Piše: Branka Primorac
Đurđa Ivezić (84), kazališna, filmska i televizijska glumica, cijeli je svoj radni vijek provela u zagrebačkom kazalištu Komedija. Na daskama teatra na Kaptolu odigrala je brojne velike i manje uloge. U povodu njezine smrti njezina matična kuća izdvaja mjuzikle u kojima je pokazala najbolje od svoga glumačkog i glazbenog talenta: O’Kaj, praizveden 1974., Guslač na krovu, Jalta, Jalta, Priča sa zapadne strane. Nadasve je u njezinu opusu važna predstava Dunda Maroja, prvi put postavljena 1972., u kojoj u duetu s Borisom Pavlenićem pjeva jedan od songova – To sunce što nam sja, ljubavnog para Laure i Mara. Taj dvopjev moguće je danas pogledati i odslušati na YouTubeu.
Radila je i na filmu. Davno je Ivezić otišla sa scene – prošlo je tome dvadesetak godina, no zauvijek će se spominjati njezina uloga Alme Novak, mlade iskorištene ljubavnice u kultnom filmu H-8 Nikole Tanhofera iz 1958. godine. Film je nedavno, u najnovijoj valorizaciji kritičara, proglašen najboljim hrvatskim filmom, što znači da je u njemu sve vrhunsko – od scenarija, režije do glume svakog pojedinog aktera, pa i Đurđe. S prvog je mjesta tako skinuo legendarnu Golikovu uspješnicu Tko pjeva, zlo ne misli.
Riječanka Đurđa Ivezić tada je imala dvadeset i dvije godine, lijepa je mlada žena, kao što svjedoče fotografije iz Komedijina arhiva, objavljene u povodu njezine smrti izazvane koronavirusom. Njezina kolegica, vršnjakinja Smiljka Bencet-Jagarić, popularna Regica iz Golik/Kerstnerove radionice Gruntovčana i drugih ostvarenja, u razgovoru za Hrvatsko glumište kaže:
„Isto smo godište, u isto vrijeme smo radile u Komediji. Mladost smo provele zajedno. Bila je prelijepa, prekrasne glave, djevojčurak niska rasta, naša Merlinka. Jedino je Slavica Fila bila niža od nje. Sjećam je se kao duhovite, šali sklone osobe, koja je ostvarila uloge koje se pamte, a mogla je i više. Možda se zato kasnije povukla u svoju intimu, rijetko se pojavljujući na druženjima glumačke zajednice. Jako me pogodio njezin odlazak. Više o njoj mogla bi ispričati Nevenka Stipančić, supruga Pere Kvrgića, s kojom je dijelila garderobu i bila cjeloživotna prijateljica i susjeda. Nažalost, ni Nevenke više nema.”
Kad se govori o njezinoj profesionalnoj biografiji, svakako vrijedi spomenuti glas koji je dala malom crnom piletu s ljuskom jajeta na glavi, idejom koja se prvo rodila u reklamne svrhe talijanskog proizvođača deterdženta, a naknadno u japanskim studijima crtanog filma prerasla u omiljeni crtić. Glumac odigra stotine uloga, neke od njih maestralno, a u kolektivnoj memoriji ostane zapamćen po jednoj ili dvije.
Taj karakteristični usud umjetnika nije zaobišao ni Đurđu Ivezić. Slučaj je to s njezinom glumom u filmu H-8 i osobito u sinkronizaciji lika Kalimera, koji nježnim ženskim glasom, dapače dječjim, progovara o teškom životu crnog pileta među žutom braćom. Riječ je o naslovnoj ulozi u crtanom filmu Kalimero, iznimno popularnom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Mnogi ljudi iz današnje srednje generacije odrastali su na vrijednostima serijala iz kojeg se najdulje pamti rečenica „To je prava nepravda!”, koju izgovara Kalimero, tj. pokojna diva kazališta Komedija. U ovoj strašnoj 2020. te riječi kao da dolaze iz Kalimerovih usta. Vrijede za sve prerane smrti od koronavirusa, pa i Đurđinu. Podsjetimo se iz biografije Đurđe Ivezić još nekih uloga: televizijskih u serijama Smogovci, Vrijeme ratno i poratno, Ljubav na bračni način; osim filmske Alme Novak u H-8, još i role Anne u Čoviku od svita Obrada Gluščevića; sinkronizacija Betty Kremenko u Obitelji Kremenko, Štrumfete u Štrumpfovima, Bakice u Silvestrovima te likova u Čičijevim tajnama i Letećim medvjedićima.
©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 22. prosinca 2020.