Feljton - Hrvatsko glumište Hrvatsko glumište

27. Kazališne heroine III.: ERVINA DRAGMAN (Zagreb, 8. prosinca 1908. – Zagreb, 1. kolovoza 1990.)

Antologijske uloge i neprocjenjiv doprinos scenskoj umjetnosti

„Glumac mora igrati kao što slikar mora neprekidno slikati. Samo se tako razvija i samo tako može napredovati“, precizno detektira svoj poziv jedna od najboljih i najdugovječnijih hrvatskih glumica, Ervina Dragman, koja je cijeli svoj profesionalni vijek nastupala isključivo u svojoj matičnoj kazališnoj kući, na pozornici središnjega hrvatskoga kazališta igrajući s posebnim žarom i profesionalnošću u raznovrsnome i zahtjevnome repertoaru.

Piše: Vesna M. Muhoberac

27.12.2024. – Ervina Dragman glumi raznovrsne uloge, razvija već ranije uočene sklonosti prema karakterno zahtjevnijim dramskim ulogama, igra Hester u Rattigenovu Dubokom plavom moru, Estelle u Sartreovoj drami Iza zatvorenih vrata, Micent u Večeri u osam Kaufman-Ferbera, Krležu, Dončevića, Matkovića, Šenou, Anouilhea, Čehova, Pirandella, Ginu u Ibsenovoj Divljoj patki, Natašu u Gorkijevoj drami Na dnu, više

26. Kazališne heroine III.: ERVINA DRAGMAN (Zagreb, 8. prosinca 1908. – Zagreb, 1. kolovoza 1990.)

Temeljna figura hrvatskog kazališta između dva rata

Između dvaju ratova Ervina Dragman glumi bezbroj uloga zapadnoeuropskoga repertoara, ali u ratu mnogi dramski autori dolaze na indeks, a počinje i njezina obiteljska tragedija, naime, njezin suprug Bela Hohšteter napušta Zagreb, a ona ostaje jer je pred porođajem, ali ipak igra u kazalištu. Poslije Drugoga svjetskoga rata opet se uklanjaju dramska djela, ali zbog drugih političkih razloga: naime, slabe su kvalitete i s jakom ideološkom porukom.

Piše: Vesna M. Muhoberac

26.12.2024. – Na izvedbi Držićeva Dunda Maroja u režiji Marka Foteza 1938. je godine interpretirala prvu hrvatsku Petrunjelu novoga doba; u toj je ulozi nastupala s prvim suprugom Jozom Laurenčićem u ulozi Pometa više od stotinu i dvadeset puta, stvorivši glumački uzorak za tu ulogu. Dosegnuvši životnu i glumačku zrelost, nastupala je i u Držićevoj renesansnoj komediji više

25. Kazališne heroine III.: ERVINA DRAGMAN (Zagreb, 8. prosinca 1908. – Zagreb, 1. kolovoza 1990.)

Od klasičnih drama do praizvedbi hrvatskih autora

Nakon više uloga u stilski različitom repertoaru (Eleonora u Strindbergovu Uskrsu, Kristina u Schnitzlerovu Ljubakanju, Fanny u Pagnolovu Mariusu) postupno dorađuje svoj umjetnički lik profinjenim kreacijama u klasičnoj drami; uspješna je kao mlada ljubavnica i prpošna subreta.

Piše: Vesna M. Muhoberac

24.12.2024. – Godine 1929. zatvara se Glumačka škola u Zagrebu i 1931. Branko Tepavac, glumac i redatelj, osniva svoj dramski studio u kojemu Dragman glumi u Brucknerovoj Bolesnoj mladosti, Zolinu Grijehu i Čirikovljevim Židovima. „Nekad je glumačka škola imala sasvim drugačiji sistem nego što ga ima današnja Akademija. Sve je bilo usredotočeno na glumu. Nije više

24. Kazališne heroine III.: ERVINA DRAGMAN (Zagreb, 8. prosinca 1908. – Zagreb, 1. kolovoza 1990.)

Individualnost, šarm i strast prema kazalištu

Ervina Dragman prvi se put pojavljuje na pozornici kazališta na kraju prve godine glumačke škole, 23. lipnja 1926. kao dječak Slobodan u predstavi Hej, Slaveni Riste Odavića, u režiji Iva Raića.

Piše: Vesna M. Muhoberac

23.12.2024. – Ervina Dragman, dramska glumica, nastavnica glume i scenskoga govora na Akademiji za kazališnu umjetnost, osnovanoj 1950., nećakinja glumca Zvonimira Rogoza, slavnoga papa Rogoza, starija sestra glumice Zorke Festetić, u zagrebačkome Hrvatskome narodnom kazalištu angažirana je neprekidno od 1. srpnja 1928. do umirovljenja, 30. rujna 1975., što je nakon Marije Ružičke-Strozzi najdulji kontinuitet djelovanja u više

23. Kazališne heroine III.: BOŽENA KRALJEVA (Zagreb, 11. prosinca 1904. – Zagreb, 12. srpnja 1989.)

Neumorna heroina hrvatskoga glumišta

„Kad bih pročitala ulogu, uloga je redovito najprije svladala mene. Ona je mene ili dirnula ili ražalostila, iznervirala ili nasmijala, već prema tomu kakav je bio lik. Tek tada kad je ona mene svladala, ja sam nastojala da je racionalno svladam, da svladam emocije, da je racionalno razradim i da zato uravnotežim odnos razuma i osjećaja te se uklopim u cjelinu predstave.“

Piše: Vesna M. Muhoberac

20.12.2024. – Kraljeva je najčešće radila s redateljima Raićem, Gavellom, Strozzijem. „Nijedan od njih nije apsolvirao režiju na nekoj kazališnoj akademiji. Do izvanrednih rezultata dovela ih je kultiviranost, pedagoško iskustvo, erudicija i upoznavanje kazališne kulture po europskim centrima.“ Raićevi „učenici u razdoblju od dvaju desetljeća bili (su) gotovo sve do jedne i jednoga budući stupovi više

23. Kazališne heroine III.: BOŽENA KRALJEVA (Zagreb, 11. prosinca 1904. – Zagreb, 12. srpnja 1989.)

Ana Karenjina kao glanz rola u karijeri Božene Kraljeve

„Posebno mjesto zauzima u njezinu repertoaru Ana Karenjina, to je njezina životna uloga, dramatizaciju je napravio Nikolaj Volkov, redatelj je Strozzi, Karenjina je glumio Mato Grković, Vronskoga omiljeni joj partner Veljko Maričić. Ni jedno njezino glumačko ostvarenje nije joj donijelo toliko priznanja, pohvala i nagrada kao Ana.“

Piše: Vesna M. Muhoberac

19.12.2024. – „U djelima suvremenih hrvatskih dramatičara toga vremena u glumačkim se podjelama sučelilo nekoliko glumica različitih generacija i umjetničkih biografija: u najviše uloga nastupile su Milica Mihičić, Nina Vavra i Vika Podgorska, a u podjelama su i Mila Dimitrijević, Anka Kernic, Božena Kraljeva i Ervina Dragman.“ (Lucija Ljubić) Poslije rata su Boženi Kraljevoj najzapaženije više

22. Kazališne heroine III.: BOŽENA KRALJEVA (Zagreb, 11. prosinca 1904. – Zagreb, 12. srpnja 1989.)

Posvećenost kompleksnim, često marginaliziranim ženskim dramskim osobama

Isprva je nastupala u ulogama tankoćutnih djevojaka, no ubrzo se posvetila uspješnom tumačenju i kompleksnih žena u suvremenom američkom repertoaru. Od hrvatskih se dramskih uloga ističu Robinja u Lucićevoj drami, Gundulićeva Dubravka koju je igrala 1933. u Dubrovniku pred Kneževim dvorom te Krležina Angelika iz Gospode Glembajevih, koju je igrala na praizvedbi 1929.

Piše: Vesna M. Muhoberac

18.12.2024. – U četiri desetljeća, do 1966., kad je umirovljena, Božena Kraljeva na pozornici HNK-a ostvarila je ogroman broj uloga, psihološki duboko razrađene dramske osobe mladih heroina, komičnih i tragičnih žena, ljubavnica i starica. „Kao dijete išla sam vrlo rijetko u kazalište. Uglavnom na dječje predstave. Mnoge glumce starijih generacija nisam uopće vidjela. Od tih više

21. Kazališne heroine III.: BOŽENA KRALJEVA (Zagreb, 11. prosinca 1904. – Zagreb, 12. srpnja 1989.)

Od činovnice u trgovini cipela do glumice

Od prvog dana dolaska u glumačku školu Kraljeva sudjeluje u predstavama Hrvatskoga narodnog kazališta. Poslije nastupa u Strindbergovu Ocu u ulozi Berthe, kao učenici glumačke škole, kazalište joj je ponudilo stalni angažman, uprava HNK-a „ocijenila je iznimnom njezinu darovitost pa ju je angažirala kao glumicu“.

Piše: Vesna M. Muhoberac

17.12.2024. – Božena Kraljeva (Božena Kralj), hrvatska filmska, kazališna i televizijska glumica, jedna od najvećih heroina hrvatskoga glumišta, uz Mariju Ružičku-Strozzi, Viku Podgorsku i Nadu Babić, „istančana i odmjerena u gestu, osvajala je svojom suptilnom scenskom pojavom kao i profinjenim govorom, rijetko razrađenim i ovladanim“ (Branko Hećimović). „Odlikovala se dubokom emotivnošću, osjećajem za stil te više

20. Kazališne heroine III.: VIKA PODGORSKA (Bistrica v Rožu/Feistritz im Rosental, Koruška, Austrija, 13. svibnja 1898. – Maribor, 12. srpnja 1984.)

Maestralna umjetnička karijera jedne od najvećih hrvatskih glumica svih vremena

Vika Podgorska, jedna od najvećih hrvatskih glumica, koja je, uz Milicu Mihičić i Ninu Vavru, u Hrvatskome narodnome kazalištu glumila najviše uloga, dobitnica najznačajnije nagrade u Hrvatskoj, Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1969.

Piše: Vesna M. Muhoberac

7.10.2024. – Kritizirala se Strozzijeva režija Lenormandove drame, kao i Raićevo artificijelno tumačenje Njega, ali je gluma Vike Podgorske u ulozi Nje, prve njezine glavne ženske uloge na zagrebačkoj pozornici, i ujedno njezine prve prave velike kreacije, izrazito hvaljena. Milan Begović doslovno piše da je Podgorska u ulozi glumice prošla kroz svih četrnaest prizora noseći više

19. Kazališne heroine III.: VIKA PODGORSKA (Bistrica v Rožu/Feistritz im Rosental, Koruška, Austrija, 13. svibnja 1898. – Maribor, 12. srpnja 1984.)

Eksperimentalne i avangardne uloge

U rasponu glumačkoga izričaja Vike Podgorske neizostavne su njezine stilom i kronologijom avangardne uloge u predstavama koje režira u prvome redu Strozzi, a zatim i Gavella, koje se s hrvatskih protežu i na dramska djela europskih autora, koja potječu iz različitih stilskih razdoblja.

Piše: Vesna M. Muhoberac

6.10.2024. – Među šezdesetak uloga Vike Podgorske kreiranih u dvadesetim godinama 20. stoljeća neke su produkt eksperimentalnih, ekspresionističkih i pirandellističkih poticaja i ideja nekih od četvorice redatelja s kojima je tada najviše radila. To su Strozzijeva Marija Magdalena u tragediji Ecce homo, Begovićeva Agneza / Djevojka u Begovićevoj drami/priviđenju Pustolov pred vratima, Muradbegovićeva Joka u više