Feljton - Hrvatsko glumište Hrvatsko glumište

7. Umjetnice dinastije Strozzi: LJUBICA OBLAK-STROZZI (VIOLETTA DE STROZZI) (Sarajevo, 28. travnja 1896. – New Milford, Connecticut, 23. ožujka 1981.) 2. dio

Jedna od najsjajnih hrvatskih soprana koja je danas gotovo zaboravljena

Posve se jasno kakva je to velika pjevačica i vokalna umjetnica bila i nesporno je da je u nizu sjajnih hrvatskih soprana Ljubica Oblak-Strozzi jedna od najvećih. Kod nas je, nažalost, nedovoljno poznata i priznata, da ne kažemo zaboravljena, a u Berlinu je se i danas sjećaju.

Piše: Marija Barbieri

Dana 1. rujna 1924. Violetta de Strozzi stupila je u angažman u berlinsku Državnu operu. Bilo je to doba procvata Opere koju je vodio poznati skladatelj i dirigent Max von Schilings (1868-1923). Brzo se uklopila u ansambl i postala jedna od njegovih vodećih članova. Iskoristila je do maksimuma svoj krasan, snažan, ujednačen dramski sopran velikog više

6. Umjetnice dinastije Strozzi: LJUBICA OBLAK-STROZZI (VIOLETTA DE STROZZI) (Sarajevo, 28. travnja 1896. – New Milford, Connecticut, 23. ožujka 1981.) 1. dio

Glas za velike scene i egzotična pojava koja fascinira

Ljubica Oblak-Strozzi nezadovoljna zaposlenjem u Zagrebu, otišla na audicije u Berlin i prihvatila dvogodišnji angažman u Wroclawu. Tamošnji tisak hvalio je njezin lijep i jak glas, rasnu i fascinantnu scensku pojavu, virtuozne plesne pokrete i izražajnu mimiku.

Piše: Marija Barbieri

Dok je Maja de Strozzi bila apsolutna miljenica zagrebačkog opernog i koncertnog života i njegova svojevrsna ikona, druga žena njezina brata Tita, Ljubica Oblak, nije se zadovoljila Zagrebom, njezin je glas bio za velike scene, i krenula je u svijet. Ljubica Oblak rođena je 28. travnja 1896. u Sarajevu. Odrasla je u Zagrebu, gdje je više

5. Umjetnice dinastije Strozzi: MAJA DE STROZZI (Zagreb 19. prosinca 1882. – Rijeka, 26. veljače 1962.) 5. dio

Prijateljstvo sa Stravinskim i povlačenje iz glazbenog života

Maja (Marija) markiza Strozzi, potomkinja glasovite talijanske plemićke obitelji, kći slavne hrvatske tragetkinje Marije Ružičke-Strozzi i mati velikoga hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula, umjetnica savršene muzikalnosti, virtuozne tehnike koloratura, suvremenog senzibiliteta, istančana osjećaja za stil i rijetka glumačkoga dara, jedna je od najvećih i najfascinantnijih umjetnica hrvatske vokalne umjetnosti.

Piše: Marija Barbieri

U veljači 1918. supruzi Pečić priredili su u HGZ-u Večer medjunarodnih pjesama. O njihovom koncertu 1919. u HGZ-u pisao je u novinama Agramer Tagblatt (br. 323) književnik Milutin Cihlar-Nehajev (1880–1931), a Agramer Tagblatt u br. 21 izvješćuje da su priredili Koncert Slavenske glazbe u Zürichu. Sva je prilika da su se tada upoznali s Igorom više

4. Umjetnice dinastije Strozzi: MAJA DE STROZZI (Zagreb 19. prosinca 1882. – Rijeka, 26. veljače 1962.) 4. dio

Koncertno umijeće i intimne muzičke večeri

Maja de Strozzi upoznala je ljekarnika Belu pl. Pečića, koji je snažno prionuo učenju klavira. Pretpostavlja se da su se vjenčali 1915. godine. Njihove zajedničke koncertne Intimne muzičke večeri koje su priređivali u Hrvatskom glazbenom zavodu bile su uzor profinjenog komornog zajedničkog muziciranja, uz to i mamac za publiku.

Piše: Marija Barbieri

Velika promjena u životu Maje de Strozzi dogodila se na ljetovanju u Crikvenici, gdje je upoznala ljekarnika Belu pl. Pečića (1873–1938) iz apotekarske obitelji koja se 1870. iz slovačkog grada Komarna na sjeveru Mađarske doselila u Zagreb. Josip pl. Pečić (1832–1904) i supruga Ernestina kupili su apoteku u Mesničkoj ulici i poslije je preselili u više

3. Umjetnice dinastije Strozzi: MAJA DE STROZZI (Zagreb 19. prosinca 1882. – Rijeka, 26. veljače 1962.) 3. dio

Izniman glumački talent i scenska igra koji su zasjenjivali vokalne dosege

Ushićenje publike i kritike dijelio je i Majin prvi zagrebački operni ravnatelj Srećko Albini. Ovako ju je opisao u svojim zapisima: „Njena osobna privlačivost zvijezde (star) nije potekla toliko od fenomenalnog glasa ili virtuozne kolorature, koliko od plemenitijih uzroka jedne suptilne umjetnosti neodoljivog čara, osobnosti, koja je bila inkarnirani osjećaj, glazba, poezija. Jako toplo čuvstvo, prirođeni charme, to je tajna Majine umjetnosti. Kod Maje publika nije pitala, što ona pjeva i kako pjeva, – Maju je osjećala."

Piše: Marija Barbieri

Maja Strozzi nastavila je nizati nove bisere hrvatske operne reprodukcije. Nakon Olimpije i Antonije u Hoffmannovim pričama i Ines u Meyerbeerovoj Afričanki (tako se tada zvala) došla je još jedna povijesna uloga – Lakmé Lea Delibesa (1836–1891). Narodne novine pisale su 21. ožujka 1912.: „Gdja Maja de Strozzi u naslovnoj ulozi bila je puna poezije više

2. Umjetnice dinastije Strozzi: MAJA DE STROZZI (Zagreb 19. prosinca 1882. – Rijeka, 26. veljače 1962.) 2. dio

Najslavnija Violetta hrvatske operne povijesti

Maja Strozzi otpjevala je Violettu u karijeri stotinjak puta, uglavnom bez alternacije. 4. lipnja 1936. s njom je proslavila 25. obljetnicu umjetničkog djelovanja, a posljednji ju je put pjevala 1937. Pjevala ju je bez većih prekida puna dva i pol desetljeća, pa ju je uzela kao početak karijere, iako je debitirala 1903. godine.

Piše: Marija Barbieri

A onda je došao slavni trenutak hrvatske operne povijesti – premijera Traviate i Majina Violetta. Obzor je 11. studenoga 1911. pisao: „Violetta gdje. Strozzi bila je prava rivelacija. Vanredna Violetta radi sladkoće glasa, liepog i iskrenog pjevanja, bolnog i veselog, radi klasičnog prelaza, raznolik talenat, spreman, siguran, od velikog efekta, vanredno interesantna pojava – eto više

1. Umjetnice dinastije Strozzi: MAJA DE STROZZI (Zagreb 19. prosinca 1882. – Rijeka, 26. veljače 1962.) 1. dio

Lijepim školovanim glasom i prirođenim glumačkim vještinama oduševljavala je publiku

„Slavlje je slavila, bez sumnje (...) gdja. Maja Strozzi, kći naše slavne tragetkinje. Kazalište se potresalo od pljeska i klicanja, da se začas opet uznese sladkoćom njezina grla i laganom koloraturom. Držimo da će se taj glas tek što no rieč razpjevati, jer je ovaj prvi put bio obavijen kao nekom laganom indispozicijom ili tremom. [...] U gdje. Strozzi svaki gotovo glas odaje vrstnu školu. Za nju se može podpunim pravom reći: ona 'znade pjevati'. Uz to je pojava odlična, nešto aristokratsko provejava njezinim kretanjem, igra joj neprisiljena, a iztaknuti treba i čistu vokalizaciju...“

Piše: Marija Barbieri

(naslovna fotografija: Tito Strozzi, Maja Strozzi, Boris Papandopulo i Marija Ružička-Strozzi) Podaci o životu Maje de Strozzi prije njezina dolaska u zagrebačku Operu 1910. prilično su oskudni. Rođena je 19. prosinca 1882. u Zagrebu. Otac joj je bio Ferdinand de Strozzi, potomak ugledne i nekad moćne talijanske obitelji Strozzi. Strozzijevi su u 15. stoljeću bili više

31. Zaboravljene kazališne heroine: MIRA ŽUPAN (Otočac, 5. kolovoza 1926. – Zagreb, 12. kolovoza 1993.) (4. dio)

Rođena glumica rijetko viđenog talenta, koja se uspinjala linijom najvećih heroina našega glumišta

Malo je naših kazališnih umjetnika iz druge polovine 20. stoljeća koji su se mogli pohvaliti toliko bogatim glumačkim rasponom i toliko velikom lepezom odigranih uloga koje se voli nazivati – glavnima. Markantnog lika i odmjerene mimike, iznimno sonorne glasovne ekspresivnosti, ponosna držanja i urođene muzikalnosti, Mira Župan bježala je od nametanja fahova i etiketa odigravši široku lepezu uloga.

Piše: Snježana Banović

U razdoblju između 50-tih pa do kraja 60-ih godina prošloga stojeća, Mira Župan odigrat će repertoar iz snova svake glumice: bila je Goneril u Shakespeareovu Kralju Learu i Lady Margaret u Richardu III, pa Racineova Fedra (koju po vlastitoj tvrdnji nikada nije do kraja apsolvirala), zatim Olga u Tri sestre A. P. Čehova i Ana više

30. Zaboravljene kazališne heroine: MIRA ŽUPAN (Otočac, 5. kolovoza 1926. – Zagreb, 12. kolovoza 1993.) (3. dio)

Nadahnuta glumica koja se vješto prilagođavala izazovima vremena i kazališnim promjenama

Zbog potreba za talentiranim i školovanim kadrom u ansamblu Drame, Mira i suprug Joža vraćaju se u Zagreb. Mira je od početka predodređena za uloge mladih junakinja te vrlo brzo na njoj i počiva većina, kako klasičnog, tako i suvremenog repertoara. Pavle u Vojnovićevoj Dubrovačkoj trilogiji, ostala Mirina najdraža uloga, no najvećim uspjehom ocijenjena je Krležina Leda u režiji Branka Gavelle iz 1953.

Piše: Snježana Banović

Naslovna fotografija: Mira Župan kao Ibsenova Hedda Gabler Kako velika pobjeda nije mogla biti u potpunosti ostvarena bez, makar i simboličkih kažnjavanja umjetnika koji su manje ili više kolaborirali s prethodnim režimom, u rano ljeto 1945. osnivaju se u svim ustanovama i društvima od prosvjetno-kulturne važnosti Sudovi časti, koji su odlučivali o kaznama za one više

29. Zaboravljene kazališne heroine: MIRA ŽUPAN (Otočac, 5. kolovoza 1926. – Zagreb, 12. kolovoza 1993.) (2. dio)

Glumački podvizi i ustrajnost u ratnim okolnostima

Mira Župan svoje prve glumačke partizanske korake broji u tzv. Kalničkoj družini gdje upoznaje budućeg supruga Jožu Gregorina, koji joj u popularnom partizanskom igrokazu Dosta je čekanja dodjeljuje glavnu žensku ulogu. Usto, odmah se zapaža i njezin talent za popularne recitacije s kojima oduševljava prisutne članove Kongresa, naročito s Nazorovom interpretacijom Majke pravoslavne (u prisustvu autora) te ulogom u komadu Zmije u procjepu Ivana Ćaće.

Piše: Snježana Banović

Dok Mira broji svoje prve glumačke partizanske korake u tzv. Kalničkoj družini, Propagandni odjel ZAVNOH-a odlučuje da sjedište buduće središnje umjetničke trupe za Hrvatsku bude Topusko – ne samo zbog skorog održavanja Kongresa kulturnih radnika, nego i zbog najboljih uvjeta za scensko-organizacijski rad – prostrane pozornice s tehnikom i rasvjetom te s dodatnom dvoranom za više