2. Kazališne heroine III.: MILENA HRŽIĆ (Karlovac, 6. svibnja 1868. - München, 23. veljače 1961.), sopran, 2/2

Rani kraj umjetničke karijere zbog raskošnog bračnog života

Milenin suprug bio je pripadnik najvišeg njemačkog plemstva i njegov je brak s Milenom mogao biti samo morganatski. Mileni je 23. rujna 1892. dodijeljen naslov Frau (barunice) von Dornberg. Mlada supruga dobila je kao vjenčani dar lijepu palaču u Königinstraße 21. u Münchenu u koju se bračni par uselio i sretno živio. Uskoro im se rodio sin Elimar, koji je dobio naslov baruna od Dornberga.

Piše: Marija Barbieri

26.6.2024. – Vremešni princ Heinrich zaljubio se u mladu i lijepu Hrvaticu a ni ona nije ostala neosjetljiva na njegovo udvaranje. Za nju je to u ono vrijeme bila je velika čast, ispunjenje nada i želja onodobnih mladih djevojaka koje su se oblikovale čitajući romantične romane sličnog sadržaja. Majka Ana koja je živjela s njom u Darmstadtu brzo je prihvatila mogućnost braka njezine kćeri s pripadnikom najvišeg plemstva, a otac Šimun, vijećnik kod banskog stola Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, pripadnik sitnog hrvatskog plemstva,  nevoljko je ipak naposljetku prihvatio brak njegove kćeri s mnogo starijim knezom. Mlada Milena prekinula je svoju sjajnu opernu karijeru, a nedugo potom usljedila je vrlo svečana prosidba u Zagrebu. Princ je odsjeo u palači Buratti na Gornjem gradu a ban mu je stavio na rapolaganje kočiju s pripadajućom ekvipažom. I priča se nastavila.   

Dvadestčetirigodišnja Emilie Matilda Hedviga Hržić de Topuska u svojemu se stanu 20. rujna 1892. udala za 54-godišnjeg konjičkoga generala Heinricha Ludwiga Wilhelma Adalberta Waldemara Alexandra von Hessen und bei Rhein, kako izvješćuju novine Agramer Zeitung 22. rujna. Heinrich je bio mlađi sin princa Karla von Hessen und Rhein (1809-1877) iz njegova braka s Elisabeth (1815-1885), kćeri princa Wilhelma pruskog (1783-1851). Njegov stariji brat bio je Veliki vojvoda Ludwig IV. von Hessen und bei Rhein (1837-1892). List prenosi da će mladi par otići živjeti u Graz jer je Veliki vojvoda prije smrti dao dozvolu za taj brak pod uvjetom da ne žive u Darmstadtu.

Milenin suprug bio je, dakle, pripadnik najvišeg njemačkog plemstva i njegov je brak s Milenom mogao biti samo morganatski kao što je uostalom bio i onaj s prvom suprugom Caroline Willich von Pölimitz (1848-1879) koja je umrla nakon rođenja sina Karla (1879-1920). Ona je dobila naslov Freifrau (barunica) von Nidda a Karl grofa od Nidda. Milenin suprug stekao je naslov velikovojvodske visosti. Mileni je 23. rujna 1892. dodijeljen naslov Frau (barunice) von Dornberg. Mlada supruga dobila je kao vjenčani dar lijepu palaču u Königinstraße 21. u Münchenu u koju se bračni par uselio i sretno živio. Uskoro im se rodio sin Elimar (1893-1917), koji je dobio naslov baruna od Dornberga. Elimar je ranjen u Prvome svjetskom ratu, oporavio se ali izgubio osjećaj ravnoteže i doživio nesreću na skijanju.

Milena je živjela u skladnom braku s Heinrichom i održavala obiteljske veze s ruskim caricama koje su potjecale iz loze njezina supruga. Bila je ne samo lijepa nego i vrlo inteligentna i načitana i govorila je nekoliko jezika. No vrlo brzo ostala je udovica s malenim sinom pa se 16. srpnja 1906. u Berchtesgadenu preudala. Njezin drugi suprug bio je barun Maximilian Kaspar von Bassus (1869-1931). Potjecao je iz stare aristokratske obitelji koja se doselila u Bavarsku iz talijanskog dijela Švicarske pa je sačuvala švicarsko državljanstvo. U Bavarskoj su stekli veliko bogatstvo. Bio je mnogo bogatiji od Milenina prvog supruga princa. Godine 1907. dobili su sina Thomasa.

Poslije muževe smrti Milena ili, kako se zvala, Emilie von Dornberg, prodala je 1936. palaču u Königinstraße u Münchenu i preselila se u veliki, osmerosobni stan u Widenmayerstraße 25. Dugo je živjela i u starosti oslijepila ali je zadržala živ duh. Umrla je 23. veljače 1961. u Münchenu u kojemu je provela najveći dio života.

(Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak…)

©Marija Barbieri, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 26. lipnja 2024.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija