Sjećanja

BOŽIDAR VIOLIĆ (Split, 4. lipnja 1931. - 30. studenog 2020.)

Ironični promatrač i otkrivački genij

Violićev redateljski stil vrlo je prepoznatljiv. Za razliku od Koste Spaića čije je okružje i ideal glazba, od Georgija Para čija mašta spekulira u prostoru i djeluje u njemu, od Dina Radojevića koji se raspinje u prostoru, Violić je ironični promatrač koji kao da se osobno upliće u svaku predstavu. Tretirao glumce kao umjetničko djelo a u sebi cijeli život nosio mladenačku pobunu spram sistema u kojima je živio.

Piše: Zvonimir Mrkonjić

Redatelj Božidar Violić javio se u hrvatskom kazalištu, zajedno s druga tri člana zagrebačkog redateljskog Kartela, Kostom Spaićem, Georgijem Parom i Dinom Radojevićem,  krajem 50-tih godina. Bilo je to u doba u kojem su još bili na snazi kriteriji socijalističkog realizma. Paradoksalno, te godine bilo je doba europeizacije na planu likovnih umjetnosti, grupa Exata i više

DARKO GAŠPAROVIĆ (Zagreb, 27. travnja 1944. – Rijeka, 7. siječnja 2017.)

Otvorenost i znatiželja

Nijedan dramatičar koji je svojim tekstovima ostavio traga u našoj književnosti i našem kazalištu nije izmaknuo Gašparovićevu.

Piše: Nataša Bjelan

Doktor društveno-humanističkih znanosti, teatrolog, kazališni kritičar i dramatičar Gašparović rođen je u Zagrebu. Diplomirao je komparativnu književnost i romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao. Vojni sud JNA osudio ga je 1972. na zatvor zbog hrvatskog nacionalizma. Radio je kao inspicijent u Drami HNK u Zagrebu, dramaturg i umjetnički ravnatelj Hrvatske drame više

ŽELIMIR CIGLAR (13. svibnja 1962. - 27. veljače 2018.)

Zaljubljen u kazalište

Njegove kritike bile su gotovo pjesnički sročene te su do u tančina zapažale osobitosti i osobine svake predstave o kojoj je pisao.

Piše: Ozana Iveković

Želimir Ciglar, hrvatski kazališni kritičar, dramski pedagog i svestrani kazalištarac, od malena je bio zaljubljenik u glumu i dramsku umjetnost, a glumački talent pokazao je već kao dječak glumeći u TV seriji Prijatelji autora Mate Lovraka i redatelja Marija Fanellija. Studirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a diplomirao je hrvatski jezik i više

BORIS PAVLENIĆ (7. prosinca, 1937. – 2. rujna, 2018.)

Čovjek nepresušne energije

Svestranost mu je omogućila da u mjuziklu Jalta, Jalta ostvari jedinstvenu ulogu ruskog sobara u kojoj je bio omiljen, kasnije je postao ruski general.

Piše: Irena Paulus

Moje sjećanje na Borisa Pavlenića seže negdje u početke osamdesetih, kada sam se još kao djevojčica u Komedijinoj predstavi Jalta, Jalta Milana Grgića i Alfija Kabilja divila glumcu i pjevaču u ulozi ruskog sobara Griše. No nije samo izgledao ruski, govorio ruski i pjevao ruski, nego je i plesao ukrajinski kazačok baš onako kako se više

BOŽIDAR SMILJANIĆ (Zagreb, 20. rujna 1936. - Zagreb, 7. travnja 2018.)

Glumac samosvojnog stila

Mi govorimo umjetnim jezikom koji nam je nametnuo gospon apotekar Gaj i taj njegov aspirin od jezika gutamo svakodnevno. … Tako da naši glumci bolje glume na stranom jeziku nego na hrvatskom.

Piše: Nataša Bjelan

Hrvatski kazališni i filmski glumac diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bio je član ansambla Dramskog kazališta Gavella, gdje su mu važnije uloge: Peter van Daan u Dnevniku Ane Frank, Trepljov u Galebu, Pjerić i Kupido u Skupu i Tireni, Clitandre u Mizantropu, Jugović u Matijašu grabancijašu dijaku. U osječkom HNK-u bio je više

IKA ŠKOMRLJ (Zagreb, 13. srpnja 1932. – Zagreb, 15. listopada 2018.)

Prepoznatljivo svoja

Njezini su kostimi često bili važno uporište vizualnog identiteta predstave, pa i svojevrsna šifra za odgonetanje temeljne ideje na kojoj je počivala predstava.

Piše: Branka Primorac

Ika Škomrlj jedinstvena je figura hrvatskoga glumišta. Otkako se pojavila sa svojim radovima na sceni hrvatskog teatra pedesetih godina 20. stoljeća, njezino je ime bilo nezaobilazno u svijetu kostimografije. Riječ je o umjetnici koja je ostavila osebujan trag u povijesti kazališta i nacionalnoj kulturi, kojoj se društvo odužilo brojnim nagradama za kostime za kazalište, film više

IVO GREGUREVIĆ (Donja Mahala, 7. listopada 1952. – Zagreb, 1. siječnja 2019.)

Snaga osobnosti i karizme

Kao kazališni glumac plijenio je pozornost svaki puta kada bi se pojavio na sceni budući da je u svojim interpretacijama uvijek bio iskren, precizan i dubok.

Piše: Tomislav Kurelec

2019. godina počela je iznimno tužno za naše kazalište, film i televiziju – odlaskom grandioznog umjetnika Ive Gregurevića, čija su ostvarenja premašivala okvire izvanrednog glumačkog umijeća. Često ga se shvaćalo kao svojevrsnog koautora najvećih djela suvremene hrvatske prikazivalačke umjetnosti, jer su i najveći redatelji ponekad mijenjali svoje koncepcije raspravljajući s njim ne samo o njegovim više

MARIJA KOHN (Lopud, 7. kolovoza 1934. – Zagreb, 16. srpnja 2018.)

Ideal glumačkog zanata

„Nikad nisam igrala dame iz Krležinih komada. Nikada ih nisam ni priželjkivala… Svaka čast, meni je to strano. Možda ćete pomisliti da ja nisam dama. Ako sam dama, ja sam dubrovačka dama, nisam zagrebačka, a ja ne bih znala igrati, možda i bih… ja bih se trudila, sigurno.“

Piše Dubravka Lampalov Mićunović

Profesionalni put velike hrvatske glumice Marije Kohn započinje 1956., odmah po završetku Akademije za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Nakon Akademije, angažirana je u Zagrebačkome dramskom kazalištu da bi 1982. prešla u samostalne umjetnike. Unutar tih dvadeset i pet godina u matičnom kazalištu ostvaruje velik broj različitih uloga, među kojima se izdvaja kreacija Rože iz Kolarovog više

ZLATKO BOUREK (Požega, 4. rujna 1929. - Zagreb, 11. svibnja 2018.)

Umjetnik izvan okvira

„Nisam lutkar“, odgovorio mi je jednom na tako postavljeno pitanje. A odmah zatim zafrkantski dodao: „Nisam još dotle stigao.“ Upravo kao takav, tobože ne-lutkar, uspio je za lutkarstvo učiniti više od svih drugih lutkara zajedno.

Poljski teatrolog svjetskoga glasa, najveći stručnjak za povijest i teoriju europskoga lutkarstva – akademik Henryk Jurkowski, u nekoliko svojih knjiga spominje Zlatka Boureka. U knjizi engleske lutkarice i autorice Penny Francis, koju je napisala kao sukus svog znanja o lutkarstvu, našao se samo jedan predstavnik hrvatskog lutkarstva – Bourek. Slovenci su ga odlikovali najvećim priznanjem više

VLADO ŠTEFANČIĆ (Vukovar, 12. siječnja 1931. - Zagreb, 29. listopada 2017.)

Nezamjenjivi emotivac

U Štefančićevim predstavama osjećao se zanos, entuzijazam i nevjerojatna energija koji su nosili sve što je postavljao na pozornicu. Štefančić to pripisuje ekipi - ljudima s kojima je radio. On je imao svoje glumce – Sandu Langerholz, Lukreciju Brešković, Richarda Simonellija, Borisa Pavlenić. Štefančić se uspješno borio s ustaljenim mišljenjem da su opereta i mjuzikl umjetnički drugorazredni žanrovi. 

Piše: Irena Paulus

Malo je reći da je Vlado Štefančić bio „otac hrvatskog mjuzikla“ ili „dobri duh kazališta Komedija“. Bio je čovjek koji je 70 godina živio na sceni, za nju i iza nje. Štefančićeve režije pratim svjesno ili nesvjesno od kada sam prvi put zakoračila u auditorij kazališta Komedija. A bilo je to davno, i to upravo više