Piše: Marijana Trinajstić
23.9.2024. – Glumica Biljana Lovre bila je dugogodišnja članica ansambla Hrvatske drame HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka. Njezin angažman u Hrvatskoj drami započeo je po završetku studija na Akademiji dramskih umjetnosti u Novom Sadu 1986.
U svom kontinuiranom radu, kroz kazališne sezone, Biljana Lovre ostvarila je brojne uloge, od kojih se posebno istiću: Anđa u ulozi Ofelije u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja iz 1987. godine, Monika u Legendi o svetom Muhli iz 1988., Fumulova dvorkinja u predstavi Vježbanje života iz 1990., Građanka u Kraljevu iz 1991., Katarina u predstavi Vuci iz 1992., Leonora u Lukavoj udovici iz 1994., Tetka u Pričama iz Bečke šume iz 1996., Greta u Velikoj Tildi iz 2000. godine, Ana u Komšiluku naglavačke iz 2003., Draga u predstavi Mirisi, zlato i tamjan iz 2005., Angelika u Gospodi Glembajevima iz 2007., a iznijela je više uloga u predstavi Crnac iz 2009. godine.
U novijoj repertoarnoj povijesti HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka, ostvarila je zapažene uloge u predstavama Tri sestre 2011., San ivanjske noći 2013., Amerika 2014., Woyzeck 2018., Leica format 2019., Gospođa ministarka 2020., Čelične magnolije 2021. i Yerma 2023. godine. Svoju nesebičnu glumačku prirodu iskazala je i suradnjom s ansamblom Talijanske drame – u sezoni 2022/2023. glumila je Djeda u predstavi Amarcord.
Biljana Lovre ulogama se iskazala u izrazima tragičnog, komičnog te pjevnom scenskom nastupu. Godine 2005. nastupila je i u mjuziklima Jalta, Jalta kao Maki, šef američkih agenata te 2012. u Guslaču na krovu u ulozi Yente. Dobitnica je posebnog priznanja HNK-a Ivana pl. Zajca “Đuro Rošić” u sezoni 2011./2012., za ulogu Želje u predstavi Dabogda te majka rodila.
Osim njezinih scenskih zadaća, kolege se prisjećaju i savjeta te posebnih karakternih osobina koje su krasile glumicu. Susretljivost i otvorenost prema tek pristiglim mladim kolegama, prodoran i uvijek smijehom i šalom obojen glas, dijeljenje radosti druženja. Biljanu Lovre pamtit će i po ustrajalosti u svim glumačkim angažmanima unatoč bolesti zbog koje je kopnjela a unatoč kojoj nije odustajala od svojih scenskih uloga. U radnoj biografiji Biljane (Torić) Lovre nalaze se zapisi o igranju više uloga u jednoj predstavi, što je bila česta praksa, koja potvrđuje širinu njezina glumačkoga talenta. Usudit ćemo se reći da ih je u riječkom dramskom kazališnom ansamblu upravo ona najviše i odigrala, a prihvatiti se zadaće mijenjanja uloga, karaktera, kostima unutar samo jednog scenskog komada uistinu znači voljeti svoju profesiju i izgarati za široki spektar emocija koji će se na publiku odraziti svakim predstavljenim karakterom.
U oproštajnom pismu, nacionalna dramska prvakinja Olivera Baljak napisala je: „Draga naša kolegice, draga Biljo, suočeni s težinom tvoje bolesti, znali smo da će doći trenutak kada ćeš nas zauvijek napustiti. Kopnila si iz dana u dan i znamo koliko si se namučila i kako si to hrabro podnosila. Nada je svo vrijeme tinjala u tebi i nisi se mirila s odlaskom, a ipak si otišla tiho, par dana nakon svog šezdesetog rođendana, pomirena sa sudbinom. Nosimo te u srcima i uvijek ćemo se sjećati tvog prodornog glasa, tvog smijeha koji bi sve nadjačao, tvojih pomoći u vidu sufliranja za vrijeme probi dok smo još “šepali” s tekstovima, svih zajedničkih druženja, a voljela si se družiti. Draga naša Biljo, svi rastanci su teški i bolni ali spoznajom da su tvoje patnje koje si podnosila onakva čvrsta i jaka, došle svome kraju, ipak nam je mala utjeha da ih više nema, da si utonula u svoj mir. Neka te anđeli čuvaju. Vole te tvoji kolege iz Hrvatske i Talijanske drame.“
Biljanine prijateljske otvorenosti prisjetila se i riječka glumica Aleksandra Stojaković Olenjuk, koja piše: „Svi su bar malo ustrašeni kad se pridružuju nekom ansamblu, ali Bilja bi brzo eliminirala taj strah i svojom otvorenošću podržala sve nas koji smo se kolektivu pridružili. To je ono što nam je Bilja sigurno ostavila u zadatak.“ Svoje iskustvo u radu s Biljanom Lovre podijelio je i glumac Deni Sanković: „Bilja koja me odmah prihvatila i učinila da se u ansamblu osjećam kao doma. Bilja koja nas je hrabrošću bodrila. Jedna i jedina si, koju ću zauvijek pamtiti.“ Prvakinja Drame HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka – Tanja Smoje navodi: „Bjež od ose, tako si govorila. S ljubavlju čuvam tvoj ubod mudre, duboke, daleke, bliske, sveosjećajuće, prisutne, povučene, divlje, ponosne, tajne, jake, silne kao tvoj glas.“
©Marijana Trinajstić, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 23. rujna 2024.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija
Izvor: HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka