Piše: Nataša Bjelan
Hrvatski kazališni i filmski glumac diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Bio je član ansambla Dramskog kazališta Gavella, gdje su mu važnije uloge: Peter van Daan u Dnevniku Ane Frank, Trepljov u Galebu, Pjerić i Kupido u Skupu i Tireni, Clitandre u Mizantropu, Jugović u Matijašu grabancijašu dijaku. U osječkom HNK-u bio je ravnatelj Drame, glumac i režiser, bio je i ravnatelj zagrebačkog SK Jazavac, član ansambla zagrebačkog HNK-a, redatelj u varaždinskom NK August, a u Istarskom narodnom kazalištu u Puli nastupao je i režirao krajem 1990-ih.
Izdao je knjigu rukopisa Bratoljuba Klaića, a o hrvatskom jeziku u hrvatskom filmu rekao je: „Hrvatski je jezik sam po sebi neprirodan. Kad govorimo standardnim hrvatskim jezikom, to je naučen jezik koji nam nije u srži. Mi smo se rodili u dijalektima. … Mi govorimo umjetnim jezikom koji nam je nametnuo gospon apotekar Gaj i taj njegov aspirin od jezika gutamo svakodnevno. … Tako da naši glumci bolje glume na stranom jeziku nego na hrvatskom“.
Ostvario je više od 100 kazališnih te 80 filmskih i televizijskih uloga. Tumačio je autoritarne likove kao primjerice u televizijskim serijama Kapelski kresovi i Putovanje u Vučjak. Glumio je u filmovima Četverored, The Peacemaker, Gospa, Dirty Dozen: The Deadly Mission, Armour of God, Novinar, Bitka na Neretvi, Sinji galeb… itd. Od televizijskih uloga značajne su: Larin izbor, Odmori se, zaslužio si, Najbolje godine, Bitange i princeze, Zabranjena ljubav, Ponos Ratkajevih, Nepokoreni grad, Jelenko, Velo misto, Nikola Tesla, Kuda idu divlje svinje… itd.
O njemu je Veljko Bulajić rekao: „Svakoj je ulozi prilazio studiozno, s velikom ozbiljnosti. Isticao se radoznalosti, uvijek je od uloge želio napraviti malo više, bolje. Pamtit ću ga kao obrazovanog, marljivog glumca koji se nije volio isticati niti reklamirati. Bio je drag, čovjek s puno stila“
Glumac je samosvojnog stila te sugestivne i elegantne pojave koji je jednostavnim sredstvima kreirao likove. Objavio je knjige Biti ili ne biti glumac i Šašavi rječnik hrvatskoga kazališnog žargona. Osobito su sugestivne njegove karakterne uloge u uspješnim filmovima Houston, imamo problem ŽigeVirca i Ustav Republike Hrvatske Rajka Grlića. O njemu je Rajko Grlić kazao: „Bilo je strašno lijepo raditi s njim, igrati se i tražiti po tom minimalističkom polju, slagati lik koji je u svojoj tišini glasniji od krika. Hvala mu na tome“
Smiljanić se ponosio ulogom u filmu Houston, imamo problem: „Da se razumijemo, u filmu nije bilo ni jedne riječi pisanog teksta, pa smo Branka Selić, koja je glumila moju kćer, i ja dobili samo priču u kojoj je pisalo tko smo i u kojem smo odnosu. Sve ostalo smo improvizirali pred kamerama. Zaista neobično, ali i vrlo korisno iskustvo. Općenito, kamera ne voli glumu jer se to vidi. Ili jeste taj lik ili niste, nema druge. Tu je bilo apsolutno poistovjećivanje s Ivanom Pavićem. Po reakcijama ljudi, to mi je i uspjelo.“
Svoja razmišljanja o svijetu i ljudskoj naravi a vezano uz dotični film, sažeo je ovim riječima: „Strašno je kako su ljudi netolerantni, zadrti i nehumani te uglavnom pljuju jedni po drugima. … Ne razumijem kakvi su to ljudi. Taj je film donio novu notu u ljudskim odnosima i, kad bi to uistinu bilo moguće interpolirati u naše živote, kad bi ljudi naučili prihvaćati različitosti, svijet bi bio puno bolje mjesto za život“ Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo za 2016. godinu.
©Nataša Bjelan, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 30. studenog 2020.