Sjećanja

IVAN IVICA KUNEJ (Zagreb, 14. prosinca 1931. – Zagreb, 23. veljače 2025.)

Čovjek iznimne energije i darovitosti u raznim područjima djelovanja

Ivan Ivica Kunej u svojim tridesetima i četrdesetima, kao član Komedijina glumačkog ansambla, u četrnaest je godina ostvario sedamdesetak uloga u repertoaru koji Komedija njeguje od osnutka do danas. Glumio je u drami, ali i plesao i pjevao u komediji i opereti, mjuziklu. Dokazivao se kao komičar, pjevač i plesač, a najplodnije godine bile su mu od 1955. do 1968.

Piše: Branka Primorac

11.3.2025. – Ivan Ivica Kunej bio je kazališni i filmski glumac te politički i kulturni djelatnik. Polovicu radnog vijeka proveo je u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija (1955. – 1978.), kao član glumačkog ansambla i potom organizacijski tajnik. Rođeni Zagrepčanin sa završenom Srednjom tehničkom školom, na razmeđi srednjeg i visokog obrazovanja donosi odluku koja nije bila više


MIRJANA DONADINI PERIĆ (Split, 1933. – Split, 11. veljače 2025.)

Pouzdana pjevačica koja je briljirala u operetnim ulogama domaćih autora

Mirjana Donadini Perić najviše se istaknula u operetama Ive Tijardovića. Tako se ponajbolje pamte njezini nastupi u komadu Mala Floramye, u kojima je bila i Mala Floramye i Šjora Petronila i Miss Eveline Beauty-Flower, te kapolavoru žanra Spli’ski akvarel, u kojem je tumačila uloge i Marice i Perine Štrambere.

Piše: Siniša Vuković

Naslovna fotografija: Mirjana Donadini Perić (Rosalinda), Johann Strauss ml., Šišmiš, HNK Split 9.3.2025. – Odlaskom Mirjane Donadini Perić splitska operna scena ostaje bez jedne od važnih opruga iz stare garde solistica u mehanizmu kazališnog života najvećeg dalmatinskoga grada. Sopranistica rođena 1933. godine u Splitu značajnim je doprinosom obilježila desetljeća Splitske opere između Drugoga svjetskog rata više


LUKRECIJA BREŠKOVIĆ (Dubrovnik, 30. kolovoza 1940. – Zagreb, 11. veljače 2025.)

Legenda zagrebačkog mjuzikla i značajna figura Komedijine povijesti

Lukrecija Brešković pripadala je onom krugu Komedijinih umjetnika koji su se, od kraja 1960-ih do kraja 1990-ih, intenzivno posvetili izvođenju hrvatskih mjuzikala i sudjelovali u stvaranju pojma „zagrebačke škole mjuzikla“ pod vodstvom Vlade Štefančića. U Komediji su je od milja zvali Kike. Bila je posebna. Zračila je šarmom na sceni i u privatnom životu, pozitivnom energijom i vedrinom.

Piše: Davor Schopf

1.3.2025. – Lukrecija Brešković provela je cijeli radni vijek u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija, u radnom odnosu od kraja 1963. do kraja 2000. godine. Pripadala je onom krugu Komedijinih umjetnika koji su se, od kraja 1960-ih do kraja 1990-ih, intenzivno posvetili izvođenju hrvatskih mjuzikala i sudjelovali u stvaranju pojma „zagrebačke škole mjuzikla“ pod vodstvom Vlade više


FEĐA ŠEHOVIĆ (Bileća, 16. ožujka 1930. – Dubrovnik, 1. veljače 2025.)

Komediograf i romanopisac trajno nadahnut Dubrovnikom

Rani dubrovački ciklus Feđe Šehovića, osim dramskih djela, čini i ciklus od šest romana objedinjenih naslovom Dubrovačka tralalalogija objavljivanih u rasponu od gotovo petnaest godina. Iako je planirao još nekoliko romana unutar ovog opsežnog ciklusa, objavio ih je kasnije kao samostalne i nove naslove jednako romansirajući i dopisujući svoju fascinaciju Dubrovnikom.

Piše: Davor Mojaš

1.3.2025. – Svestrani stvaralački opus Feđe Šehovića u mnogim svojim književnim i kazališnim  rukavcima i njegovim životnim dionicama neraskidivo je vezan za Dubrovnik, grad koji mu je bio trajnim nadahnućem i inspirativnim ishodištem za bogatu kronologiju umjetničkih prinosa, kulturnih inicijativa i ostvarenih projekata. Rođen je u Bileći, 16. ožujka 1930. godine. Na Filozofskom fakultetu u više


ŽARKO SAVIĆ (Varvarin, Srbija, 30. srpnja 1949. – Zagreb, 26. studenoga 2024.)

Nezaboravna karijera i ljudskost koja je dirnula generacije

Žarko Savić bio je častan glumac, divan prijatelj. Strahu je gledao u oči i nije dopuštao nepravde, borio se za kolege, bio aktivan u glumačkom sindikatu te ostavio neizbrisiv trag u životima svojih kolega.

Piše: Branka Primorac

19.12.2024. – Žarko Savić, hrvatski i srpski kazališni, filmski i televizijski glumac, umro je u Zagrebu 26. studenoga 2024. godine poslije teške bolesti s kojom se, kažu kolege, nosio hrabro i strpljivo. Kremiran je i pokopan 28. studenoga na zagrebačkom krematoriju. U sličnim teškim trenucima, kad je trebalo ispratiti kolege, on bi prvi stao na više


VLADIMIR GERIĆ (Zagreb, 9. ožujka 1928. – Zagreb, 14. srpnja 2024.)

Prevoditelj klasike i tvorac suvremene hrvatske kazališne povijesti

Vladimir Gerić bio je intelektualac starog kova, erudit, ugodan sugovornik, pedagog, dosljedan u svojim nastojanjima da živi život onako kako čovjeka na primjerima snažnih likova oličenja i dobra i zla od pamtivijeka uče klasična dramska djela, lijepa književnost i umjetnost općenito.

Piše: Branka Primorac

29.11.2024. – Dug i bogat život Vladimira Gerića, 14. srpnja 2024. preminulog hrvatskog redatelja, dramaturga i prevoditelja, tipična je biografija beskompromisnog umjetnika nemirna duha, znatiželjna i radina, stalno u pokretu od jednog do drugog kazališta, od adrese do adrese, putnika koji je poslije pet godina u HNK Zagreb 1978. napustio stalno i sigurno radno mjesto više


IVICA KRAJAČ (Beograd, 2. travnja 1938. – Zagreb, 7. studenoga 2024.)

Glazbena strast i neizbrisivo naslijeđe svestranog stvaraoca

Krajač je bio plodan autor. Znao je kako biti originalan te je hrabro koračao u nove glazbene stilove. Bio je član Hrvatskog društva skladatelja, Zajednice hrvatskih umjetnika i glazbenika, a u zrelijim godina posvetio se teatru te je postao i članom Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Od 1983. godine radio je kao redatelj u Operi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, režirajući brojne dramske i operne predstave

Piše: Branka Primorac

28.11.2024. – „Glazba mi je bila suđena“, govorio je za života Ivica Krajač, hrvatski multitalentirani glazbenik koji je preminuo 7. studenoga u 87. godini – pionir u mnogim glazbenim žanrovima, uspješni skladatelj zabavne glazbe i šansona, pjevač, tekstopisac, kazališni redatelj, filmski i televizijski scenarist te libretist. U nabrajanju područja kojima su se bavili svestrani umjetnici poput više


BILJANA (LOVRE) TORIĆ (3. kolovoza 1963. – 16. kolovoza 2024.)

Glumica golemog emocionalnog spektra i izrazite otvorenosti prema mladim kolegama

U svom kontinuiranom radu u HNK-u Ivana pl. Zajca Rijeka, Biljana Lovre ostvarila je nebrojene dramske uloge, a posebno se istakla u izrazima tragičnog i komičnog. Nastupila je i u mjuziklima Jalta, Jalta te Guslaču na krovu. Njezinu ličnost obilježila je izrazita susretljivost i otvorenost prema tek pristiglim mladim kolegama, prodoran i uvijek smijehom i šalom obojen glas te dijeljenje radosti druženja.

Piše: Marijana Trinajstić

23.9.2024. – Glumica Biljana Lovre bila je dugogodišnja članica ansambla Hrvatske drame HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka. Njezin angažman u Hrvatskoj drami započeo je po završetku studija na Akademiji dramskih umjetnosti u Novom Sadu 1986. U svom kontinuiranom radu, kroz kazališne sezone, Biljana Lovre ostvarila je brojne uloge, od kojih se posebno istiću: Anđa u više


TEODORA VIGATO (Silba, 1953. – Zadar, 11. kolovoza 2024.)

Jedna je od rijetkih teatrologa koja je bila posvećena teoriji lutkarstva

Odlazak Teodore Vigato veliki je gubitak za akademsku zajednicu, a posebno za zadarsku i hrvatsku kazališnu i kulturnu scenu. Jedna je od rijetkih teatrologa koja u svojim knjigama i radovima govori o teoriji lutkarstva. Svojim savjetima, recenzijama, knjigama i monografijama obogatila je i arhivirala čitavo jedno razdoblje hrvatskog lutkarstva.

Piše: Sanja Petrovski

11. rujna 2024. – U sedamdesetprvoj godini života nakon kratke i teške bolesti umrla je zadarska teatrologinja Teodora Vigato (1953. – 2024.). Njezin odlazak velik je gubitak za akademsku zajednicu, a posebno za zadarsku i hrvatsku kazališnu i kulturnu scenu. Od samih početaka svog profesorskog i pedagoškog rada surađivala je idejno i fizički u realizaciji više


DUŠKO VALENTIĆ (Pančevo, 31. prosinca 1950. – Zagreb, 9. lipnja 2024.)

Veliki gavellijanski glumac koji je energijom, dinamičnošću i začudnošću pokretao druge

Duško Valentić tijekom cijele je glumačke karijere bio u stalnom angažmanu Gradskog dramskog kazališta Gavelle, gdje je prvi put zaigrao 1972., u Bondovu i Večekovu Uskom putu prema dubokom sjeveru. Zapažene je uloge ostvario u djelima Bena Jonsona, Luigija Pirandella, Eduarda De Filippa, Iva Brešana, Ödöna von Horvátha, Milana Begovića, F. M. Dostojevskog, A. P. Čehova, Friedricha Schillera, Augusta Strindberga, Voltairea, Shakespearea, Šnajdera, Bužimskoga, Price, Molièrea...

Piše: Vesna M. Muhoberac

16.6.2024. – Duško Valentić (bio) je velik glumac, samozatajan i tih, topao i nježan čovjek, urban, dostojanstven, elegantan i opušten, s lijepim i profinjenim manirima, jedan od rijetkih koji je stalno i uvijek bio u kazalištu, pogotovo na predstavama svoga Dramskoga kazališta Gavella koje ga je odredilo i glumački formiralo. Kazalište je Dušku bilo strast i više