Piše: Vesna M. Muhoberac

2.9.2025. – „Iako je“, kako progovara Brook, „u društvu uopće nejasna uloga umjetnosti i iako bi većina ljudi savršeno dobro živjela bez ikakve umjetnosti, ima ljudi koji bez kazališta ne mogu i ne bi mogli“.

Teško je i bolno pisati o odlasku čovjeka, još je teže ako otiđu glumci i glumice, jer s njima odlaze i umiru i sve njihove uloge. Otišla je Nina Erak, iznimna, istaknuta i višestruko nagrađivana kazališna, filmska i televizijska glumica, dugogodišnja članica ansambla Satiričkog kazališta Kerempuh, krasan čovjek. Čeljade, rekli bismo mi u Dubrovniku.

Ninina je karijera bila u stalnome usponu od Akademije dramskih umjetnosti na kojoj je studirala i diplomirala u klasi profesora Izeta Hajdarhodžića i profesora Rade Šerbedžija skupa s izvrsnim kolegama i kolegicama. Zapravo je cijeli život u kazalištu jer je kao djevojčica bila članica ansambla Dramskog učilišta Zagrebačkog kazališta mladih. „Kad sam se prijavljivala za prijamne, uz Filozofski fakultet prijavila sam se i za ADU. Na Filozofskom nisam provela nijedan dan jer sam isprve primljena na Akademiju. Mi svi iz Učilišta ZKM-a išli smo na prijamni na Akademiju, gluma je jednostavno bila u nama, zavoliš je.“

Mislim da smo Ninu prvi put gledali na sceni u utrobi Revelina u Dubrovniku, u predstavi Kažu da je sova nekad bila pekareva kći koja je u režiji Rade Šerbedžije nastala kao studentska predstava, a poslije u većini predstava u Zagrebu. Rođena u Zagrebu, svoj je četrdesetogodišnji kazališni život provela u Kerempuhu, kojemu se pridružila 1980. godine i u koji je stigla kao tek diplomirana glumica „puna ideala i spremna za mijenjanje svijeta“ i u kojemu je stekla status prvakinje 2018. godine igrajući uloge u preko 55 predstava, od kojih su istaknute one u predstavama Kako uspjeti ili propasti u životu (1982.), Disident (1984.), Gospoda i drugovi (1985.), Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (1985.), Svoga tela gospodar (1988.), Arsen i stare čipke (1993.), Ratni profiteri (1995.), Revizor (1998.), 5žena.com (2014.) i Umri ženski (2020.), te mnogim drugim naslovima koji su obilježili repertoar Kerempuha.

„Vuklo me to, kad je Kerempuh u pitanju, što sam dobila dobru ulogu. Konzultirala sam se s mojim profesorima koji su mi rekli da mogu cijeli život sjediti za šankom u Gavelli ili da mogu igrati u Kerempuhu. No jednom sam se zaželjela drame i dramskog teatra pa sam poželjela otići u Gavellu. No stjecajem okolnosti to se nije dogodilo, nisu me primili i odustala sam od toga. U jednom sam trenutku tada, iako sam bila pametna i obrazovana djevojka, pokleknula i pomislila da bi bilo bolje da odem u neko dramsko kazalište. Ali ostala sam u Kerempuhu i nisam požalila nijednog dana. U Kerempuhu sam odigrala jako puno uloga, dobila puno nagrada, izborila sam se za svoje mjesto.“

Surađivala je i s brojnim drugim kazalištima – Teatrom &TD, DK Gavella, ZKM-om, Kazalištem Mala scena, Glumačkom družinom Histrioni te s Dubrovačkim ljetnim igrama. Ostvarila je i niz uspjeha na televiziji, radiju i filmu, a jedna od poznatijih novijih uloga bila joj je ona u seriji Na granici glumeći Zorku Skorupović.

Televizijski filmovi i serije, kao i televizijske uloge koje je ostvarila Nina Erak: Kiklop kao Danica (1983.), Putovanje u Vučjak kao Jozefina (1986.), Mali raj kao Melanija (1987.), Zagrljaj (1988.), Pozitivna nula kao Josipa (1990.), Dirigenti i mužikaši kao Mica Barulek (1991.), Smogovci kao članica komisije za ljudska prava (1991.), Mlakarova ljubav (1993.), Duga mračna noć kao Verina majka (2005.), Stipe u gostima kao prodavačica/Divna/Višnja/Zorica (2008. – 2013.), Zakon! kao Božena (2009.), Crno-bijeli svijet kao tajnica Večernjaka (2016.), Počivali u miru kao Janka Katunarić (2018.), Na granici kao Zorka Skorupović (2018. – 2019.), I godina nova 2019. kao Zorka Skorupović (2018.), Ko te šiša kao prodavačica Ruža (2020.).

Filmske uloge: Špijunska veza (1980.), Obustava u strojnoj (1980.), Kiklop kao Danica (1982.), Treći ključ kao brbljava susjeda (1983.), Zadarski memento kao talijanska carinica (1984.), Šamar društvenom ukusu (1984.), Dobra večer (1984.), Ambasador kao Gordana (1984.), Ljubavna pisma s predumišljajem kao fizioterapeutkinja (1985.), Za sreću je potrebno troje kao šefica smjene u tvornici cipela (1985.), Bunda kao žena iz lifta (1987.), Gospoda i drugovi kao Anđela Drndak (1987.), Djed i baka se rastaju kao Ruža (1996.), Potonulo groblje kao Ana Fuchs (2002.), Čovjek ispod stola kao gradonačelnica (2009.), Kotlovina kao liječnica (2011.), Zagorski specijalitet kao Đurđa (2012.), Kauboji kao Javorova mama (2013.), Ko te šiša kao gospođa (2016.) (pilot film), U čemu je kvaka? kao glavna kumica (2016.), Tanja (kratki film) kao stanarka (2016.), Duboki rezovi (2018.), Sam samcat kao punica (2018.), Predmeti koji tonu (kratki film) (2018.), Vuk ovca kupus (kratki film) kao susjeda (2019.).

Sinkronizacije: Petar Zecimir kao Tika-Pika i Petrova majka (2018.), Korgi: Kraljevski pas velikog srca kao kraljica Elizabeta II. (2019.), 100% vuk kao gospođa Mutton (2021.).

Godine 2020. trebala je Nina svečano proslaviti 40 godina rada u Kerempuhu, ali u boleštini se nije mislilo na slavlje; ipak, veliku je godišnjicu obilježila ulogom Barbare u predstavi Umri ženski Marine Vujičić, majke triju kćeri koje su u devijantnim odnosima s partnerima.

Sjećam se vrlo zorno trenutka kad me Nina nazvala kako bi pohvalila svoju Petru, briljantnu učenicu i državnu natjecateljicu iz hrvatskoga jezika, koja se uspjela upisati na sve fakultete na koje se prijavila; na većini je fakulteta bila na prvim mjestima, a i meni je Nina (previše) zahvalila što sam Petri bila profesorica četiri gimnazijske godine; dug je i nadahnut i emotivan bio taj razgovor koji je još jednom pokazao majčin izniman ponos i vrlo blisku povezanost majke i kćeri, Nine i Petre koja se iznenada, i dobro da je tako, odlučila za studij Glume. Petra se prije odluke da će upisati ADU nije bavila glumom, jedino ju je otac Boris Svrtan angažirao kao dječji glas u svojoj monodrami o Vladi Gotovcu, Moj slučaj. Tata Boris i mama su je podržali, poslušali, odobrili, obodrili, a ostalo je povijest. Razgovarali smo i kad se Petra tek upisala u Petu gimnaziju o roditeljskim očekivanjima za kćer koja je, multitalentirana, usporedno išla i u srednju glazbenu školu. Petra je, iako uspješnu glumačku karijeru gradi u Zagrebačkom kazalištu mladih, prava nasljednica svoje pouzdane i duhovite i ozbiljne mame Nine.

„Najradije se sjetim onih divnih 1980-ih kad su nam sva vrata bila otvorena, kad smo do dugo u noć razgovarali o kazalištu, kad smo tulumarili, mislili da ćemo promijeniti svijet. Uglavnom, sjećam se ludih 80-ih, to je bilo najljepše razdoblje. Jedino o čemu svojoj kćeri pričam su upravo ta vremena, to vrijeme je bilo neponovljivo, zlatne godine u mnogočemu, rock’n’roll godine. To je jedino čega se s nostalgijom sjećam.“

Kao izvrsna edukatorica i mentorica pripremala je mlade ljude za upis na Akademiju i pratila ih u njihovu studentskome životu vrlo nježno, profesionalno i vedro, srdačno, kao što je bila srdačna, vesela i prijateljski raspoložena prema svima. Bila je prava glumačka pedagoginja koja je naglašavala da s mladim ljudima na ADU-u moraju raditi najbolji profesori, glumci i redatelji koji svojim primjerima, glumom i režijom, pokazuju kako se baviti umjetnošću, onako kako je to bilo kad je ona studirala.

Prošle je godine Ninina Petra za ulogu Sare u monodrami Digitalno sama autorice Dine Vukelić i redateljice Ive Srnec Hamer nagrađena za najbolju glumačku interpretaciju Zlatnim krilima na 3. Zagrebačkome festivalu monodrame. Bila je vrlo ponosna, kao i oba roditelja, i Nina i Boris. Iako su se svi obiteljski vrlo lijepo podržavali, pogotovo dok su živjeli skupa kao mala i skladna obitelj, nikad se nisu upletali u glumački prostor drugih glumaca u obitelji, ali su razgovori o glumi i kazalištu bili sastavni dio njihova života i činili njihovu obiteljsku i profesionalnu svakodnevicu, ugodnu i posvećenu, glumaca, predstavnika ansambala triju prestižnih zagrebačkih kazališta: Kerempuha, Gavelle, ZKM-a.

Nina Erak bila je posebna glumica, pametna, posvećena, glumstvena, talentirana, tako da je mogla igrati uloge u velikome rasponu: od djevojaka do starijih žena, dramske i komedijske, male i velike, u svima je bila briljantna, veseleći se svome glumačkome poslu i kolegama glumcima, prijateljima, probama, predstavama, projektima, izazovima, a Nina i Petra glumile su na daskama Kerempuha i invertirane uloge kćeri i majke, majke i kćeri, impresivno.

Iz Satiričkoga kazališta Kerempuh navode: „Nina Erak svoj je poziv živjela predano, strastveno i bez zadrške. Svojom nevjerojatnom energijom i jedinstvenim talentom ostavila je neizbrisiv trag u srcima publike i kolega. Nosila je repertoar matičnog kazališta, igrala u dugovječnim predstavama i uvijek dijelila svoje znanje i ljubav prema glumi. Otišla je umjetnica koja je svojom osobnošću, talentom, radom i predanošću te uvijek vedrim duhom zadužila kazalište Kerempuh, ostavivši iza sebe bogato naslijeđe i neponovljiv trag“, a Nina Erak progovara: „Lijepo je to pretvarati se da si netko drugi. To je bijeg od stvarnosti, tako da ja zapravo cijeli život bježim od stvarnosti!“.

Draga Nina, hvala ti na svemu, neka te nose anđeli i neka te čuvaju na tvome novome putu u vječnost!

©Vesna M. Muhoberac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 2. rujna 2025.