klasičnog, tako i suvremenog repertoara. Pavle u Vojnovićevoj Dubrovačkoj trilogiji, ostala Mirina najdraža uloga, no najvećim uspjehom ocijenjena je Krležina Leda u režiji Branka Gavelle iz 1953.

Piše: Snježana Banović

Naslovna fotografija: Mira Župan kao Ibsenova Hedda Gabler Kako velika pobjeda nije mogla biti u potpunosti ostvarena bez, makar i simboličkih  kažnjavanja umjetnika koji su manje ili više kolaborirali s prethodnim režimom, u rano ljeto 1945. osnivaju se u svim ustanovama i društvima od prosvjetno-kulturne važnosti Sudovi časti, koji su odlučivali o kaznama za one više

---

29. Zaboravljene kazališne heroine: MIRA ŽUPAN (Otočac, 5. kolovoza 1926. – Zagreb, 12. kolovoza 1993.) (2. dio)

Glumački podvizi i ustrajnost u ratnim okolnostima

Mira Župan svoje prve glumačke partizanske korake broji u tzv. Kalničkoj družini gdje upoznaje budućeg supruga Jožu Gregorina, koji joj u popularnom partizanskom igrokazu Dosta je čekanja dodjeljuje glavnu žensku ulogu. Usto, odmah se zapaža i njezin talent za popularne recitacije s kojima oduševljava prisutne članove Kongresa, naročito s Nazorovom interpretacijom Majke pravoslavne (u prisustvu autora) te ulogom u komadu Zmije u procjepu Ivana Ćaće.

Piše: Snježana Banović

Dok Mira broji svoje prve glumačke partizanske korake u tzv. Kalničkoj družini, Propagandni odjel ZAVNOH-a odlučuje da sjedište buduće središnje umjetničke trupe za Hrvatsku bude Topusko – ne samo zbog skorog održavanja Kongresa kulturnih radnika, nego i zbog najboljih uvjeta za scensko-organizacijski rad – prostrane pozornice s tehnikom i rasvjetom te s dodatnom dvoranom za više

---

28. Zaboravljene kazališne heroine: MIRA ŽUPAN (Otočac, 5. kolovoza 1926. – Zagreb, 12. kolovoza 1993.) (1. dio)

Buntovnica sa snažnim glumačkim porivom

Mira Župan oduvijek je željela biti glumica. S četrnaest i pol godina postala je najmlađa učenica Glumačke škole, po svemu sudeći i najdarovitija, a zasigurno - najsretnija. Njezini profesori su, uz Gavellu bili svi do jednog, prvaci našeg kazališnog života: Dubravko Dujšin, Tomislav Tanhofer, Slavko Batušić...

Piše: Snježana Banović

„Glumački poziv je jedan snažni, stalni poriv“, rekla je na kraju svoje iznimno bogate karijere umjetnica koja je „oduvijek željela biti glumica“. Nakon gostovanja Vike Podgorske i Dubravka Dujšina u njenom rodnom Otočcu 1936. godine, desetogodišnja Mira Župan, sklona umjetničkom izražavanju kroz djetinje pisanje, crtanje i plesanje, puna želje da „mnogo toga vidi i doživi“, više

---

27. Zaboravljene kazališne heroine: IVANKA ŽUNAC (Zagreb, 23. svibnja 1938. – Zagreb, 30. rujna 2022.) (3. dio)

Giselle za sva vremena

Giselle Ivanke Žunac i danas pamte i ističu kao najbolju svi oni koji su je imali prilike vidjeti prije više od pola stoljeća. U razdoblju od 1965. do 1979. ulogu je plesala četrnaest puta, uključujući premijeru 1965. i obnovu 1970. godine, u koreografiji Gradimira Hadži-Slavkovića, te proslavu 25. godišnjice umjetničkog rada, 1979.

Piše: Davor Schopf

Na klasično pitanje koje je uloge najviše voljela, Ivanka Žunac odgovorila je: „Veliko mi je zadovoljstvo bilo plesati Juliju koju je koreografirao Dimitrije Parlić. Kolegica Đurđica Ludvig i ja mijenjale smo se s gošćom iz Beograda Dušankom Sifnios. Partner mi je bio Milorad Mišković, s kojim sam kasnije plesala i Giselle. Smatram da postoje tri više

---

26. Zaboravljene kazališne heroine: IVANKA ŽUNAC (Zagreb, 23. svibnja 1938. – Zagreb, 30. rujna 2022.) (2. dio)

Među najistaknutijim solistima

U Parizu je pripremala ulogu Aurore u baletu Trnoružica s koreografkinjom Françoise Adret koja je tu predstavu postavila u Zagrebu, s velikim uspjehom. Kao romantična balerina, koja je svoje kreacije oplemenjivala toplinom i profinjenošću, kao umjetnica visokih tehničkih mogućnosti te izrazite muzikalnosti, Ivanka Žunac odmah je privukla pozornost publike i kritike.

Piše: Davor Schopf

Ivanka Žunac postala je članica baletnog ansambla HNK-a 1956. godine. Od 1961. je solistica i nositeljica klasičnog, modernog i nacionalnog repertoara. Ostvarila je više od pedeset glavnih i naslovnih uloga. Godine 1966. bila je na studijskom boravku u Parizu. U znamenitoj Salle Wacker radila je sa svjetski poznatim pedagoginjama Norom Kiss i Rosellom Hightower. S više

---

25. Zaboravljene kazališne heroine: IVANKA ŽUNAC (Zagreb, 23. svibnja 1938. – Zagreb, 30. rujna 2022.) (1. dio)

Privrženost kazalištu

Ivanka Žunac primjer je talenta osuđenog na uspjeh. Nije prošla uobičajeno školovanje u baletnoj školi, ali joj je prirodna nadarenost otvarala sva vrata. Prve plesne korake naučila ju je Meri Šembera, a pohađala je i baletni studio Mile Jovanovića. Kada je prvi put došla na njegov klas, rekao joj je da izgleda kao lutka i tako je nastao nadimak – Beba.

Piše: Davor Schopf

Naslovna fotografija: Ivanka Žunac kao Lisa u Vragolastoj djevojci Zaboravlja li se brzo kazališne umjetnike? Ili prebrzo? Olako? Teška su to pitanja, a odgovor nije nimalo jednostavan. Kao što nečiji uspjeh može biti rezultatom najrazličitijih okolnosti, tako i na zaborav utječu najrazličitije okolnosti. Jedan je od važnih čimbenika ponašanje samog umjetnika poslije aktivna rada: posjećuje više

---

24. Zaboravljene kazališne heroine: PAULA HERZBERGER (Sisak, 29. lipnja 1906. – ?, oko 1950.) (3. dio)

Temperamentnta buntovnica iznimna talenta čiji je život završio kao u trileru

Živahna, temperamentna, puna topline i osjećaja, kako su je kritičari prikazivali u međuraću, Paula Herzberger isticala se u interpretacijama mladih djevojaka (naivki) pokazujući izraziti talent za prirodnu komiku, ali izraziti netalent za međuljudske odnose: bila je ratoborna i osvetoljubiva, optuživalo ju se za spletkarenje i ogovaranje kolega, naročito kolegica.

Piše: Snježana Banović

Naslovna fotografija: Paula Herzberger kao Franuša u Molièreovoj komediji Nauk od mužova, HNK u Zagrebu 1947. Još uoči rata, a u izrazito nepovoljnim financijskim prilikama za zagrebački teatar, novi ravnatelj Drame i kolega, prvak Dubravko Dujšin (na toj dužnosti od 31. listopada 1937. do 15. ožujka 1939.) odbija potpisati novi ugovor s Paulom Herzberger za više

---