Piše: Sanja Petrovski

11. rujna 2024. – U sedamdesetprvoj godini života nakon kratke i teške bolesti umrla je zadarska teatrologinja Teodora Vigato (1953. – 2024.). Njezin odlazak velik je gubitak za akademsku zajednicu, a posebno za zadarsku i hrvatsku kazališnu i kulturnu scenu. Od samih početaka svog profesorskog i pedagoškog rada surađivala je idejno i fizički u realizaciji amaterskih, učeničkih i studentskih kazališnih uradaka.  Kao rijetko koji zanesenjak pratila je svu kazališnu, lutkarsku i plesnu scenu u Zadru i Hrvatskoj. Bila je cijenjena dugogodišnja predsjednica Kulturnog vijeća Grada Zadra. Svi koji poznaju Teodotu Vigato, od milja nazvanu Tea, znaju s koliko ozbiljnosti, znanja, entuzijazma i ljubavi je pratila, podržavala i analizirala umjetničke dosege hrvatskih kazališnih umjetnika, a posebno lutkara. Zadar ima snažnu i dugovječnu tradiciju lutkarskog kazališta s kojom je odrasla, kasnije se njome bavila sa znanstvenog aspekta te svojim savjetima, recenzijama, knjigama i monografijama obogatila i arhivirala čitavo jedno razdoblje hrvatskog lutkarstva.

Teodora Vigato rođena je 1953. u Zadru gdje je završila Gimnaziju, a na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirala je studij Hrvatski jezik i književnost i Pedagogiju. Potekla je iz obitelji pedagoških radnika, pa je i sama nastavila kao pedagog i edukator isto kao i njezin brat Ivica Vigato, suradnik na brojnim literarnim projektima. 

Radila je u COUO Juraj Baraković i kao vanjski suradnik predavala je Lutkarstvo i Medijsku kulturu na Pedagoškoj akademiji koja je djelovala u sklopu Filozofskog fakulteta u Zadru. Od 1999. stalno je zaposlena najprije na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru koja postaje Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru. Magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2001. temom Kompozicijske i poetske osobitosti hrvatske prosvjetiteljske drame, a doktorirala 2007. na Sveučilištu u Zadru temom Stilske i poetske osobitosti hrvatskih vizija govorenja svetog Bernarda.

Na Sveučilištu u Zadru predavala je Lutkarstvo, Scensku kulturu, kolegije iz Starije hrvatske književnosti i vodila Dramske radionice. Kao teoretičarka i usko specijalizirana povjesničarka objavila je četiri znanstvene knjige iz povijesti hrvatskog i zadarskog lutkarstva: Svi zadarski ginjoli (2011.), Mile Gatara i zadarsko lutkarstvo (2015.), Poetski putevi zadarskog lutkarstva (2018.), Zadarsko lutkarstvo za 21. stoljeće (2022.). Monografiju zadarskog glumca Zlatka Košte San putujućeg glumca (2022.) posvetila je i svim glumcima lutkarima.

Jedna je od rijetkih teatrologa koja u svojim knjigama i radovima govori o teoriji lutkarstva. Napisala je udžbenik pod nazivom Metodički pristupi scenskoj kulturi koji je koristila u nastavi Scenske kulture i Lutkarstva. S Ivicom Vigatom napisala je knjigu Pučka drama „Ki će mi šoldi dati“, zatim Stil, jezik, žanr i kontekst (2018.). Uredila je zbornik radova Lutka je sve, sve je lutka (2019.), nastalog nakon istoimenog skupa koji je sa suradnicima organizirala. Objavila je stotinjak znanstvenih i stručnih radova u znanstvenoj i stručnoj periodici te u zbornicima sa znanstvenih skupova. Kao koautor s profesorom Ivicom Vigatom prošle je godine objavila knjigu Silbenske kulturološke teme I.

Sudjelovala je na mnogim znanstvenim skupovima u hrvatskoj i inozemstvu. Uže područje njezina znanstvenog istraživanja je lutkarstvo i dramski izrazi u starijoj hrvatskoj književnost. Bila je član žirija na 27. Susretu lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske (SLUK) 2019., a za 28. SLUK 2021. bila je izbornica. Također je bila predsjednica žirija novog Festivala monodrame u Zadru, te suradnica na festivalu Mediteraneo koji promovira lutkarstvo za odrasle. Pisala je redovito recenzije, prikaze i osvrte u časopisu Zadarska smotra, a povremeno i u drugim časopisima. Sudionica je Ogrankova jezikoslovno-književnog skupa Domaća rič. Bila je i iznimno aktivni član ogranka Matice hrvatske u Zadru.

Kazalište lutaka Zadar oprostilo se od svoje suradnice hvaleći je kao vječno mladu, naizaigraniju i najzaljubljeniju lutkologinju. Istaknuli su i da je u svojim lucidnim analizama, čitanjima i zaključcima dala veliki doprinos u uzdizanju Kazališta lutaka Zadar. Pamti je se i da je u svakoj predstavi željela pronaći nešto novo i malo pomaknuto.

Udruga VARH i Igor Tretinjak najavili su da će u čast Teodore Vigato nedavno osnovan festival Kazalište u Koferu na njenom rodnom otoku Silbi, preimenovati u Teatron.

Davno, njezin nastavnik, kasnije i kolega na Filozofskom fakultetu u Zadru profesor i pjesnik Zlatan Jakšić, prepričao je prvi studentski susret s njom: Prozovem ja TEODORA VIGATO, kad ono izađe – Teica. Sitne konstitucije, snažnog i bistrog uma, karakterna, pamtimo je kao iznimno lucidnu osobu, uvijek žednu novih znanja i iskustava. Tea više nije s nama, ostaje sjećanje na njezin život i rad vrijedan poštovanja, ali i na njezino prijateljstvo i ljubaznost, na njezine opaske često iskonski dalmatinski sarkastične, no uvik dobronamjerne i duhovite. Njezin odlazak veliki je gubitak za hrvatsku, a posebno zadarsku kulturnu i znanstvenu javnost. Ostaju tuga i praznina, ali i tiha radost jer smo je poznavali.

©Sanja Petrovski, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 11. rujna 2024.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija