Piše: Teodora Vigato
Kad sam 2010. godine posjetila Mariju Moković u njezinom stanu, ispred mene je oživio lik umirovljene lutkarice iz predstave Tajanstvena ladica (1971.) poljskog autora Juliusza Wolskog u režiji Mile Gatare. Po stanu nije bilo lutaka, ali su one i dalje živjele u njezinim sjećanjima. Tada već u poodmaklim godinama, ozarila se pričajući o danima provedenima u kazalištu i o vršnjacima različitih struka koje je poznavala iz onog doba, među kojima je bio i moj otac. S oduševljenjem mi je pokazivala slike i tekstove iz zadarskog tjednika Narodni list o zadarskom lutkarstvu. Bila je to sjetna slika jednog prošlog vremena kada se živjelo i radilo, prema njenom mišljenju, drugačije i bolje.
Govoreći o njezinom radu, pratimo prvih tridesetak godina povijesti Kazališta lutaka Zadar koje je pomogla graditi svojom darovitošću, kreativnošću i povrh svega ljubavlju prema svojoj umjetnosti i uveseljavanju onih najmlađih među nama. Dah života prvim lutkama dala je u predstavi Srebrni Papčić (1954.) koju je režirao Mile Gatara i tako nastavila do svojeg finalnog ostvarenja, predstave Nikola Tesla: Priče iz djetinjstva (1982.) u režiji Luke Paljetka. Sudjelovala je u svim etapama na razvojnom putu zadarskog lutkarstva – od amaterskog kazališta do profesionalizacije, od paravanskih predstava do postupnog napuštanja paravana. Bila je jedna od prvih glumaca stalno zaposlenih u Kazalištu.
Moković je bila jedna od kreatorica lutkarenja u Hrvatskoj te je još od ranih pedesetih godina sudjelovala u oblikovanju identiteta lutkarske tradicije dajući lutkama glas i život. Uglavnom je dobivala uloge starijih gospođa, majke ili bake. U predstavi Crvenkapica (1955.) istaknula se tumačeći uloge kume Mare i Bake, što je kasnije često igrala. Osim uloga majki, jako dobro je odigrala Babu Jagu u predstavi Ivica i Marica (1961.). Također je zapažena njezina uloga vještice Maruše u predstavi Vasilisa prekrasna (1962.). Jedna od najboljih uloga zabilježenih u Narodnom listu bila je uloga priglupe Stojke iz predstave Pepeljuga (1962.), gdje je predstavila grubu, neodgojenu djevojku, sličnu zlobnoj majci. U predstavi Lizinka (1964.) odigrala je dvije potpuno suprotne uloge: kao baka bila je brižna i plemenita, a kao tetka uskogrudna i surova, dok je u predstavi Trubač crne kraljice (1964.) odigrala plačljivu baku.
U bogatoj karijeri Marije Moković izdvajaju se predstave: Kraljević i prosjak (1956.) u kojoj je glumila drugu glavnu ulogu kraljevića Eduarda; u predstavi Biberče (1961.) bila je Biberče; u predstavi Čvenko i Kukurenko (1962.) pas Čvenko; u predstavi Striko Joško Zvrk i Roško (1962.) bila je Roško; u predstavi Miki i njegova družina (1965.) Pijetao; u predstavi Tajanstvena ladica (1971.) igrala je tetku Rozaliju ili staru glumicu-lutkaricu; u predstavi Celestina (1976.) glumila je Celestinu.
U tekstovima o Mariji Moković čitamo povijest jednog kazališta od nastanka do kasnih osamdesetih kad se profiliralo u danas prepoznatljivo Kazalište lutaka Zadar. Marija Moković zadužila nas je mnogim ulogama, svojom ustrajnošću, radom, snagom duha i ljubavi prema oživljavanju onog beživotnog. Bez takvih glumaca nema ansambl-predstava. Oni su uvijek na sceni tu negdje kako bi povezali sve glumce i donijeli radost onima koji u njima uživaju.
Odigrala je više od 71 uloge. Na SLUK-u 1985. dobila je diplomu za dugogodišnji prinos lutkarstvu uz Josipu Gataru i Karla Šoletića.
©Teodora Vigato, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 31. prosinca 2020.