Laureati - Stranica 2 od 14 - Hrvatsko glumište

LOVRE KONDŽA (Split, 24. veljače 1998.), dobitnik nagrade Ivo Fici za najbolje glumačko ostvarenje mladog glumca do 28 godina na 33. Festivalu glumca, za ulogu Silvija u predstavi Kamo ide ovAI svijet Kazališta Moruzgva

Kazalište je živa umjetnost koju nije moguće zamijeniti nikakvom umjetnom inteligencijom

„U procesu stvaranja izazov je zadržati ono što je u pozadini komedije. Često se znamo previše zaigrati pa nam ono bitno padne u drugi plan. No zato je tu redatelj koji sigurno navigira i usmjerava u kojem smjeru treba voziti, a da pritom ne sputava zaigranost.”

Razgovarala: Narcisa Vekić

22.5.2026. – Lovre Kondža posljednjih se godina profilirao kao jedno od prepoznatljivijih mlađih glumačkih imena hrvatske scene, jednako uvjerljiv u televizijskom, filmskom i kazališnom prostoru. Široj publici poznat je po seriji Kumovi, dok u kazalištu kontinuirano gradi repertoar u kojem spaja preciznu tjelesnu glumu, komiku i generacijski prepoznatljive likove. Njegov glumački izraz počiva na spoju zaigranosti više

ALMIRA OSMANOVIĆ (Bijeljina, 21. kolovoza 1958.), dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta 2025. godine za svekoliko umjetničko djelovanje u baletu

Energija koja okuplja, pokreće i nosi dalje

„U Zagrebu sam zaista ispekla zanat. Tada sam još uvijek bila aktivna balerina, plesala sam cijeli repertoar kao prvakinja Baleta, a paralelno vodila ansambl kao ravnateljica i to u ratnim okolnostima. Kada danas gledam na to vrijeme, ne mogu vjerovati da sam uspijevala istovremeno plesati, voditi sastanke, tražiti sponzore, organizirati repertoar i nositi svu težinu administracije i odgovornosti koju takva funkcija nosi. Zagreb me očvrsnuo i izgradio.“

Razgovarala: Maja Đurinović

15.5.2026. – Netom po završetku drugoga ravnateljskog mandata u Baletu HNK Zagreb i svečanog oproštaja od Kazališta u kojem je 25 godina umjetnički djelovala, Almira Osmanović, svježe imenovana ravnateljica splitskog Baleta, na pitanje Branimira Pofuka što joj je to sad trebalo, priznaje: „Svojedobno sam nastupala u sjajnoj koreodrami Nade Kokotović u kojoj sam, glumeći naslovni više

GUILHERME GAMEIRO ALVES (29. rujna 1989., Lisabon), dobitnik Nagrade hrvatskog glumišta 2025. za izuzetna umjetnička ostvarenja, za ulogu Klaudija u baletu Hamlet HNK-a u Zagrebu

Volim ulogu Karenjina jer ima nebrojeno oprečnih emocionalnih stanja

„Kada nagrada ima veze s nacionalnim, onda mi kao strancu to daje veću važnost i značaj. Tako nešto nije čest slučaj u inozemstvu i stvarno osjećam kako su me Zagreb i Hrvatsko narodno kazalište prihvatili, cijene me kao umjetnika. To nije nešto uobičajeno i ovdje osjećam ljubav i poštovanje publike za koju nastupam.“

Razgovarala: Iva Višak

30.4.2026. – „A minha alma é uma orquestra oculta; não sei que instrumentos tangem e rangem, cordas e harpas, timbales e tambores, no meu interior. Só me conheço como sinfonia.“ („Moja duša je skroviti, tajanstveni orkestar; ne znam koji instrumenti sviraju i stružu u meni, žice i harfe, timpani i bubnjevi. Poznajem sebe samo kao više

TEA BAŠIĆ ERCEG dobitnica Nagrade hrvatskoga glumišta 2024. godine za kostimografiju predstave Figarov pir W. A. Mozarta u produkciji HNK u Osijeku

Kostim nije samo odjeća – on je dramaturški alat koji govori prije nego lik progovori

Preferiram klasične kostime, tj. one koje možemo opisati kao stilski kostim ili kostim u skladu sa povijesnom epohom, no ne na način da je to egzaktna povijesna replika nego moja interpretacija epohe. Povijesni elementi služe mi kao alat za stvaranje povijesno nadahnutih kostima, ali bez strogih pravila. Tražim siluetu, osjećaj, romantiku tog vremena.

Razgovarao: Luka Nalis

5.1.2026. – Tea Bašić Erceg eminentna je hrvatska kostimografkinjačiji je rad cijenjen i od publike i od struke. Neposredni povod za ovaj razgovor je Nagrada hrvatskoga glumišta za kostimografiju predstave Figarov pir W. A. Mozarta pod dirigentskim vodstvom Filipa Pavišića i Vladimira Piskunova, u režiji Krešimira Dolenčića i produkciji Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku. Osim više

PIER GIORGIO MORANDI, dirigent (1958., Biella, Italija), dobitnik Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju operu 2024. godine, za Rogoletto Giuseppea Verdija, u produkciji HNK-a u Zagrebu

Glazba mora spajati, a ne dijeliti ljude

„Bio sam asistent maestra Riccarda Mutija i maestra Giuseppea Patanea. Oni su gajili različite pristupe. S Mutijem sam naučio puno o organizaciji rada s ansamblom, kako pristupiti pjevačima, kako se pripremiti s partiturom. S Pataneom sam naučio puno o iskonskoj talijanskoj tradiciji koju baštinim do današnjih dana.“

Piše: Luka Nalis

7.12.2025. – Maestro Pier Giorgio Morandi dirigent je velikoga međunarodnog iskustva, koji ravna predstavama na najvećim svjetskim opernim pozornicama: od Beča i Milana do New Yorka. Posljednjih godina maestro Morandi djeluje kao šef-dirigent Opere HNK u Zagrebu, gdje je ostvario nekoliko zapaženih opernih produkcija. Za produkciju opere Rigoletto dobio je Nagradu hrvatskog glumišta, a bio više

FRANKO KLISOVIĆ (Šibenik, 1994.), dobitnik Nagrade hrvatskog glumišta 2024. godine za ulogu labuda/Đavla u scenskoj kantati Carmina Burana Carla Orffa, u produkciji HNK-a u Splitu za 70. Splitsko ljeto

Kada se režijska ideja spoji s mojom maštom i razigranošću, nastaje bombastičan spoj

„Nikada nisam odustao od dirigentskog poziva i to mi je uvijek prvi izbor. Igrom slučaja, dogodilo se da sam usred prvog studija otkriven kao poseban glas i tako je moj put krenuo na dvije trake. Nerijetko u projektima dobijem priliku voditi i pjevati i tako radim oba posla. To mi je uvijek izazov kojem se neopisivo veselim. Prirodan je put i logičan izbor da više pjevam dok sam mlađi, a kasnije će se to vjerojatno promijeniti.“

Razgovarao: Luka Nalis

6.12.2025. – Kontratenor Franko Klisović jedinstvena je pojava hrvatske operne scene, koji već neko vrijeme gradi i zamjetljivu međunarodnu karijeru na relevantnim pozornicama. Neposredan povod za razgovor s njim je Nagrada hrvatskog glumišta za ulogu labuda/Đavla u scenskoj kantati Carmina Burana Carla Orffa, pod dirigentskim vodstvom Ivana Huta, u režiji Michala Znanieckog i produkciji Hrvatskoga više

KREŠIMIR DOLENČIĆ (Zagreb, 1962.), dobitnik Nagrade hrvatskog glumišta za najbolje redateljsko ostvarenje u dramskoj predstavi Ekvinocijo u produkciji 75. Dubrovačkih ljetnih igara kao i za Nagrade za najbolje redateljsko ostvarenje za operu Figarov pir HNK-a u Osijeku

Teatar je danas jedna od rijetkih istina

Vrijeme je da se u Dubrovniku ponovo igra na Gundulićevoj placi, da se nekada vrati Carrarina poljana u Splitu i da se mogu velike predstave igrati i na Prokurativama. Vrijeme je da se shvati kako restoranska ponuda ne može diktirati duhovnu hranu koja je tim gradovima potrebna, inače će se srušiti. I nestati. A vrijeme je i da Dubrovnik sagradi tu dvoranu. Isto tako je vrijeme i da Zagreb dobije ono što je već pedeset godina Cankarjev dom u Ljubljani. Kad se grade kazališta onda ljudi ne odlaze iz zemlje.

Razgovarao: Luka Nalis

23.9.2025. – Redatelj Krešimir Dolenčić (1962.) nezaobilazno je ime hrvatske i međunarodne kazališne scene. Riječ je o kazališnom umjetniku koji podjednako uspješno djeluje u opernom i dramskom repertoaru, a njegove režije Zajčeva Nikole Šubića Zrinjskog i Gotovčeva Ere s onoga svijeta amblematske su predstave koje spadaju u kazališnu opću kulturu u Hrvata. Neposredan povod za više

DIANA HALLER (Rijeka, 1986.), dobitnica Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju žensku ulogu – Giovanne Seymour u operi Anna Bolena Gaetana Donizettija, u produkciji HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka

Svako kazalište mora riskirati – samo tako raste i publika i ansambl

„Mišljenja sam da je uloga redatelja puno teža od uloge pjevača jer kao pjevačica ovisim sama o sebi i eventualno o dirigentu i tempu koji zadaje, a kao redatelj ovisim o svima drugima i mislim da je to najveći izazov: od svakoga uključenog u proces izvući ono što je potrebno kako bi se zamišljeni redateljski koncept doista i ostvario.“

Razgovarao: Luka Nalis

28.7.2025. – Mezzosopranistica Diana Haller rođena je 1986. u Rijeci. Već dugi niz godina uspješno gradi međunarodnu karijeru pretežito na njemačkom govornom području, gdje se nalazi njena matična kuća – Državna opera u Stuttgartu. U posljednje vrijeme polako ulazi u sopranski fah, a osim pjevačke paralelno njeguje karijeru operne redateljice. Neposredni povod za ovaj razgovor više

ANJA PLETIKOSA (Zagreb, 31. srpnja 1987.), dobitnica Nagrade za dramaturgiju predstave Smrt u Dubrovniku Dramskog studija Prazan prostor na 35. Marulićevim danima

Dramaturgija je pitanje socijalne i emotivne inteligencije

„Voljela bih se pozabaviti adaptacijom nekoga ogromnog klasika. Voljela bih raditi s nekim od redatelja s kojima još nisam imala priliku raditi. Strašno me intrigiraju intimne teme smrti, sjećanja i djetinjstva, ali i društvenih nepravdi u ovo neofeudalno doba u kojem živimo. No što god se desilo, želim da moj rad uvijek bude iskren i posvećen kakav je dosad bio, bez fige u džepu, ali i bez kompromisa.“

Razgovarao: Borna Vujčić

15.6.2025. – Anja Pletikosa pripada redu onih kazališnih autorica čiji se rad ne mjeri samo brojem projekata nego i dubinom etičkog i društvenog promišljanja koje unosi u svaki od njih. Kao dramaturginja i dramska spisateljica svoj je profesionalni put izgradila na razmeđi nezavisne scene, za koju kaže da je „razdrmala klasično uštogljeno kazalište“, i velikih više

GORAN GOLOVKO (Split, 17. travnja, 1965.), dobitnik Nagrade za režiju za predstavu Nije pas beštija Gradskog kazališta lutaka Split, na 35. Marulićevim danima

Smoje je na Šarkova usta odašiljao satirične strelice

„Stručni žiri prepoznao je estetske dosege predstave Nije pas beštija, tim više što se jedna lutkarska predstava za odrasle na prestižnom Festivalu hrvatske drame mogla percipirati samo kao kuriozitet ili šaljivi dodatak njegovom ozbiljnom dramskom programu. Marulićevi dani iz godine u godinu dokazuju svoju svrhu i važnost u promicanju hrvatskoga dramskog pisma i traganju za novim, drugačijim izvedbenim pristupima i formama.“

Razgovarao: Borna Vujčić

15.6.2025. – Rijetki su redatelji na hrvatskoj kazališnoj sceni čiji rad s jednakom predanošću i znatiželjom obuhvaća dramu, operu i, kako je recentno dokazao, inovativno lutkarstvo. Goran Golovko pripada upravo tom krugu svestranih kazališnih umjetnika, a njegov redateljski potpis, utkan u repertoare brojnih nacionalnih i gradskih kazališta, odlikuje se promišljenim pristupom tekstu i dubokim razumijevanjem više