Piše: Nataša Bjelan

Doktor društveno-humanističkih znanosti, teatrolog, kazališni kritičar i dramatičar Gašparović rođen je u Zagrebu. Diplomirao je komparativnu književnost i romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao. Vojni sud JNA osudio ga je 1972. na zatvor zbog hrvatskog nacionalizma. Radio je kao inspicijent u Drami HNK u Zagrebu, dramaturg i umjetnički ravnatelj Hrvatske drame u riječkom Narodnom kazalištu Ivan Zajc, pročelnika Odjela gradske uprave za kulturu u Rijeci, znanstveni asistent pa docent za stilistiku, teoriju književnosti i teatrologiju na riječkom Pedagoškom fakultetu, predavao je i na Odsjeku kroatologije Hrvatskih studija u Zagrebu, a na poziv Korejskog sveučilišta za strane studije predavao je i u Seoulu.

Objavljivao je brojne kazališne kritike, teatrologijske i književnoteorijske studije, oglede, rasprave te feljtone u novinama i časopisima kao Polet, Vjesnik, Start, Teka, Forum, Kamov, Novi list, Kazalište, Kana. Uređivao je Prolog, časopisa Društva hrvatskih književnika Most/The Bridge, te riječki časopis Dometi. O njegovoj knjizi Dubinski rez: kroz hrvatsku dramu 20. stoljeća, prof. dr. sc. Adriana Car-Mihec piše kako je ta knjiga „značajna i višestruko potrebna – (po)novim (pre)ispitivanjem poznatih već tema aktualizira uvijek nova i drugačija čitanja hrvatske dramske i kazališne baštine…“ Tajana Gašparović, njegova kćer, popratila je njegovu knjigu U duhovno zagledan ovim riječima: „… ponosila sam se tvojom mogućnošću da, kad to želiš, s mudrim odstupom sagledaš i vrednuješ tebi posve ideološki suprotne smjernice, naročito ukoliko su vezane uz određenu umjetničku formu. To te zaista čini jednim od, čini se, sve rjeđih hrvatskih intelektualaca koji svijet ne gledaju crno-bijelim očima, već ostaju otvoreni i znatiželjni.“

Od dramaturškog rada za riječko kazalište istaknute su dramatizacije romana Vježbanje života N. Fabrija i Vuci M. Cihlara Nehajeva, kao i scenska adaptacija creske Muke. Dramaturški je obradio više tekstova, a po pozivu je za 110. obljetnicu Riječke rafinerije napisao izvorni dramski tekst Barač – život za rafineriju.

Za studiju o ukletom pjesniku J. P. Kamovu, Kamov. Apsurd, anarhija, groteska, Danijela Bačić-Karković navodi kako je to dosad, po mišljenju struke, najbolja i najcjelovitija monografija. Knjige iz područja teatrologije, teorije književnosti, dramske i putopisne književnosti su primjerice i Dramatica krležiana; Zlatno runo: književni ogledići i ogledi i dr. Izbor iz kazališnih kritika, ogleda i rasprava tiskao je u knjigama Artaudova ideja kazališta i drugi eseji te Pismo i scena. Dramaturški analekti.

Dobitnik je više nagrada: Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi, Nagrada Marko Fotez za teatrologiju HAZU kojegje i sam bio član suradnik od 2014., te između ostalih 2015. Nagrada Grada Rijeke za životno djelo i Svjetska nagrada za humanizam Ohridske humanističke akademije.

©Nataša Bjelan, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 7. prosinca 2020.