Piše: Irena Paulus

Moje sjećanje na Borisa Pavlenića seže negdje u početke osamdesetih, kada sam se još kao djevojčica u Komedijinoj predstavi Jalta, Jalta Milana Grgića i Alfija Kabilja divila glumcu i pjevaču u ulozi ruskog sobara Griše. No nije samo izgledao ruski, govorio ruski i pjevao ruski, nego je i plesao ukrajinski kazačok baš onako kako se tada moglo gledati na televiziji u ruskim filmovima o kozacima.

Pavlenić se uz studij glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, usavršavao u plesu na Muzičkoj akademiji Chigiana u Sieni. Neko je vrijeme i pjevao u vokalnom sastavu Hrvoja Hegedušića. Svestranost mu je omogućila da u mjuziklu Jalta, Jalta ostvari jedinstvenu ulogu ruskog sobara u kojoj je bio omiljen. Kada je ulogu ipak prerastao i predao je drugima, nije napustio Jaltu. Upravo suprotno. Postao ruski general, u kojoj je ulozi ostao jednako dovitljiv i jednako uvjerljiv.

Boris Pavlenić je naposljetku sudjelovao u gotovo svim izvedbama Grgić-Kabiljevog mjuzikla Jalta, Jalta. Posljednji je put nastupio (u svojoj osamdeset i prvoj godini života!) upravo u Jalti, 4. srpnja 2018. na Trgu kralja Tomislava u sklopu manifestacije Zagreb Classic, gdje je generalski dijelio svijet i s visoka pratio kako se jedan od njegovih nasljednika – Davor Radić, snalazi u ulozi Griše.

Pavlenić je glumio i pjevao u mjuziklima O’Kaj Nina Škrabea, Borisa Senkera, Tahira Mujičića i Stipice Kalogjere, Lady Šram Škrabea i Arsena Dedića, u rock-operama Gubec-beg i Grička vještica Ivice Krajača, Karla Metikoša i Miljenka Prohaske, kao i u rock-operi Crna kraljica Krajača i Zlatka Tanodija. Sudjelovao je u Kabiljevim mjuziklima Kralj je gol i Tko pjeva zlo ne misli te u mjuziklu Dundo Maroje Đela Jusića, glumio je u kazališnim komedijama kao što su Grgićev Ne daj se Njofra! i Kaos u kulisama Michaela Frayna. Na popisu njegovih uloga bili su i Brindsley Miller iz Crne komedije Petera Shaffera, Frank Foster iz komedije Kako voli druga strana Alana Ayckbourna, bio je Kralj francuski u Shakespeareovoj komediji Sve je dobro što se dobro svrši, Orest u opereti Lijepa Helena Jacquesa Offenbacha, te profesor Higgins u mjuziklu My Fair Lady Alana Jaya Lernera i Fredericka Loewea. Tu su i uloge u mjuziklima Poljubi me, Kato Colea Portera, Čovjek iz Manche Wassermanna i Leigha, Guslač na krovu Bocka i Steina…

1974. na Festivalu mjuzikla u Rijeci dobio je Prvu nagradu za glavnu ulogu u američkom mjuziklu Obećanja, obećanja Neila Simona i Burta Bacharacha u kojem je bio ambiciozni neženja, Chat Baxter. 2006. godine dodijeljena mu je Nagrada hrvatskoga glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.

Boris Pavlenić bio je čovjek nepresušne energije. Dom mu je bilo malo ali toplo Zagrebačko gradsko kazalište Komedija, no nastupao je i u drugim kazalištima – u Osijeku, Rijeci, Virovitici i u predstavama Teatra u gostima. Bio je i među osnivačima Satiričkoga kazališta Jazavac, danas poznatog pod imenom Kerempuh. A osim na daskama, glumio je na filmu i televiziji. I vjerojatno bi tako nastavio i dalje, samo da je mogao…

Nedostaješ nam, dragi Borise. Jer Griša u Jalti, Jalti nije više onaj stari, simpatični sobar koji zna plesati kazačok. Nedostaješ svima nama koji smo Ti se divili na pozornici, kao što nedostaješ svojim članovima obitelji, kolegama, prijateljima i bliskim suradnicima koji su Te poznavali, poštivali i voljeli.

©Irena Paulus, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 30. studenog 2020.