Sjećanja

BOŽIDAR ALIĆ (Zagreb, 24. prosinca 1954. - 3. ožujka 2020.)

Veliki glumački tragičar

Glumac iznimno snažne osobnosti i autentične energije, vulkanskog glumačkog erosa s kojim redatelji ponekad nisu znali kako postupati i na koji ga način iskoristiti, Alić je za uloge u koje je vjerovao bio spreman na sve.

Piše: Josip Grozdanić

U jednom davnom razgovoru za novine, na pitanje je li oduvijek znao da će jednog dana biti glumac i glumiti „sve te Hamlete”, Božidar Alić odgovorio je jednostavno, čvrsto i odsječno „da!”. Pa dodao da je u svoju glumačku budućnost i status budućeg prvaka toliko čvrsto vjerovao i bio posve siguran, da je na tvrdnju više


ZDENKA HERŠAK (Zagreb, 19. kolovoza 1928. - 3. srpnja 2020.)

Glumica neodoljiva optimizma

Osvajala je naklonost publike podjednako kao i kritike, jer su i gledateljima i kritičarima bili neodoljivi njezini zarazni optimizam, gotovo djetinja znatiželja i izuzetan vitalitet, te su je svi uvijek i bez iznimke prihvaćali kao glumicu otvorena srca.

Piše: Josip Grozdanić

Zdenka Heršak bila je glumica i osoba koju ne samo što su „nosili vihori”, što je ustvrdila u naslovu svojih ukoričenih autobiografskih romantičnih i erotskih zapisa objavljenih 2014. godine, nego i umjetnica koja je iznimnom energijom, neukrotivim duhom i željom za slobodom poput vihora rušila sve barijere pred sobom. Svakako i osvajala naklonost publike podjednako više


ZOJA ODAK (Split, 17. listopada 1947. – Split, 23. kolovoza 2020.)

Glumica velike karizme i umijeća

„Zoja je bila uistinu velika umjetnica; naša vertikala, naša mjera izvrsnosti, zaštitni znak splitskog teatra. Glumica koja je pomicala granice interpretacije antičkog teatra do te mjere da je pomicala njegove stupove, uvijek suvremena, uvijek aktualna, uvijek bespoštedna u traženju najboljeg od sebe i od drugih. Imala je intelekt, talent i hrabrost da stoji na sceni ogoljela do same srži, do same biti. Njezina gluma bila je oduzimanje svega suvišnog i površnog i vječno traganje za dubinom.“ navodi redateljica Nenni Delmestre.

Piše: Jasen Boko

Zoja Odak, nacionalna dramska prvakinja nedavno preminula u Splitu, Teatrologiju i književnost diplomirala je u Sarajevu a prve dramske uloge ostvaruje u svom gradu, u kazalištu Titovi mornari (današnje Gradsko kazalište mladih). U angažman u splitskom HNK ulazi 1972. godine,  a vrijeme pune umjetničke afirmacije Zoje Odak započinje nakon obnove kazališta, u osamdesetim godinama. Za više


HERMINA PIPINIĆ (Zagreb, 1. svibnja 1928. - 19. prosinca 2020.)

Dama domaćeg filma i televizije

Pipinić je bila prepoznatljiva i pouzdana interpretatorica dramski intrigantnih likova iz pozadine ili drugog plana. Uloge jednostavnih žena iz naroda svojom je damskošću, urođenom i nenametljivom elegancijom, smirenošću koja je jasno sugerirala karakternu čvrstinu, odmjerenošću u tjelesnoj i verbalnoj komunikaciji činila pamtljivima i posebnima.

Piše: Josip Grozdanić

Filmska, televizijska i kazališna glumica Hermina Pipinić napustila nas je onako kako je i živjela – mirno, povučeno i dostojanstveno. Onako kako je većinom i gradila svoju profesionalnu karijeru, uvijek dalje od izrazitije pozornosti publike i javnosti, zadovoljna formalno sporednim i malim ulogama koje su se upravo zahvaljujući njezinu histrionskom daru pretvarale u velike uloge, više


PERO KVRGIĆ (Moravice, 4. ožujka 1927. – Zagreb, 23. prosinca 2020.)

Glumački velikan neponovljiva stila

Pero Kvrgić bio je veličanstveni majstor ne samo glumačkih nego i životnih gesti, meštar suptilnih a veličanstvenih transformacija, čarobnjak posredovanja najskrovitijih intimnih stanja likova koje je tumačio, podjednako kao i najslojevitijih obilježja i značenja drama koje su ti likovi doživljavali i proživljavali.

Piše: Josip Grozdanić

Kad je jednom pokušavao opisati svoju profesionalnu osobnost i umjetnost kojom se bavio, Pero Kvrgić ustvrdio je da je glumu i glumca teško definirati, baš kao i samog čovjeka. I gluma kao izvedbena umjetnost, podjednako kao i glumac koji je osoba koja, kako je pjevao Arsen, uistinu živi tek na sceni i pod svjetlima reflektora, više


MARIJA ŽARAK (Benkovac, 1938. – Split, 22. kolovoza 2017.)

Instinktivna kostimografkinja

Za razliku od kolegica u istom poslu, svoj finalni proizvod nije najprije crtala pa krojila nego ga je modelirala rukama u materijalu i na glumcu, vodeći se maštom.

Piše: Branka Primorac

„Otkrio ju je Georgij Paro“, kaže o kostimografkinji Mariji Maci Žarak Giga Gračan u intervjuu Mirjani Dugandžiji. Angažirao ju je za ljubljansku predstavu Mjere za mjeru W. Shakespearea, a šnajdericu je odmah zapazio i nagradio žiri XV. zagrebačkog salona (1979.) uz „škrgut zubih ovizijeh milostvah koje se po kostimografiji promeću“. Međutim, nije njoj to bila više


ROBERT BUDAK (Zagreb, 21. ožujka 1992. – 27. siječnja 2018.)

Iskreno se radovao kazališnom stvaranju

Bio je istodobno mlad i zreo, i unutar tog kratkog vremena koje mu je bilo dano, svojom ljubavlju, željom, talentom i inteligencijom postao jako dobar vladar iluzije.

Piše: Dubravka Lampalov Mićunović

U istoj sezoni kada Robert Budak dobiva Nagradu hrvatskoga glumišta za iznimno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina za niz karaktera koje je tumačio u predstavi Taksimetar Teatra Exit iz Zagreba, Nagradu za životno djelo Adem Čejvan dobiva Zijah Sokolović. Sokolović je nagradu za životno djelo opisao kao nagradu za trajanje u prolaznosti, a tom više


RADE PERKOVIĆ (Krtoli, Crna Gora, 8. kolovoza 1938. – Split, 15. srpnja 2018.)

Organizator i promicatelj umjetnosti

Perković je promišljao teatar i dao mu najširi mogući raspon – od komedije do tragedije, od opere do operete. Njegovo intendantsko razdoblje u HNK Split (1992–1998.) pamti se po kvalitetnim izvedbama i velikoj posjećenosti.

Piše: Branka Primorac

Kad zavirimo u službenu biografiju Rade Perkovića, u kojoj stoji da je bio svestran umjetnik – glumac, redatelj, pisac, osnivač umjetničkih družina, dakle organizator i promicatelj umjetnosti – moramo se pitati kad je stizao odvojiti vrijeme za sve to i u svemu biti iznadprosječan. Neosporno je bio čovjek goleme energije i pun ideja koje nisu više


MARIJA MOKOVIĆ (Zadar, 1927. - 24. kolovoza 2018.)

Ustrajnost i snaga duha

Moković je bila jedna od kreatorica lutkarenja u Hrvatskoj te je još od ranih pedesetih godina sudjelovala u oblikovanju identiteta lutkarske tradicije dajući lutkama glas i život.

Piše: Teodora Vigato

Kad sam 2010. godine posjetila Mariju Moković u njezinom stanu, ispred mene je oživio lik umirovljene lutkarice iz predstave Tajanstvena ladica (1971.) poljskog autora Juliusza Wolskog u režiji Mile Gatare. Po stanu nije bilo lutaka, ali su one i dalje živjele u njezinim sjećanjima. Tada već u poodmaklim godinama, ozarila se pričajući o danima provedenima više


MUSTAFA NADAREVIĆ (Banja Luka, 2. svibnja 1943. - Zagreb, 22. studenog 2020.)

Glumi se predavao do kraja, bez imalo zadrške i proračunatosti

Uvijek i bez iznimke postajao je lik kojeg je utjelovljivao, minuciozno govorom tijela, detaljnim pokretima i mimikom dočaravajući bogate lepeze psiholoških stanja, raspoloženja i djelovanja. Potpuno je plijenio gledateljsku pozornost i svojim glumačkim umijećem izazivao strahopoštovanje, kod publike i kod kolega glumaca.

Piše: Josip Grozdanić

Kao i svi veliki glumci, odnosno općenito kao artisti kojima umjetnost nije zanimanje nego životni poziv kojemu se predaju praktički doslovce do posljednjeg daha, i Mustafa Nadarević je bio iznimno skromna i samozatajna osoba. U razgovorima za medije i pri dodjelama nagrada, kojih je tijekom karijere dulje od pola stoljeća osvojio tridesetak, podjednako za domete više