15. Zaboravljene kazališne heroine: MARGITA DUBAJIĆ (Budinščina, Zagorje, 29. VIII. 1903. — Zagreb, 13. IX. 1986.) (1. dio)

Popularna subreta koja je bila stup ženskog glazbenog ansambla zagrebačkog HNK-a

Margita Dubajić bila je jedna od naših najpopularnijih operetnih subreta, a isticala se prelijepom pojavom, neodoljivim scenskim šarmom i izrazitim darom za maštovito oblikovanje brojnih, posebno operetnih uloga.

Piše: Snježana Banović

Pjevačica i glumica, u međuratnom razdoblju jedna od naših najpopularnijih operetnih subreta isticala se prelijepom pojavom, neodoljivim scenskim šarmom i izrazitim darom za maštovito oblikovanje brojnih, posebno operetnih uloga. Sa suprugom, popularnim  komičarem i pjevačem Dejanom Dubajićem (Karlovac, 10. VI. 1897. – Beograd, 16. I. 1969.) činila je jedan od najpopularnijih kazališnih tandema u našoj kazališnoj povijesti. Proslavila se ulogama u operetama Benatzkog, Nedbala, Weinbergera i Straussa[1] te bila prva zagrebačka Miss Beautyflower i Perina u Tijardovićevim operetama Mala Floramy i Splitski akvarel. Obje su joj uloge u biografiji ostale upisane kao iznimno uspješne – njezine besprijekorno izvedene arije redovito su bile prekidane ovacijama i aplauzima oduševljene publike.

Karijeru je započela 1919. u Varaždinu ulogom Ninette u komediji Ima li što za carinu C. M. Hennequina, potom otpjevala svoju prvu operetnu ulogu, onu Jolande u Lehárovoj opereti Ciganska ljubav  – u obje nastupa pod djevojačkim prezimenom Balaša (Balassa). Svoga budućeg supruga upoznaje 1920. kad on postaje član istoga kazališta. Nakon udaje za Dejana Dubajića oboje odlaze na nekoliko sezona u Srpsko narodno pozorište u Novi Sad, potom u Narodno pozorište u Beograd gdje se Margita osobito ističe u Kalmánovim operetama Bajadera i Jesenski manevri. Napokon, 1926. godine, za intendanture Julija Benešića kada glazbenu granu prvi put, zakratko, vodi dirigent Milan Sachs, oboje postaju članovi zagrebačkoga HNK-a te se uskoro bez njih ne može zamisliti nijedna operetna izvedba. Ona odmah postaje stup ženskog ansambla ostvarujući niz operetnih uloga (mjesečno barem jedna premijera, često i dvije!), stojeći ravnopravno na obje kazališne scene (Veliko kazalište i Malo – zvano operetno – na Tuškancu, potom u Frankopanskoj ulici, u zgradi bivšeg kina Helios, danas DK Gavella) s prvacima toga popularnog žanra: Vladimirom Majhenićem, Slobodanom Živojinovićem, Verom Misitom, Aleksandrom Biničkim, Milanom Šepecom, poslije i nešto mlađim zvijezdama Ružom Cvjetičanin i Zlatkom Širom. Usto, nastupa i kao manekenka za otmjenu odjeću i frizure na tada popularnim zagrebačkim modnim revijama koje se najčešće organiziraju u hotelu Esplanade. Za to vrijeme njezin suprug stiče enormnu popularnost kao jedan od najistaknutijih i najpopularnijih komičara međuratne zagrebačke operetne, kabaretne i dramske scene, ali i kao (su)osnivač i voditelj popularne kabaretne družine „Grabancijaš“.

Uskoro na čelo zagrebačke Opere dolazi Krešimir Baranović koji će još više od svojih prethodnika u međuraću uzdignuti cijelu glazbenu granu HNK-a, uključivo i među građanstvom najpopularniju operetu – Margita često igra dvije, čak i tri izvedbe u danu: matineju, popodnevnu predstavu i onu večernju. Na vrhuncu slave, okušava se i na filmskom ekranu postavši jedna od prvih filmskih glumica hrvatskoga zvučnog filma: bilo je to u filmskoj reviji Evo nas, snimljenoj 1931. prema scenariju i na glazbu njezina omiljena autora i prijatelja Ive Tijardovića, a kao kuriozum te produkcije treba istaknuti da je u ulozi konferansijea, nastupio istaknuti komediograf Branislav Nušić. Iste godine s Tijardovićem kao skladateljem (ali i kostimografom i scenografom) ostvaruje veliki uspjeh u njegovoj operetnoj reviji Jurek i Štefek (A. Cilić i D. Dubajić) u kojoj je u režiji Ace Biničkoga odigrala dvije uloge: Ninon i Ruženke.

Poslije, uz druge istaknute komičare i glazbenike, redom kolege iz kazališta (Alfred Grünhut, Vlaho Paljetak, Ljubiša Jovanović, Ruža Cvjetičanin, Jelka Šokčević, Jozo Laurenčić…) nastupa u kabaretskoj trupi (tj. „humorističkoj pozornici“) „Grabancijaš“ koju početkom 1940. s kolegama iz kazališta osniva njezin suprug i u kojoj njih dvoje briljiraju u popularnim kupletima i kompozicijama. Misija trupe bila je jednostavna i za mnoge logična: liječenje od ratne neuroze i zaborav od rata živaca. Nažalost, bezuspješno. (pročitajte prethodni / sljedeći nastavak)


[1] Uz kreacije za pamćenje Miss Beautyflower i Perine u Tijardovićevim operetama Mala Floramye i Splitski akvarel, proslavila se ulogama Mimi, Miotte i Klarice u operetama R. Benatzkog Adieu Mimi, Tri mušketira i Bijeli konj, Riquette u Ábráhámovoj Viktoriji, Andule u Weinbergerovoj opereti A propos što radi Andula, Vande u Nedbalovoj Poljačkoj krvi, Castellijeve i Pauline u Straussovim operetama Tri valcera i Teresine, Lole u Glozovoj Na plavom Jadranu, Grisi u Tri djevojčice Franza Schuberta.

©Snježana Banović, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 24. lipnja 2022.

Projekt Zaboravljene kazališne heroine nekad i danas sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

Izvor fotografija: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Odsjek za povijest hrvatskog kazališta