Piše: Dubravka Lampalov Mićunović

„Ja vjerujem u teatar i njegovu vječnost, u živu riječ koja ne može umrijeti. Cijelog sam života htjela igrati – Hamleta. To je uloga o kojoj sanjam. Znam ga napamet, sjedila sam na svim probama i predstavama na Lovrijencu, još od gimnazijskih dana. Jedina glumica kojoj je bilo dopušteno odglumiti ga bila je Sarah Bernardt.“ Tako je dramska umjetnica Žuža Egreny govorila u jednom od svojih posljednjih intervjua autorici Lidiji Crnčević za serijal Ljudi – srce Grada. Pritom je istaknula kako je obožavala avangardne komade, teatar apsurda, posebno igru u Ionescovim Stolicama te Beckettovim Divnim danima jer su, rekla je, likovi potpuno prepušteni mašti glumca. Legendarnom monodramom Sinjorina Estera Žuža Ergeny proputovala je cijelu zemlju, a Mačkomišokazom akademika Luke Paljetka oduševljavala je djecu koja su joj, nije skrivala, bila najdraži dio čovječanstva.

Kolege iz Kazališta Marina Držića, gdje je odigrala najviše uloga ali i debitirala kao Gruba u Držićevu Skupu još kao studentica glume te već onda bila izdvojena kao iznimna i od kritike i od publike, kažu kako će je ponajviše pamtiti po kreacijama Kate iz Vojnovićeva Sutona, iz Gundulićeve Dubravke te kao veličanstvenu Anouih.

Iz filmografije Žuže Egreny izdvojit ćemo njezinu posljednju filmsku ulogu kod Branka Ivande u Lei i Dariji – Dječjem carstvu, gdje je igrala ostarjelu Dariju Gasteiger. U Ivandinom Zločinu u školi, u Dubrovačkom škercu Ivice Boban, u Vučjaku, u Noveli od kapetana, u Mojoj strani svijeta… – svugdje je ostavila svoj osebujan stilski glumački pečat. Kod Tomislava Radića igrala je tetu Milu u filmu Luka nastalom prema Šoljanovu romanu, a kod Vanče Kljakovića u dramskom hororu Đavolje sjeme. Kod Tomislava Radića igrala je i u Tri priče o nespavanju te kao Nona u Holdingu. U Klupi na Jurjevskom Ivice Ivanca i Zvonimira Bajsića bila je teta Tereza, a okušala se i u telenoveli Zora dubrovačka Jelene Veljače.

Žuža Egreny ostat će zauvijek povezana i s Kazališnom družinom Kolarin, gdje je kao redateljica potpisala vrlo uspješne Ribarske svađe, Matrimonijo i Škerac sa Svete Marije, dok će je brojni Dubrovčani pamtiti kao radijsku novinarku čije su reportaže, intervjui i rasprave započinjale nedjeljom s najavnom špicom „To je moj grad, tu je moj svijet, sve što imam u gradu je tom.“ Vezana uz Kalamotu, svoj ljubljeni otok gdje je, kaže, pobjegla od površnosti i otuđenosti današnjice, Žuža Egrenyi kazala je: „Na Kalamoti imam jedno stablo naranče ispod kojeg molim. Sretna sam, zapravo, imam osjećaj da sam cijeli život bila blažena, vođena i zadovoljna.“

©Dubravka Lampalov Mićunović, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 20. ožujka 2021.