Piše: Vesna M. Muhoberac

17.12.2024. – Božena Kraljeva (Božena Kralj), hrvatska filmska, kazališna i televizijska glumica, jedna od najvećih heroina hrvatskoga glumišta, uz Mariju Ružičku-Strozzi, Viku Podgorsku i Nadu Babić, „istančana i odmjerena u gestu, osvajala je svojom suptilnom scenskom pojavom kao i profinjenim govorom, rijetko razrađenim i ovladanim“ (Branko Hećimović). „Odlikovala se dubokom emotivnošću, osjećajem za stil te produhovljenim i glumački fascinantnim scenskim nastupom. Posebno ju je izdvajao osebujan, mekan, topao i čist glas, koji je umjela modulirati prilagođujući ga pojedinoj ulozi.“

Nećakinja je glumice Ivke Kralj-Milarov (Zagreb, 1856. – Zagreb, 1942.), koja je učila glumu kod Josipa Freudenreicha, a usavršivala se u Beču kod K. W. Meixnera. U zagrebačkom HNK-u debitirala je 1871. i nastupala do 1884., kad se udala za Iliju Milarova, bugarskoga književnika i ministra prosvjete i odselila se u Sofiju. Eliza Gerner u svojoj knjizi Kazalište kao sudbina govori o tome kako je Božena Kraljeva od djetinjstva bila inspirirana Ivkom Kralj, glumicom zagrebačkog kazališta koja je na vrhuncu karijere napustila Zagreb i željom da nastavi njezin glumački put. Božena Kraljeva bila je u dva nesretna braka, a jedan je od njih s bugarskim opernim tenorom Stojanom Kolarovim „koji joj je pružio zaštitu, poštovanje, dobrotu, razumijevanje i nježnost“. Kako se morao vratiti u Sofiju, pomagala mu je za vrijeme rata i Informbiroa do prerane smrti.

Božena Kraljeva je u Zagrebu završila nižu gimnaziju i dvogodišnju trgovačku školu. „S nepunih 17 godina zaposlila se kao činovnica u veletrgovini cipela i strojnog remenja “Frković i drug”. Kako je bila lijepa i pristala, osjećala je potrebu za nečim što će je više ispunjavati.“ (Lucija Ljubić). „Kad sam već bila zaposlena kao činovnica, saznala sam da se otvorila filmska škola. Potajno sam se u nju upisala i pohađala je, jer mi to majka ne bi dozvolila.“ Godine 1921. upisala se u filmsku školu tvrtke Jugoslavija film, postala je učenica Škole za kinematografsku glumu (kao prva glumica uopće). „Bazarov nam je predavao šminkanje i neke vježbe, pokrete. Svi smo se poredali kao kod gimnastike u nekoliko redova, onda smo, recimo, uvježbavali okrete glavom, desno, lijevo, dizanje ruku, desne, lijeve, pa je zatim trebalo mekano raširiti ruke, tražila se pokretljivost i mekoća“, progovara Božena Kraljeva u intervjuu koji je s njom vodio Branko Hećimović.

Godine 1922./1923., nakon prestanka rada prve naše filmske škole, a kako je vidjela da su šanse za snimanje filmova minimalne, upisuje Zagrebačku glumačku školu koja se otvara 1920. na temelju idejne zamisli Branka Gavelle koji joj je, uz Jurija Ozarovskoga, profesora kazališne akademije iz Petrograda, glumca i redatelja, bio na prijemnome ispitu. Ideju za prijelaz u kazalište, odnosno u glumačku školu, dao joj je, prema vlastitu priznanju, Vereščagin, nakon što ju je gledao, u to vrijeme nijemoga filma, na jednoj probi kad je improvizirajući govorila neke tekstove. „U glumačkoj školi učili smo i književnost i teoriju glume. Nastavnici su bili naprimjer Milan Begović i Josip Kulundžić, koji nam je predavao književnost. Za mene je jedan od najvažnijih predmeta bila vokalizacija, postava glasa. Vokalizaciju je predavala profesorica Muzičke akademije Nada Eder-Bertić“, a govoru je Boženu Kraljevu, kao i vladanju glasom, poučavala Anka Kernic. „Ona je studirala glumu u Njemačkoj te imala neke rečenice, zvala ih je ton-farbe, boje tonova, kojima je uvježbavala boje glasova prema različitim raspoloženjima. Sjećam se da me nekoliko puta upozorila da imam vrlo slab glas, da pretiho govorim i da mi je rekla: Vi, drago dijete, houhate, a zatim je produžila neće vas čuti ni u prvom redu. Uvidjela sam da je vladanje glasom vrlo važno za rad u kazalištu i nikad nisam izostajala s njezinih satova.“

Od prvog dana dolaska u glumačku školu Kraljeva sudjeluje u predstavama Hrvatskoga narodnog kazališta. Poslije nastupa u Strindbergovu Ocu u ulozi Berthe, kao učenici glumačke škole, kazalište joj je ponudilo stalni angažman, uprava HNK-a „ocijenila je iznimnom njezinu darovitost pa ju je angažirala kao glumicu“. Od 1924. zaposlena je u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, gdje je kasnije postala i prvakinjom. „Božena je Kraljeva u zlatnim godinama zagrebačkoga kazališta nastupala na objema scenama HNK-a s cijelom generacijom mlađih dramskih umjetnika od kojih je većina potekla iz Glumačke škole HNK-a pokrenute 1920. (djelovala je do 1929.) zaslugom dvojca – Gavelle i Ozarovskoga.“ (Snježana Banović) Godine 1922. zapažena je u filmu Strast za pustolovinama koji je u sklopu školskoga programa režirao A. Vereščagin, a koji je poslije prikazivan u tadašnjem kinu Apolo. „Posljednjih mjesec i po dana bio nam je nastavnik Aleksandar Vereščagin, koji je bio i redatelj u kazalištu, a predavao je i u glumačkoj školi. S njim smo snimili i jedan film. Glavnu mušku ulogu igrao je sam Vereščagin, a žensku je tumačila Alaksandra Leskova, glumica koja nije nikada bila angažirana u Zagrebu. Ja sam igrala prvu ulogu po važnosti do njezine.“

(Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak…)

©Vesna M. Muhoberac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 17. prosinca 2024.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija