Piše: Davor Schopf

1.3.2025. – Lukrecija Brešković provela je cijeli radni vijek u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija, u radnom odnosu od kraja 1963. do kraja 2000. godine. Pripadala je onom krugu Komedijinih umjetnika koji su se, od kraja 1960-ih do kraja 1990-ih, intenzivno posvetili izvođenju hrvatskih mjuzikala i sudjelovali u stvaranju pojma „zagrebačke škole mjuzikla“ pod vodstvom Vlade Štefančića. Sudjelovala je u praizvedbama dvadesetak djela nekoliko autorskih skupina, predvođenih tandemom Milan Grgić i Alfi Kabiljo.

U Komediju je došla 1963. godine kao članica zbora, izravno s Muzičke akademije, a iduće godine postala je solistica u fahu operetne subrete. Zvonkim glasom ostvarila je desetak operetnih i nekoliko opernih uloga, među kojima se ističu Ottilia u Benatzkyjevu Kod bijelog konja, Perina u Tijardovićevu Splitskom akvarelu, Hederl u Tri djevojčice, Denise u Hervéovoj Mam’zelle Nitouche, Lizeta u Zajčevoj Mjesečarki i, kasnije ponovo Perina, Petrica u Gotovčevu Đerdanu, Venera u Offenbachovu Orfeju u podzemlju i jedna od triju gospojinih sluškinja u Zajčevoj operi Gospoje i husari.

Rođena je u Dubrovniku, u obitelji naklonjenoj glazbenom kazalištu. Otac se amaterski bavio kazališnom režijom, brat Ivo bio je trubač i voditelj jazz sastava, brat Marko voditelj ansambla Dubrovački trubaduri. Gimnaziju i Srednju muzičku školu završila je u Dubrovniku, a solo-pjevanje diplomirala 1964. u klasi Lava Vrbanića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bila je članica ansambla Musica nova.

Sudjelovala je u prvim mjuziklima koji su široko otvorili vrata tom žanru u Komediji – Guslač na krovu i Obećanja, obećanja (uloga Fran Kubelik), te Velika trka (uloga Marije) i Jalta, Jalta. U Jalti je, u ulozi Brigadirke, bila dijelom protagonističke ekipe koja je, od praizvedbe krajem 1971. do posljednje izvedbe u veljači 1995., odigrala 534 izvedbe, što je po duljini trajanja iste podjele rijetkost na kazališnim scenama i u svjetskim razmjerima. Sanda Miladinov Langerholz bila je Nina Filipovna, Boris Pavlenić Griša, Richard Simonelli Lari, Vladimir Krstulović Stenli i Josip Fišer Samuel. Doduše, nije odigrala sve 534 predstave jer je koristila rodiljni dopust; tada ju je mijenjala Veronika Durbešić.

Lukrecija Brešković tumačila je velike, srednje i male uloge, nije pravila razliku. Svih šezdesetak ostvarila je s podjednakim oduševljenjem i žarom, veseleći se svakom izlasku na scenu. A tijekom 1970-ih i 1980-ih u Komediji se igralo svakodnevno. Bila je savršeni kotačić u mehanizmu; na prvu aranžirku dolazila je spremna s potpuno naučenom ulogom. Voljela je biti kotačićem u mehanizmu, mehanizmu što ga je prvenstveno Vlado Štefančić uspostavio na početku rada na svakom novom djelu i svakoj novoj predstavi. Bila je to prije svega odlična podjela uloga iz Komedijina ansambla vrsnih glumaca i pjevača, čime je uspjeh bio unaprijed zajamčen. 

Lukrecija Brešković bila je sjajna Gradonačelnica u kvartetu s Nadom Abrus (gđa. Vale), Borisom Pavlenićem (Gradonačelnik) i Richardom Simonellijem (gosp. Vale) u mjuziklu Kralj je gol; kao Elza, predvodnica dama u salonu u mjuziklu Car Franjo Josip u Zagrebu; kao Juža u triju sluškinja s Lili Čaki (Žuža) i Ljerkom Palatinuš Glowatzky (Fruža) u komičnoj operi Gospoje i husari. Nezaboravna je njezina minijatura Prijateljice noći u prizoru s Antunom Gustavom Matošem, u tumačenju Franje Kuhara, u mjuziklu Lady Šram Nine Škrabea i Arsena Dedića. Epizoda od samo dvije stranice teksta pružila joj je priliku da ulogu zavodljive Mađarice sugestivno oblikuje dubokim položajima glasa: „Mladi gospon, oprostim, zapališ mi vatra? (…) Gustla, meni drago. Daš pjesma, uzmeš pjesma…“

Baš kao što je u svojemu svijetlom sopranu pronašla altovske lage gorkih prizvuka za potresni Cecilijin song Mrtvo oko sudbine iz glazbene legende Crna kraljica Ivice Krajača i Zlatka Tanodija. Za razliku od cvrkutave Male Košute u mjuziklu O’kaj Nine Škrabea, Borisa Senkera, Tahira Mujičića i Stipice Kalogjere ili ciktave Brigadirke u Jalti koja će zauvijek odzvanjati u sjećanju. Uz Brigadirku, antologijska je uloga Lukrecije Brešković Petrunjela u Dundu Maroju 72 Đele Jusića. Kao rođena Dubrovčanka bila je na svom terenu, ne samo na sceni Komedije (Lijepo li je igrat’, pjevat’ dok si mlad… Život je lijep…) nego i doslovno u Dubrovniku, u festivalskoj produkciji toga mjuzikla 1989. godine. Antologijske su i uloge Cajtel u Guslaču na krovu, Eponine u Jadnicima i tete Mine u Tko pjeva zlo ne misli.

Uz Malu Košutu u mjuziklu O’kaj Nine Škrabea, Borisa Senkera i Tahira Mujičića ostvarila je još dvije uloge iste autorske ekipe: Honey Moon u mjuziklu Kaj₂O na glazbu Stipice Kalogjere i Giuliettu Capuleti u Noveli od… stranca na glazbu Pere Gotovca; zatim Sidoniju u Dlakavom životu i Maju u  Ivanu od leptira Grgića i Kabilja, Wilmu Auerspergh u rock-operi Grička vještica Ivice Krajača, Karla Metikoša i Miljenka Prohaske, gospođu Capuleti u pop-operi Romeo i Julija Veseljka Barešića i niz drugih.

U Hrvatskome narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci Lukrecija Brešković tijekom 1980-ih i 1990-ih šezdesetak je puta tumačila glavnu ulogu Nine Filipovne u Jalti, s partnerima Galianom Pahorom kao Grišom, Asimom Bukvom kao Stenlijem i Eduardom Černijem kao Larijem. Krajem ožujka 1992. naizmjence je, dan za danom, nekoliko puta putovala između Zagreba i Rijeke za izvedbe Jalte te naizmjence tumačila Brigadirku i Ninu Filipovnu. „Osim središnjeg lika domarke Nine Filipovne koju je uspješno interpretirala Lukrecija Brešković… (…) …rutinskom se snalažljivošću potpuno uklopila u predstavu, interpretirala je neusiljeno, spontano i zvučno songove…“ (Tatjana Petrović, „Predstava maksimalnog truda“, Novi list, 12. prosinca 1984.). Unatoč „rutinskoj snalažljivosti“ trebalo je, kako je sama Lukrecija rekla, prehodati pozornicu riječkog HNK-a, mnogo veću od Komedijine.

U osječkom HNK-u tumačila je 1987. naslovnu ulogu u mjuziklu My Fair Lady, a 1998. glavnu ulogu Golde u Guslaču na krovu. U oba mjuzikla partner joj je bio Boris Pavlenić a režirao je, kao i riječku Jaltu, Vlado Štefančić. „Partnerica, kao Golde (Borisu Pavleniću, op. a.), bila mu je kolegica iz Komedije Lukrecija Brešković, lijepe scenske pojave, kristalno čistoga zapjeva, koja je samozatajno odigrala drugu glavnu ulogu.“ (Ljubomir Stanojević, „Prevlast dramskoga“, Vjesnik, 2. svibnja 1998.).

U Komediji su Lukreciju Brešković svi od milja zvali Kike. Bila je posebna. Zračila je šarmom na sceni i u privatnom životu, pozitivnom energijom i vedrinom. Jedna anegdota: Prije puno godina bila je prijepodnevna predstava Jalte. Predstava treba početi i očekuje se da će Kike stići svaki tren. Još nije bilo mobitela. Predstava je počela, i odmakla, i približava se scena u prvom činu kada Brigadirka izlazi na pozornicu. Kike nema, svi se brinu da joj se nije nešto dogodilo. U Kazalištu se slučajno zatekla Nada Abrus pa su je počeli nagovarati da odjene kostim, uskoči i nešto improvizira. I tada dolazi Kike i, naravno, odmah ulijeće u kostim. Sanda Langerholz dotle na sceni improvizira i prilagođava Brigadirkin tekst. Kada je završio prvi čin i sve se smirilo, svi su pitali Kike što se dogodilo. Njezina nevjerica kada je uvidjela što se dogodilo i njezin užas zbog onoga što je mogla prouzročiti sve su razoružali. Iskreno je i jednostavno rekla: „Ljudi, oprostite, ja sam na predstavu zaboravila. Išla sam na plac i došla u Komediju na kavu.“

Kike je uvijek na probe i predstave dolazila na vrijeme i prije nego što treba. Kada je krajem 2000. službeno otišla u mirovinu, to skoro nitko nije znao jer je nastavila redovito nastupati u tekućim predstavama, do početka 2006., tumačeći Anhiltu u Kneginji čardaša, Beatrice u Grofici Marici, Maricu u Janici i Jeanu, uz nastupe na Komedijinim koncertima. Sudjelovala je i na festivalu Kajkavske popevke u Krapini i na Slavonskom festivalu. Snimila je više televizijskih i filmskih uloga, među kojima ulogu dobre domaćice Magde u seriji Villa Maria.

Ove godine ZGK Komedija proslavit će 75. obljetnicu djelovanja. Lukrecija Brešković redovito je i dalje pratila predstave, dolazila na premijere. Bila je dijelom više od polovice Komedijine povijesti. Doista se može reći da je sebe usadila u njezino umjetničko tkivo.

©Davor Schopf, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 1. ožujka 2025.