ZRINKA KOLAK FABIJAN (31. ožujka 1949., Vukovar – 16. ožujka 2026., Rijeka)

Umjetnica koja je spojila dramsku snagu i čaroliju lutkarstva

Zrinka Kolak Fabijan bila je riječka dramska prvakinja koja je tijekom 32 godine u HNK-u Ivana pl. Zajca ostvarila niz nezaboravnih uloga, a posljednjih 12 godina karijere vodila Gradsko kazalište lutaka u Rijeci, ostavivši dubok trag u kazališnom životu grada.

Piše: Marijana Trinajstić

25.3.2026. – Preminula riječka dramska prvakinja koja je u 32 godine glumačkog angažmana u HNK I. pl Zajca ostvarila „nezaboravne uloge koje će živjeti u individualnoj i kolektivnoj memoriji riječke kazališne publike“, kako ističe HNK Zajc, posljednjih 12 godina svoje karijere bila je ravnateljica Gradskog kazališta lutaka u Rijeci.

U riječko kazalište dolazi 1972. godine, a te su godine s njom stigli i kolege Z. Botić i E. Černi, kako je sama navela u intervjuu za riječku televiziju 2016. godine. Rođena u Vukovaru, u rodnom se gradu bavila glazbom i aktivno pjevala. Životni put odveo ju je u Zagreb. Svoje akademsko zvanje stekla je u klasi prof. G. Para na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti, a diplomsku predstavu Pokus ili kažnjena ljubav izveli su upravo u riječkom HKD-u. Već u prvim riječkim ulogama bila je zapažena po svojoj sposobnosti tumačenja različitih karakternih raspona na jednako dojmljiv i pamtljiv način. Brojne nagrade to i potvrđuju: 1975. nagrada Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske, 1976.  Diploma za popularnost Večernjeg lista. Niže zatim glavne, ali i epizodne uloge: Solange u Sluškinjama (1984.), uloga Tilde u Velikoj Tildi (2000.), za koju je nagrađena Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju žensku ulogu. 2003.  na Danima satire u Zagrebu dobila je Glumačku nagradu Zlatni smijeh za ulogu Juliške u predstavi Komšiluk naglavačke N. Nuića. 2025. dobila je Nagradu grada Rijeke za životno djelo.

Od osamdesetak uloga na sceni matičnoga kazališta, stranice Zajca bilježe zapažene: „komična Lucienne u „Bubi u uhu“, svježa i sigurna Lukrecija u komadu „Lukrecija iliti Ždero“, temperamentna Giannina u „Lepezi ili žventuli“, briljantna Solange u Genetovim „Sluškinjama“, slojevita dojmljiva Antuša u „Klupku“, izvrsna Majka Ubu u „Kralju Ubuju“, goropadna Karmela u „Duhima“, maestralna, nenadmašna Tilda u „Velikoj Tildi“, nezaboravna Juliška u „Komšiluku naglavačke“… Snimila je nekoliko TV serija: Libar Marka Uvodića, Velo misto, Čovik i po, te TV drama i filmova: Ptice, Allegro con brio, Je l’ jasno prijatelju, Maršal.

U nizu ostvarenih uspješnica jedna je simbolično zaokružila njezin glumački život. U predstavi Vježbanje života iz 1990. godine odigrala je lik Antonije Despot, skromne primorske žene i majke. Toj se ulozi, nakon dužeg izbivanja sa scene i umirovljenja, vratila i 2020. u predstavi Vježbanje života – drugi put. I tada je, ističu na stranicama Zajca: „…bila izvrsna Tonka Despot, ali i Zrinka Kolak Fabijan koja je u dijelom autobiografskom nastupu svoj riječki život i iskustvo spojila s tragedijom rodnog Vukovara u Domovinskom ratu.“

Magdalena Lupi Alvir, ravnateljica Gradskog kazališta lutaka u Rijeci, o svojoj je preminuloj kolegici rekla: „Iako pripadnica starijih glumačkih generacija, bila je uvijek spremna na suvremena istraživanja i igru u kazalištu, a to je zdušno i predano iskazivala na svim svojim područjima djelovanja, istaknimo da je bila i pedagog  pri Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.“

Kao umirovljena ravnateljica Gradskog kazališta lutaka u Rijeci imala je, kao i svaki glumac u svome poslanju, i jedan san. Željela je ostvariti kazalište lutaka za odrasle i srušiti mit kako je takav oblik scenskog kazivanja samo za djecu. Doznali smo to u spomenutom intervjuu iz 2016. godine za riječku televiziju a  povodom umirovljenja. Predanost kazalištu popratit ćemo njezinim riječima:

„Prenijeti tekst, prostor u sebe, usvojiti karakter i dati se glumački je poziv, lutkarski poziv ima korak više – sve to predati lutki, a lutka može sve, zaista sve – dok je glumac sputan vlastitim fizičkim tijelom.“

Hvala nezaboravnoj riječkoj dramskoj prvakinji na svim karakterima koje je utjelovila, na idejama i snovima čijim će se ostvarenjima sigurno baviti brojne mlade generacije (studij Gluma i mediji) koje su se od preminule profesorice oprostili njezinim omiljenim stihovima:

Tvoj glas bit će nam smjer,

Tih, prodoran, jasan, čuvstven, miran,

U mekoćama glasan, osnažujuć.

Britak kao staza, put i kao nježan skut.“

©Marijana Trinajstić, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 25. ožujka 2026.