29. Zaboravljene kazališne heroine: MIRA ŽUPAN (Otočac, 5. kolovoza 1926. – Zagreb, 12. kolovoza 1993.) (2. dio)

Glumački podvizi i ustrajnost u ratnim okolnostima

Mira Župan svoje prve glumačke partizanske korake broji u tzv. Kalničkoj družini gdje upoznaje budućeg supruga Jožu Gregorina, koji joj u popularnom partizanskom igrokazu Dosta je čekanja dodjeljuje glavnu žensku ulogu. Usto, odmah se zapaža i njezin talent za popularne recitacije s kojima oduševljava prisutne članove Kongresa, naročito s Nazorovom interpretacijom Majke pravoslavne (u prisustvu autora) te ulogom u komadu Zmije u procjepu Ivana Ćaće.

Piše: Snježana Banović

Dok Mira broji svoje prve glumačke partizanske korake u tzv. Kalničkoj družini, Propagandni odjel ZAVNOH-a odlučuje da sjedište buduće središnje umjetničke trupe za Hrvatsku bude Topusko – ne samo zbog skorog održavanja Kongresa kulturnih radnika, nego i zbog najboljih uvjeta za scensko-organizacijski rad – prostrane pozornice s tehnikom i rasvjetom te s dodatnom dvoranom za probe. Odmah po osnutku, kako se navodi u Dnevniku trupe, obavljena je u Glini prva opskrba posuđem i hranom te drvom i slamom a kostimi za glumce kroje se od padobranske svile. Prvim rukovoditeljem kazališta i cijele umjetničke grane te prvim redateljem imenovan je Đoko Petrović, a drugim Šime Šimatović. Scenograf trupe postaje Zlatko Prica, a zanimljiv je podatak da je u početku buduća jugoslavenska filmska zvijezda Irena Kolesar bila odgovorna za šminku i vlasulje. Sredinom travnja u Topusko dolazi Ivo Vejvoda, član Propagandnog odjeljenja ZAVNOH-a i ravnatelj njegova kulturno-umjetničkog odsjeka koji odmah izdaje niz direktiva za reorganizaciju trupe koja otad nosi ime Centralna kazališna družina (CKD). Sada brojno stanje trupe iznosi 24 i  to bez  kuharice i  majstora pjevanja. Sastav trupe ponovno se mijenja početkom svibnja kada u Topusko stiže Mira s još osam članova Kalničke družine, koji – zvuči nevjerojatno – svi moraju pristupiti audiciji da bi se vidjela njihova upotrebljivost, ispitivan im je glas i sluh te ih se napokon u družinu prima šestoro. Među njima je, jasno i ona, a s njom Mladen Šerment, Drago Krča i Joža Gregorin, Mirin budući suprug. Upravo je on na Kongresu kulturnih radnika bio odgovoran  za kazališnu večer, usto je i autor popularnog partizanskog igrokaza znakovita naslova Dosta je čekanja,u kojem Mira dobiva glavnu žensku ulogu. Usto, odmah se zapaža i njezin talent za popularne recitacije, kojima oduševljava prisutne članove Kongresa, naročito interpretacijom Nazorove Majke pravoslavne (u nazočnosti autora) te još jednom odigranom ulogom – onom u komadu Zmije u procjepu Ivana Ćaće.

Nakon uspješnog početka na Kongresu u Topuskom, umjetnici, članovi jedinice Braća Radić dobivaju i naoružanje. Mira isprva posjeduje samo bombu, potom pušku (navodno samo jednom opaljenu!), a kao i ostali članovi te umjetničke brigade konstantno strahuje da će umrijeti od tifusa. Put ih nakon Topuskog vodi po oslobođenim područjima Korduna, Banije, Zapadne Bosne i Pokuplja, a uskoro im se pridružuje još kolega iz Zagreba tj. iz HNK-a: August Cilić, Emil Kutijaro, Jozo Laurenčić, Drago Ivanišević. Uskoro stižu u oslobođeni Šibenik, gdje u siječnju 1945. prvi put u partizanskoj karijeri nastupaju u kazališnoj zgradi, na sceni. Potom slijede Zadar, Sinj i Split, gdje se pod vodstvom Jože Rutića, koji je upravo stigao iz oslobođenog Beograda, družini pridružuju mnogi umjetnici iz Dalmacije te pod njegovim vodstvom uvježbavaju Najezdu Leonida Leonova u prijevodu Radovana Zogovića. Prema kraju rata, trupa dobiva sve više novih članova, ali i novo ime: Kazalište narodnog oslobođenja Hrvatske. U Zagreb će stići kamionima iz Splita već 9. svibnja 1945., preuzet će sljedećeg dana upravu zagrebačkog kazališta te za svoju prvu izvedbu 27. svibnja izabrati upravo Najezdu. Prije toga, svi će ujedinjeni sa suradnicima NOB-a iz kazališta i razdraganim građanima, zaplesati partizansko kolo i to oko kazališne zgrade, na trgu koji će se uskoro nazvati Titovim imenom.

(pročitajte prethodni / sljedeći nastavak)

©Snježana Banović, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 1. prosinca 2022.

Projekt Zaboravljene kazališne heroine nekad i danas sufinanciran je sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija

Izvor fotografija: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Odsjek za povijest hrvatskog kazališta i arhiv autorice