Feljton

18. Zaboravljene kazališne heroine: ZLATA LANOVIĆ (Zagreb, 29. IX. 1907. — Zagreb, 20. VIII. 1988.) (2. dio)

Plesnim koracima ispisala je značajan odsječak povijesti zagrebačkog Baleta i bila uzor novim generacijama

„Teatar je prva i najvažnija stvar u mom životu i prema njemu je bio usmjeren sav moj život“, kazala je na spomenutoj proslavi svoje 30. godišnjice rada Zlata Lanović, u siječnju 1953. godine. Kritika ju je voljela, a istican je najčešće, uz urođeni talent, njezin temperament, superiorna tehnika, lakoća pokreta i „zadivljujuća glumstvenost“.

Piše: Snježana Banović

„Scena nas je u isto vrijeme i iskušavala i podučavala“, izjavila je Zlata Lanović pred odlazak u mirovinu, a silno naporni tempo (ponekad bi imala i 30 izvedbi mjesečno, što je danas teško zamisliv napor) potrajao je sve do 1926. godine tj. do kraja mandata ravnatelja Opere Petra Konjovića[1]  koji ju napokon promiče u solisticu više

17. Zaboravljene kazališne heroine: ZLATA LANOVIĆ (Zagreb, 29. IX. 1907. — Zagreb, 20. VIII. 1988.) (1. dio)

Prva prava zvijezda zagrebačkog Baleta 20. stoljeća

Zlata Lanović sa 12 godina prvi put nastupa pred publikom u nekadašnjem kinu Europa: bio je to Debussyev znameniti Golliwogov Cakewalk iz Kutije igračaka, inspiriran američkim ragtimeom i jazzom. Zlata postaje prva prava zvijezda zagrebačkog Baleta 20. stoljeća jer je, za razliku od prijašnjih ali i mnogih kasnijih, iznikla, razvijala se i ostala u HNK-u od početka do kraja svoje bogate, a danas sasvim zaboravljene karijere.

Piše: Snježana Banović

Godine 1917., kad je Zlata Lanović bila djevojčica, otac joj se nakon dugih godina provedenih na bojištima velikoga rata napokon vratio kući, narušena zdravlja, psihičkog i fizičkog. Sreću zbog povratka uskoro je zamijenila tuga – Lanović umire ostavivši suprugu i njihove tri djevojčice u nezavidnom materijalnom položaju. Zlata, najstarija od sestara, nalazi svoj prostor odrastanja više

16. Zaboravljene kazališne heroine: MARGITA DUBAJIĆ (Budinščina, Zagorje, 29. VIII. 1903. — Zagreb, 13. IX. 1986.) (2. dio)

Talentirana pjevačica čija je karijera zauvijek zaustavljena u 38. godini

Odmah po uspostavi Pavelićeva režima, zbog „krivih vjeroispovijesti“ Margita je kao Židovka otpuštena, formalno zbog bolesti, pri čemu je intendant, osoba od najvećeg povjerenja resornog ministra Mile Budaka, Dušan Žanko izjavio da kazališna uprava iskreno žali nesretan slučaj.

Piše: Snježana Banović Vjetrovi rata uskoro su zahvatili Zagreb čemu je prethodila i osobna katastrofa Margite Dubajić – ujesen 1940. godine iznenada obolijeva od dječje paralize pa preko noći mora napustiti repertoar koji ju je proslavio. Kolege i publika ne žele odustati od omiljene zvijezde Margite: organiziraju masovno posjećene priredbe i druge akcije skupljanja novca u više

15. Zaboravljene kazališne heroine: MARGITA DUBAJIĆ (Budinščina, Zagorje, 29. VIII. 1903. — Zagreb, 13. IX. 1986.) (1. dio)

Popularna subreta koja je bila stup ženskog glazbenog ansambla zagrebačkog HNK-a

Margita Dubajić bila je jedna od naših najpopularnijih operetnih subreta, a isticala se prelijepom pojavom, neodoljivim scenskim šarmom i izrazitim darom za maštovito oblikovanje brojnih, posebno operetnih uloga.

Piše: Snježana Banović Pjevačica i glumica, u međuratnom razdoblju jedna od naših najpopularnijih operetnih subreta isticala se prelijepom pojavom, neodoljivim scenskim šarmom i izrazitim darom za maštovito oblikovanje brojnih, posebno operetnih uloga. Sa suprugom, popularnim  komičarem i pjevačem Dejanom Dubajićem (Karlovac, 10. VI. 1897. – Beograd, 16. I. 1969.) činila je jedan od najpopularnijih kazališnih tandema više

14. Zaboravljene kazališne heroine: NADA BABIĆ (Sv. Juraj kod Senja, 5. II. 1903. – Zagreb, 26. 1. 1951.), (2. dio)

Proslavljena ikona Grada Zagreba i zagrebačkog kazališta čija je karijera prerano završila

Nažalost, glumičinu je srčanost prema životu i teatru prerano usporila bolest srca, a uskoro i prekinula tu veliku karijeru koja je odmah na početku zaslužila epitet Theaterblut (kazališna krv). Kad se kao Marica u Mesarićevoj komediji Gospodsko dijete vratila na scenu 1937. godine, godinu dana nakon prvog infarkta, redovi pred kazališnom blagajnom sezali su do Frankopanske ulice, a ovacijama na povratničkoj izvedbi nije bilo kraja – na scenu su iz gledališta padale čak i – torte!

Piše: Snježana Banović Slijedio je pravocrtni razvoj Nade Babić u središtu kojeg su bile komedije s kojima je iz dana u dan osvajala simpatije publike ulogama naivnih i srdačnih djevojčica, osobito u vedrim i romantičnim igrokazima kao što je spomenuti Niccodemijev Scampolo.[1] Briljantno je, s velikim žarom 1929. godine odigrala ubojicu Roxie Hart u Watkinsovoj više

13. Zaboravljene kazališne heroine: NADA BABIĆ (Sv. Juraj kod Senja, 5. II. 1903. – Zagreb, 26. 1. 1951.), (1. dio)

Čarobnica scene, miljenica redatelja, publike i kritike

O scenskim savršenostima Nade Babić pisalo se u visoko-patetičnom, a takve je izljeve kritičarskih lauda izazivala iz uloge u ulogu. Ono što je u muškome ansamblu bio August Cilić, (valjda najslavniji i najopjevaniji komičar u našoj kazališnoj povijesti) u životnoj ulozi vojaka Švejka, to je bila Babićka u Scampolu: „U svakom pogledu njenih očiju, u najmanjem trzaju ramena ili u baratanju s kakvim najneznatnijim scenskim rekvizitom tu struju život toplo i neobuzdano, sva scena sjaji u stvaralačkom fluidu.“

Piše: Snježana Banović Kad je na trošnoj sceni tuškanačkog kazališnog improvizorija, u veljači 1925. zaigrala svoju dotad najveću ulogu Scampola u istoimenoj vedroj igri, mnogi su odahnuli: Napokon!. Naime, već od upisa u tek osnovanu Glumačku školu (1920.) znalo se da će bivša učenica gornjogradske preparandije Nada Babić opravdati svoj zlatni talent srca i osjećaja. više

12. Zaboravljene kazališne heroine: Ela Hafner-Gjermanović (Vrbanja kod Vinkovaca, 9. siječnja 1891. — Zagreb, 15. studenog 1966.), prva Klara u Krležinoj Ledi (2. dio)

Velika kazališna diva, izrazitog glumačkog talenta, stila i elegancije

Ela Hafner-Gjermanović uživala je kroz četiri desetljeća svoje bogate karijere nepodijeljeno odobravanje kritike, redovito i divljenje publike, kolega i kazališnih uprava. Svi su redovito isticali njezinu urođenu virtuoznost, šarm i gracioznu ležernost.

Piše: Snježana Banović Veliki uspjeh, neuobičajen naročito za ženske početke, označio je i nastavak karijere Ele Hafner, trajući istim ritmom sve do kraja – njezina je popularnost i omiljenost rasla sa svakom novom ulogom, sa svakim novim fahom, postala je oličenje zagrebačkog stila glume koji se volio poistovjećivati s elegancijom, šarmom i šikom koji je više

11. Zaboravljene kazališne heroine: Ela Hafner-Gjermanović (Vrbanja kod Vinkovaca, 9. siječnja 1891. — Zagreb, 15. studenog 1966.), prva Klara u Krležinoj Ledi (1. dio)

Omiljena glumica iznimno širokog repertoara i virtuozne vještine transformacije

Ela Hafner-Gjermanović izvodila je iznimno široki repertoar, a kretao se u dijapazonu od šiparica i likova s dna preko seoskih djevojaka i žena, ali i kapricioznih kaćiperki pa do niza kraljevskih figura, ali i demonskih ljubavnica i fatalnih žena svake vrste.

Piše: Snježana Banović U feljtonu o zaboravljenim heroinama našega glumišta došao je red i na najuspješniju po kriteriju širine odigranog repertoara, omiljenosti kod kritike, kolega i publike. Sve je u toj dugoj karijeri išlo pravocrtno – od početaka glatko kao iz djevojačkih snova, pa do završnog akorda bez uobičajene drame i gorčine. Teško se stoga i više

10. Zaboravljene kazališne heroine: Dvije režije Grete Kraus-Aranicki

Naklonost publike, oštre kritike i novi kriteriji u izboru redatelja

Greta Kraus-Aranicki debitirala je kao redateljica 1936. godine režijom komedije Matura Lászla Fodora, a s režiranjem je nastavila još samo jedanput, i to odmah nakon povratka iz Beograda u Zagreb, ujesen 1945. kada režira satiru Misija Mr. Perkinsa u zemlji boljševika Aleksandra Evdokimoviča Kornejčuka

Piše: Snježana Banović I. HNK u Zagrebu: Ladislav Fodor, Matura, red. Greta Kraus-Aranicki, 1936. Kao redateljica, Greta Kraus-Aranicki debitirala je 1936. godine režijom komedije Lászla Fodora (u prijevodu Bele Krleže) za vrijeme upravitelja (onodobni naziv za intendanta) Branimira (Branka) Šenoe[1] koji je u svome turbulentnom mandatu na čelu HNK-a jedva izlazio na kraj s financijskim više

9a. Zaboravljene kazališne heroine: GRETA KRAUS-ARANICKI - pjevačica, glumica i prva redateljica u HNK-u u Zagrebu (Osijek, 28. ožujka 1897 - Zagreb, 10. listopada 1956)

Iz kruga onih koji decenijama sadržavaju srž hrvatske dramske umjetnosti

Njezina smrt dogodila se gotovo u dan, četrdeset godina nakon što je prvi put stupila na pozornicu u ulozi grofa Orlovskoga. Vijest da se „naglo slomio njezin život“ bila je za kazališni Zagreb – kako to u nekrologu opisuje njezin veliki poštovatelj i prijatelj Slavko Batušić – upravo neshvatljiva.

Piše: Snježana Banović

Nakon oslobođenja, vraćaju se u Zagreb pa nakon kraćeg bolovanja i dopusta ujesen 1945. Greta dobiva honorarni angažman u zagrebačkom kazalištu nastavljajući svoj glumački razvoj do pune zrelosti – odsad tumači psihološki zahtjevnije uloge: zrele žene i jake starice.[6] Kako je materijalni položaj umjetnika u razdoblju neposredno nakon rata zbog razumljivih ekonomskih neprilika u Drugoj više