Piše: Branka Primorac

U Križevcima je u 80. godini preminuo Nikola Novosel Miško, čovjek osebujna životnog puta, biografije koja iznenađuje širinom i na prvi pogled za jednu osobu nespojivim područjima. Bio je glumac, humorist (cijeli se život bavio kajkavskim humorom i satirom) i humanitarac, agronom, profesor na visokoj školi, aktivni član Crvenoga križa, osnivač i sudionik brojnih kulturnih manifestacija u Križevcima i Podravini – Križevačkog spravišća i Picokijade, primjerice. Između ostalog, 1974. je osnovao križevački Klub liječenih alkoholičara, koji i danas djeluje. Veseljak je volio pjesmu. Tako je dugi niz godina bio član brojnih zborova u Ludbregu, Križevcima, Vrbovcu, najduže u zagrebačkom SKUD-u Ivan Goran Kovačić i MVA Goranovci, aktivno sudjelujući u njihovu radu četiri desetljeća.

U razgovoru sa Smiljkom Bencet-Jagarić, Novoselovom kolegicom iz maestralnih serija redatelja Kreše Golika i scenarista Mladena Kerstnera, želimo doznati čemu je, od svega spomenutoga, multitalentirani glumački naturščik davao prednost:

– Sve je on radio podjednako dobro. Savršeno. Ništa nije zapostavio na račun drugoga. Svi su ga voljeli, bio je izrazito društven, duhovit, pa je s njim bilo lijepo družiti se na snimanju i poslije snimanja. Brzo je od svega znao napraviti duhovitu dosjetku. Osobito mu je drag bio politički vic. On ih je pričao u vrijeme kad se zbog njih išlo u zatvor. Tito i Jovanka, cijela politička jugoslavenska vrhuška bili su meta njegove humorističke oštrice. Te karakterne osobine, nema sumnje, spojile su dvojicu Ludbrežana, Kerstnera i Novosela, na zajedničkom projektu, dramskoj posveti kajkavskom jeziku. Pisao je dijelove za Kerstnerove scenarije, a na setu često svojim duhovitim korekcijama oplemenjivao dijaloge. Tako je dobio i ulogu lovočuvara Tune Pišpeka u Gruntovčanima. Među kolegama bio je cijenjen glumac iako je bio amater. Nevjerojatno dobar glumac, a bez formalne glumačke naobrazbe! Bio je umjetnik po duši, kaže popularna Regica.

Dobar glumac, pa bio i amater, ne može stati na jednoj dobroj ulozi. Poslije Gruntovčana kreirao je druge zapažene likove u televizijskim serijama i nekim filmovima: Mejašima, Dirigentima i muzikašima, Neuništivima, Doktorovoj noći, Kontesi Dori i Srce nije u modi te po jednu epizodu u novijim serijama Naši i vaši, Bumerang, Odmori se, zaslužio si. Birali su ga redom veliki hrvatski redatelji – Golik, Tadej, Mikuljan, Bahun… Inače, život mu nije rođenjem namijenio sreću i blagostanje. Rođen je u Zagrebu kao deveto dijete Đure i Katarine.

Ubrzo nakon njegova rođenja obitelj seli u Ludbreg, odakle vuče korijene. Tu Nikola provodi djetinjstvo. U šestoj godini ostaje bez oca. Nije bilo lako uz samohranu majku i sedmoricu braće (jedna sestra je umrla, a jedan brat poginuo je 1944. u partizanima). Unatoč neimaštini, završava Srednju poljoprivrednu školu u Križevcima, a potom i Poljoprivredni fakultet u Zagrebu, na kojem kasnije i magistrira. U Križevcima se zapošljava u Poljoprivrednom istraživačkom centru, današnjem Visokom gospodarskom učilištu. U struci radi razne poslove. Najduže se bavio govedarstvom, a posljednjih petnaest godina posvetio se obrazovanju mladih poljoprivrednika. Objavio je više stručnih i znanstvenih radova. Našao je vremena i za politički angažman. Zadnja politička funkcija bila mu je ona nezavisnog vijećnika u Skupštini Koprivničko-križevačke županije. Ta je njegova radna i umjetnička energija bila zapažena i u Koprivničko-križevačkoj županiji, i u Gradu Križevcima, i u Republici Hrvatskoj: predsjednik države Ivo Josipović odlikovao ga je 2012. Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 21. prosinca 2020.