Feljton

18. Umjetnice dinastije Strozzi: MARIJA RUŽIČKA-STROZZI (Litovel, Češka, 3. kolovoza 1850. – Zagreb, 28. rujna 1937.) (8. dio)

Gostovanja i nesuđeni angažmani

Budući da je status kazališnih umjetnika bio nezavidan, sedamdesetih godina 19. stoljeća više je glumaca i glumica razmišljalo o odlasku u inozemstvo. Intendant bečkoga kazališta Franz Dingelstedt navodno ju je pozvao u angažman. Međutim, od toga nije bila ništa, a Marija Ružička-Strozzi vratila se u zagrebačko kazalište. Bilo je to vrijeme kad je glumica dobila dostojnoga glumačkoga partnera, Andriju Fijana.

Piše: Lucija Ljubić

Objavljeno: 27. listopada 2023. Sedamdesete su godine 19. stoljeća u hrvatskom glumištu bile iznimno dinamične, a zagrebački je ansambl bio na važnim gostovanjima, među kojima se ističu predstave u Varaždinu 1873., u prigodi otvorenja kazališne zgrade pa je i varaždinska publika mogla vidjeti, primjerice, Kukuljevićeva Poturicu. Zagrebačka je drama na poziv gradskoga poglavarstva gostovala u Dubrovniku više


17. Umjetnice dinastije Strozzi: MARIJA RUŽIČKA-STROZZI (Litovel, Češka, 3. kolovoza 1850. – Zagreb, 28. rujna 1937.) (7. dio)

Šezdeset i tri uloge u jednoj sezoni

Prva je faza glumičina umjetničkog rada u zagrebačkom kazalištu bila iznimno zahtjevna u svakom smislu. Pritom je mlada glumica stvorila galeriju dramskih likova i stekla iskustvo koje će uz odgovarajuću nadogradnju i repertoarne promjene dovesti u sljedećim desetljećima do vrhunaca glumačke umjetnosti.

Piše: Lucija Ljubić

Objavljeno: 26. listopada 2023. Hrvatski je repertoar sedamdesetih godina još uvijek bio skroman pa je i Marija Ružička nastupila u samo nekoliko uloga, među kojima je najveći broj onih u predstavama koje se nisu dugo zadržale na repertoaru. Uz već spomenute Graničare i Crnu kraljicu, bila je i Jula u Fruedenreichovu Udmaniću, ali i Ljudmila u više


16. Umjetnice dinastije Strozzi: MARIJA RUŽIČKA-STROZZI (Litovel, Češka, 3. kolovoza 1850. – Zagreb, 28. rujna 1937.) (6. dio)

Izazovi majčinstva i prve popularne uloge

Marija Ružička u braku je s Ferdinandom Strozzijem rodila osmero djece. Nastupala je i u visokoj trudnoći, a tada je nosila steznike da prikrije trudnoću jer, u strahu od otkaza, nije odlazila na rodiljne dopuste. Od očekivane velike obitelji preživjelo je troje djece: Donato Strozzi, koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu, te Maja Strozzi Pečić i Tito Strozzi, dvoje umjetnika koji su nastavili obiteljsku lozu Strozzijevih u hrvatskom kazalištu.

Piše: Lucija Ljubić

Objavljeno: 25. listopada 2023. Marija Ružička počela je nastupati u zagrebačkom kazalištu uoči donošenja Zaptnoga zakona za narodno kazalište iz 1870. godine, a koji je sastavio Dimitrija Demeter. Radi uspostavljanja stalne opere vlada je zatražila od Hrvatskog sabora povišenu subvenciju od dvadeset i četiri tisuće forinta i tom je prigodom na sedamdesetak stranica teksta obuhvaćen više


15. Umjetnice dinastije Strozzi: MARIJA RUŽIČKA-STROZZI (Litovel, Češka, 3. kolovoza 1850. – Zagreb, 28. rujna 1937.) (5. dio)

Financijska nesigurnost unatoč talentu i brojnim ulogama

Iako je talent Marije Ružičke odmah uočen i iako je ona brzo napredovala u prvom desetljeću svoga glumačkoga rada, plaće nisu pratile njezin uspjeh. Budući da je kazališna sezona trajala od jeseni do proljeća, valjalo je pet-šest mjeseci preživjeti bez plaće pa su za to vrijeme glumci i glumice odlazili u pokrajinske gradove i mjesta kao priručno formirane putujuće družine kako bi se prehranili.

Piše: Lucija Ljubić

Objavljeno: 24. listopada 2023. U prvim godinama svoga glumačkoga rada, dakle početkom sedamdesetih godina 19. stoljeća, Marija Ružička nastupala je i u premijernim predstavama, ali tumačila je i uloge u predstavama koje su postavljane počevši od 1860., a u pravilu su ih mlađe kolegice preuzimale od starijih. Jedna je od takvih uloga boginja sreće – Srećana više


14. Umjetnice dinastije Strozzi: MARIJA RUŽIČKA-STROZZI (Litovel, Češka, 3. kolovoza 1850. – Zagreb, 28. rujna 1937.) (4. dio)

Prve uloge u Sardouovim komadima

Nakon ugovora koji je potpisala u veljači 1868. godine, mlada je glumica u prvim godinama svoga angažmana tumačila uloge različitih glumačkih struka - mlade ljubavnice, sentimentalne naivke, djevojke i žene u konverzacijskim komedijama. Premda je u ugovoru zabilježeno da će tumačiti tragične uloge, prvih je godina u njima nastupala samo povremeno, a središnje su ženske uloge u to vrijeme bile pridržane njezinim starijim kolegicama.

Piše: Lucija Ljubić

Objavljeno: 22. listopada 2023. Šezdesete godine 19. stoljeća hrvatskom su kazalištu donijele i zakonske promjene koje su se odrazile na sve kazališne umjetnike, pa i na Mariju Ružičku. Saborski zastupnik Narodne stranke Antun Jakić u ime petnaestorice drugih zastupnika predložio je da se riješi „pitanje o shodnoj potpori kazališta hrvatskog od strane države“ apelirajući da više


13. Umjetnice dinastije Strozzi: MARIJA RUŽIČKA-STROZZI (Litovel, Češka, 3. kolovoza 1850. – Zagreb, 28. rujna 1937.) (3. dio)

Prvi ugovor buduće velike tragetkinje

Bez obzira na administrativni stil kojim je pisan prvi glumičin ugovor, već tada jasno je da su članovi kazališne uprave u mladoj glumici uočili potencijal tragetkinje, zastupnice glumačke struke koja je bila prijeko potrebna repertoarnom smjeru hrvatskoga glumišta.

Piše: Lucija Ljubić

Objavljeno: 16. listopada 2023. Josip Freudenreich režirao je i sljedeću predstavu u kojoj je po drugi put na pozornici zagrebačkoga kazališta nastupila Marija Ružička. Riječ je o repriznoj izvedbi Debore Salomona Hermanna Mosenthala, jedne od predstava koja se razmjerno dugo zadržala na repertoaru. Premijerno je izvedena u prosincu 1862. godine, a posljednji put 1893. s više


12. Umjetnice dinastije Strozzi: MARIJA RUŽIČKA-STROZZI (Litovel, Češka, 3. kolovoza 1850. – Zagreb, 28. rujna 1937.) (2. dio)

Debi u Freudenreichovoj režiji uz Šenoine pohvale

Marija Ružička debitirala je u zagrebačkom kazalištu dan poslije Nove godine, 2. siječnja 1868. kao Jane Eyre u Lowoodskoj sirotici Charlotte Birch-Pfeiffer, u režiji Josipa Freudenreicha. Kritika je uz velike pohvale dočekala debi sedamnaestogodišnje djevojke, a ono što je zabilježeno u prvim kritikama, često se ponavljalo u godinama i desetljećima poslije.

Piše: Lucija Ljubić

Objavljeno: 9. listopada 2023. Nakon nekoliko jesenskih mjeseci poduke, Marija Ružička debitirala je u zagrebačkom kazalištu dan poslije Nove godine, 2. siječnja 1868. kao Jane Eyre u Lowoodskoj sirotici, djelu koje je prema romanu Charlotte Charlotte Brontë napisala njemačka glumica i spisateljica Charlotte Birch-Pfeiffer (Stuttgart, 1800. – Berlin, 1868.). Iako je napisala više dramskih tekstova, više


11. Umjetnice dinastije Strozzi: MARIJA RUŽIČKA-STROZZI (Litovel, Češka, 3. kolovoza 1850. – Zagreb, 28. rujna 1937.) (1. dio)

Od opernog pjevanja prema dramskoj glumi

Majka je Mariju dala na glazbeno školovanje u Glazbeni zavod gdje je učila pjevanje, kod Emanuela Simm i Vatroslava Lichteneggera, ali je zbog preuranjenih nastupa, pretrpjele oštećenja glasnica zbog čega je školovanje nastavila kao dramska glumica. U jesen 1867. započela je djevojčina poduka u Freudenreichovoj priručnoj glumačkoj školi, a Marija Ružička debitirala je već u prvim danima siječnja.

Piše: Lucija Ljubić

U gradiću Litovelu u Moravskoj rođena je 3. kolovoza 1850. godine Marija Ružička, kći Leopolda i Tereze, rođene Mauler, a krštena je 5. kolovoza kao Marija Tereza. Njezin otac Leopold, podrijetlom Poljak, bio je glazbenik bez stalnog zaposlenja, a obitelj je živjela u skromnim materijalnim uvjetima. U Litovel je svratila njemačka kazališna družina u kojoj više


10. Umjetnice dinastije Strozzi: JANA PULEVA (Jambol, Bugarska, 9. rujna 1921. – 9. travnja 2003.) (3. dio)

Širok repertoar, operetne uloge i pedagoški rad

Jana Puleva pjevala je i Toscu, Tatjanu, Ludmilu, Carmen, a nastupila je i u operetama. Posljednja uloga koju je ostvarila u Rijeci bila je Šiora Kata na praizvedbi komične opere Stari mladić hrvatskoga skladatelja Tihomila Vidošića (1902-1973) koja se zasniva na istarskom narodnom melosu i za koju je sam skladatelj napisao libreto.

Piše: Marija Barbieri

Naslovna fotografija: Sandi Bostjančić i Jana Puleva, Pavel Rasberger, Zaruke na Jadranu, Narodno kazalište „Ivan Zajc“ Rijeka, 1957. Dva su lika kojima operne pjevačice teško odolijevaju. To su Tosca i Adriana Lecouvreur. Toscu pjevaju u raznim razdobljima karijere (Puleva ju je pjevala na samome početku), Adriani prilaze poslije, koristeći se cijelim svojim interpretativnim potencijalom u više


9. Umjetnice dinastije Strozzi: JANA PULEVA (Jambol, Bugarska, 9. rujna 1921. – 9. travnja 2003.) (2.dio)

Uspjesi u lirskim i dramskim ulogama

U svibnju 1955. Jana Puleva bila je protagonistica praizvedbe opere Rona Borisa Papandopula. Ronom je Puleva iz standardnog sopranskog repertoara počela prelaziti u onaj koji stavlja u prvi plan interpretativne mogućnosti i snažnu umjetničku osobnost. Bila je izvanredna pojava na sceni, u svakom detalju svog nastupa besprijekorno muzikalna, bilo da se radi o intonaciji, o ritmu pjevanog teksta ili o ritmu kretanja scenom, u čemu je upravo frapantno saživljena s muzikom.

Piše: Marija Barbieri

Naslovna fotografija: Jana Puleva (Madeleine), Umberto Giordano, André Chénier, Narodno kazalište „Ivan Zajc“ Rijeka, 1953. Potkraj 1953. Puleva ostvaruje još jednu novu veliku ulogu – Madeleine de Coigny u Andréu Chénieru, koju Riječani navode kao jednu od njezinih najdojmljivijih interpretacija. Zatim je pjevala Margaretu u Faustu pod ravnanjem Lovre Matačića (1899-1985), a na premijeri Borisa više