Teme

Feljton: Baletani između scenske bajke i surove realnosti – izazovi teške umjetničke profesije 1.

Tko pleše za Hrvatsku?

Pregled nacionalnih baletnih ansambala i razloga zašto dominiraju inozemni plesači.

Piše: Zlatko Vidačković, na fotografiji Takuya Sumitomo (Leone Glembay), Guilherme Gameiro Alves (Ignjat Glembay), Milka Hribar (Irena Danielli Glembay)

Baleti hrvatskih narodnih kazališta – poput onih u Zagrebu, Splitu i Rijeci – već se godinama oslanjaju na značajan broj stranih plesača, što je vidljivo u gotovo svim sezonama posljednjeg desetljeća. Ovo ne samo da oblikuje estetski i repertoarni karakter predstava, već otvara šira pitanja o ulozi domaćih umjetnika, kulturnoj politici te mogućnostima razvoja nacionalnog više

---

Feljton: Izazovi teške umjetničke profesije - UVOD

Baletani između scenske bajke i surove realnosti

Feljton “Baletani između scenske bajke i surove realnosti – izazovi teške umjetničke profesije” istražuje svakodnevicu profesionalnih baletnih umjetnika u Hrvatskoj, s naglaskom na zagrebačku scenu. Iako publika baletane doživljava kroz prizmu elegancije i gracioznosti, njihova stvarnost uključuje godine rigorozne discipline, fizičke iscrpljenosti, ozljeda i rane profesionalizacije.

Piše: Zlatko Vidačković, na fotografiji; Pavel Savin, HNK u Zagrebu, foto: Mara Bratoš

18. 8. 2025. Feljton Baletani između scenske bajke i surove realnosti – izazovi teške umjetničke profesije istražuje svakodnevicu profesionalnih baletnih umjetnika u Hrvatskoj, s naglaskom na zagrebačku scenu. Iako publika baletane doživljava kroz prizmu elegancije i gracioznosti, njihova stvarnost uključuje godine rigorozne discipline, fizičke iscrpljenosti, ozljeda i rane profesionalizacije. Feljton se sastoji od deset tematskih više

---

Šlager, red. Nevio Marasović, Hrvatska, Slovenija, 2024.

Autentične i suživljene glumačke kreacije Lane Barić i Janka Popovića Volarića

Lana Barić i Janko Popović Volarić autentično su iznijeli krize srednjih godina koje sa sobom donose brojne kušnje i karakterne promjene. Cijelo vrijeme gledatelj se pita što je ostalo od njihove ljubavi i od njihovih snova, no Marasović namjerno ruši koncept ljubavi koji bi ugađao ukusu publike nudeći promatraču cijeli poligon pitanja, začkoljica, uspona i padova u donošenju zaključaka.

Piše: Vesna Aralica

1.4.2025. – Nakon veleuspješnice Comic sans, ovjenčane s čak šest Zlatnih arena i Nagradom publike na Pulskom filmskom festivalu (2017.), Nevio Marasović, perspektivni mladi redatelj, još jednom je osvojio svekoliku hrvatsku kulturnu scenu serioznom dramom Pamtim samo sretne dane (ZFF 2023.) okupivši svojevremeno na filmskom setu plejadu ponajboljih glumaca (Radka Poliča, Leona Lučeva, Almu Pricu više

---

IVAN VIDIĆ: Sviraju zavađene muzike i druge drame, Hrvatski centar ITI, 2022.

Poetski realizam i apokaliptične vizije

Svih sedam Vidićevih drama pružaju uvid u svjetove koje nismo do sada previše susretali u njegovom pisanju. Raspuknuti realitet je konstanta svih njegovih drama, od samih početaka, ali tematika i likovi s kojima smo se upoznali u ovim djelima su specifični i neodoljivi. Svaka drama ima nekakvu apokaliptičnu os oko koje se vrti radnja, bilo da je ta os vidljiva ili naslućivana.

Piše: Sanja Ivić

19.11.2024. – Ivan Vidić (1966.) poznati je romanopisac i izvođeni kazališni autor koji je  osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća stupio na domaću kazališnu scenu.  Od Harpe u ZKM-u, Ospica i Velike Tilde u Gavelli do Bakinog srca u &TD-u i Octopussyja u HNK-u u Zagrebu, Vidić je konstantno prisutan na kazališnim daskama širom Hrvatske više

---

5 SUVREMENIH POLJSKIH DRAMA, Izbor drama: Jelena Kovačić i Gabriela Abrasowicz

Transformacija suvremene poljske drame

Gabriele  Abrasowicz: „Ovaj zanimljiv i značajan presjek ocrtava reprezentativne primjere onog što se u zadnjih dvadeset godina izvodilo na poljskim pozornicama… Nadam se da će ovaj isječak iz korpusa suvremene poljske drame zainteresirati čitatelje…“. Mi bismo dodali: i dramaturge, i redatelje i sve one koji se bave kazalištem.

Piše: Sanja Ivić

25.11.2024. – U uvodnom tekstu Jelena Kovačić (koja je zajedno s Gabrijelom Abrasovicz odabrala drame) naglašava kako u iznimno opsežnoj suvremenoj poljskoj dramskoj literaturi nije nimalo lako izabrati pet tekstova koji su reprezentativni za sadašnji trenutak poljske književnosti za kazalište. Ovaj izbor temelji se na različitoj tematici, drugačijim pristupima strukturiranju samoga teksta, te recepciji u više

---

ANTOLOGIJA SUVREMENE KANADSKE DRAME (Englesko govorno područje; Izbor drama i prijevod: Cintija Ašperger)

Zanimljiva antologija koja poziva na čitanje i izvođenje

Ono što bi se moglo reći da je svojevrstan zajednički nazivnik svih pet drama jest modernost strukturiranja odnosa, sloboda u vođenju radnje, intrigantni likovi i velika emotivna angažiranost uz široki dijapazon tema iz suvremenosti koju dijelimo svi na ovome planetu.

Piše: Sanja Ivić

18.11.2024. – „Glazba svira dok duh odrpane devetogodišnje Portugalke Isobel trči u krugovima, u strahu od nekoga tko je progoni u sjećanjima. Ona ustvari bježi od čovjeka koji ju je ubio na ovom igralištu prije sedamnaest godina. Jesenje lišće prekrilo je igralište, a djeca joj se približavaju s punim rukama lišća koje bacaju na nju. više

---

POBJEDNIK PULSKOG FILMSKOG FESTIVALA 2024.: Proslava, red. Bruno Anković, Hrvatska, Katar, 2024.

Lička saga o identitetu, traumi i otporu

Ankovićev film u cijelosti otvara raspravljački diskurs nad idejnim premisama četiriju fabularnih sekvenci Mijina života, koji svakako manje osuđuje, a više pokušava empatijom dokučiti položaj maloga čovjeka u izazovnim i teškim vremenima. Unatoč svim povijesnim porazima, političkim Scilama i Haribdama koje su je snašle, Lika nedvojbeno ostaje simbolom čistog i ničim pomućenoga Srca Croatije.

Piše: Vesna Aralica

18.11.2024. – Nakon svjetske premijere na Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovim Varima, igrani film Proslava (u režiji Brune Ankovića) uskoro se ovjenčao četverostrukim Arenama na Pulskom filmskom festivalu: Velikom zlatnom za najbolji hrvatski film te trima Zlatnima za scenarij, fotografiju i najbolju mušku ulogu (dodijeljenu Bernardu Tomiću). Domaći uspjeh Proslava duguje višestrukoj motiviranosti, od kojih više

---

National Theatre, London, Teatar u kinu: Anton Pavlovič Čehov, Vanya (Ujak Vanja), red. Sam Yates

Nevjerojatna lakoća igranja

Razvikana predstava kojoj je klicala kritika a kojoj su povremeno zamjerali možda konfuznost i kaotično pretapanje uloga koje glumi jedan glumac, sasvim je legitimno razvikana i hvaljena. Uhvatiti se ukoštac s osam živahnih uloga iz pera jednog od najjačih svjetskih dramatika ikada nije nimalo jednostavno. Andrew Scott, taj junak naših filmskih i teatarskih dana, prolepršao je u toj fizički i psihički teškoj i zahtjevnoj akciji.

Piše: Ivana Perić

31.10.2024. – Ujak Vanja Antona Pavloviča Čehova ima antologijsko mjesto u svjetskoj dramskoj književnosti. Glumac Andrew Scott utabava svoj put da postane također antologijsko mjesto svjetske filmsko-kazališne baštine, i to mu polazi za rukom dosta dobro. Potonjeg sam prvo gledala u potresnoj gay drami Stranci poput nas i iako sam više fascinirana bila ulogom njegovog više

---

ZAGREBAČKE POSVETE - TEATAR POEZIJE: Slavko Mihalić, Prolazim Zrinjevcem, dotiče me more, Hrvatski državni arhiv, Trg Marka Marulića, Zagreb, 15. listopada 2024.

Poetska predstava-posveta

Multimedijalno događanje Teatra poezije naslovljeno: Slavko Mihalić/ Prolazim Zrinjevcem, dotiče me more autorski je osmislio i realizirao Goran Matović, a organizirano je u sklopu hrvatske književne manifestacije Zagrebačke posvete, koje se održavaju od 2009.

Piše: Vesna M. Muhoberac

20.10.2024. – U utorak, 15. listopada 2024., u vrijeme kad je u Areni pjevao Nick Cave, a u Varšavi hrvatska nogometna reprezentacija igrala protiv Poljske, izabrali smo poetsku večer, a odluka je u osobnome podtekstu bila inspirirana Baudelaireovom rečenicom iz pjesme Opajajte se i zbirke Spleen de Paris: Opajajte se vinom, poezijom ili krepošću, kako više

---

BRANKO IVANDA: Hrvatska poruka za Svjetski dan kazališta 27. ožujka 2024.

Strast prema kazališnoj umjetnosti koja obuzima zauvijek

„Vjerujem da je period priprema za stolom ključ kazališnog čina. To lutanje kroz labirint teksta na razmeđu osobnog i glumstvenog vrhunac je pretpremijernog kazališnog užitka.“

Piše: Branko Ivanda

26.3.2024. – Jesam li ja uljez ili gost? Kako je mene dopala čast da s malo riječi objasnim promjenu vlastitog neupitnog zanosa? Pola stoljeća vagao sam između filma i kazališta, čak planirao pretvarati kazališta u kinematografe, da bih na kraju otkrio očaravajuću tajnu koja je sadržana u jedinstvenom procesu nastajanja kazališne predstave. Kazalište pruža utočište više

---