Vanja Ćirić, samozatajna glumica iznimna dara diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, te je počela karijeru kao kazališna glumica. Članica je ansambla zagrebačkog kazališta Komedija (od 1998.) u kojoj je tijekom dva i pol desetljeća ostvarila niz uloga, od predstava Klupko i Svoga tela gospodar preko Dobrog vojaka Švejka i Diplomca do Bljeska zlatnog zuba i Revizora. Nastupala je i u Dramskom kazalištu Gavella (Pelikan), ZKM-u (Tri mušketira) i Dubrovačkim ljetnim igrama (San ivanjske noći, Ćelava pjevačica) te u nezavisnim kazalištima.

Za svoj kazališni rad dobila je niz strukovnih nagrada, kao što su Nagrada Sabrija Biser na Danima satire 1998. za najbolju mladu glumicu za ulogu Viole (Na tri kralja ili kako hoćete); Marul i Nagrada Festivala glumca godine 2005. za ulogu Rože (Svoga tela gospodar) i Nagrada hrvatskoga glumišta 2006. za sporednu žensku ulogu za ulogu Dore Balogh (Cigle svete Elizabete). No,  ona je i znani glas iz sinkronizacija velikog broja animiranih serija i filmova, a gledatelji je znaju i po ulogama u uspjelim televizijskim serijama. Premda se u domaćem filmu prvo pojavila u sitnoj ulozi u mozaičnoj drami Ti mene nosiš (odnosno TV-seriji Da sam ja netko) Ivone Juke, ipak se može smatrati svojevrsnim glumačkim otkrićem redatelja Zrinka Ogreste, u čijoj je drami Plavi cvijet ostvarila prvu filmsku glavnu ulogu, i sasvim zasluženo smjesta osvojila Zlatnu arenu, za suptilnu interpretaciju vrlo kompleksne i slojevite protagonistice Mirjane namah osvojivši i naklonost publike podjednako kao i kritike.

Temeljena na istoimenoj protagonistici hvaljenog i nagrađivanog dramskog teksta Drama o Mirjani i ovima oko nje Ivora Martinića, na njegovoj probojnoj drami kojom se ključno predstavio i afirmirao 2010. godine, Mirjana u interpretaciji Vanje Ćirić nudi realističan pogled u obiteljski i intimni svijet sredovječne Zagrepčanke čiju egzistenciju obilježavaju odnosi s obitelji – majkom Violetom, kćeri Veronikom i u određenoj mjeri s bivšim suprugom Vladom, a tim odnosima valja pridodati i njezine relacije na poslu i s prijateljicama. U sjajnoj Vanjinoj izvedbi Mirjana je snažan, u realistički kontekst i konkretne međuljudske odnose čvrsto postavljen lik sa svojim brigama i problemima. Za svoju kreaciju Ćirić je nagrađena Zlatnom arenom za najbolju glavnu žensku ulogu na 68. Pulskom filmskom festivalu, a hrvatska filmska kritika unisono je hvalila nastup Vanje Ćirić, ističući njenu dojmljivu interpretaciju i posvećenost ulozi.

Vanja je sjajno mimikom i govorom tijela, gestama i grimasama dočarala karakterne nijanse „obične” i jednostavne žene u raznim dramskim situacijama – kao majke koja skrbi o kćeri i pokušava ju razumjeti, kao djelatnice koja održava površan ljubavni odnos s oženjenim šefom, kao opuštene žene koja u vrlo ugodnoj atmosferi provodi vrijeme s prijateljicama, kao razvedne žene koja je u zategnutom odnosu s bivšim suprugom, i konačno kao kćerke koju ponajviše upoznajemo kroz odnos s majkom.

Prema obrazloženju žirija kojim je predsjedavao oskarovac Paweł Pawlikowski, Zlatna arena za najbolju glavnu žensku ulogu na 68. Pulskom filmskom festivalu prripala je Vanji Ćirić za ulogu Mirjane u filmu Plavi cvijet redatelja Zrinka Ogreste „za suzdržan i iskren portret žene zarobljene u svakodnevici lišenoj osobnog zadovoljstva“. Film je, zahvaljujući i uvjerljivoj interpretaciji Vanje Ćirić, dobio i Zlatnu arenu za režiju i Veliku zlatnu arenu za najbolji film, a žiri je naveo da je „bez velikih dramskih efekata uspio doprijeti do naših osjećaja. Postoje riječ koje nikada ne izgovorimo, osjećaji koje ne stignemo podijeliti te praznina koja ostaje iza onih koji nas napuste.“

Hrvatska filmska kritika unisono je hvalila nastup Vanje Ćirić, ističući njenu interpretaciju.

Jurica Pavičić u Jutarnjem listu istakao je da je za glavnu ulogu Ogresta „uzeo u filmu dosad potpuno nekorištenu kazališnu glumicu Vanju Ćirić, koja se pokazala kao izvrstan odabir.“ Milena Zajović u Večernjem listu navela je da je „glavnu ulogu Mirjane, žene srednjih godina stiješnjene između svoje zajedljive, kontrolirajuće majke i pobunjene kćeri, između bivšeg muža i sadašnjih ljubavnika, uvjerljivo odigrala Vanja Ćirić, članica ansambla zagrebačke Komedije koju nažalost prerijetko gledamo na filmskom platnu.“

Marko Njegić u Slobodnoj Dalmaciji ističe sredovječnu Mirjanu u interpretaciji Vanje Ćirić kao kandidatkinju za Zlatnu arenu za glavnu žensku ulogu. Josip Grozdanić u Vijencu je naveo da je Mirjanu odglumila izvrsna kazališna glumica Vanja Ćirić, Ogrestino glumačko otkriće na filmu. Damir Radić u Novostima piše da je „Ogresta pogodio s filmski nepoznatom Vanjom Ćirić (kazališna i televizijska glumica) koja optimalno utjelovljuje “običnu”, ali karakterno dojmljivu Mirjanu i zasluženo je nagrađena Zlatnom arenom za glavnu žensku ulogu.“ Marijan Krivak u Zoni filma piše da Vanja Ćirić uspijeva prenijeti emociju osobito u scenama naglašene šutnje i mrzovolje.

Katarina Marić na Filmovi.hr hvali već tradicionalno nekonvencionalan i iznenađujuć odabir glumaca kod Ogreste, a osobito „pun pogodak kod low-key vrsne Vanje Ćirić“. Josip Mlakić u Expressu piše je da je filmu Plavi cvijet „zasluženo pripala i nagrada za najbolju žensku glavnu ulogu, koju je dobila Vanja Ćirić.“ Branimira Lazarin u istom listu navela je da je „zrelosti dojma ovog filma uvelike pridonio Ogrestin mudar izbor glumica, posebno glavne glumice.“

Temeljem svega navedenog, godine 2021. Vanja Ćirić nominirana je za godišnju nagradu Vladimir Nazor za najbolje umjetničko ostvarenje u Republici Hrvatskoj na području kazališne umjetnosti.

Intervju: VANJA ĆIRIĆ

Kazalište je moja prva ljubav, ali voljela bi nastaviti raditi na filmu

S glumicom Vanjom Ćirić razgovarali smo prilikom pulske premijere filma Plavi cvijet.

Razgovarao: Josip Grozdanić

Lik Mirjane koji tumačite u drami Plavi cvijet karakterno je i psihološki slojevit, i zahtijeva poman i suptilan pristup. Kako ste prišli svom liku i kako ste ga gradili?

Zapravo sam jako dugo čitala tekst i nekako je bio stalno negdje uz mene; kako bih rekla – nosila sam ga sa sobom u glavi. Ali kako je proces snimanja filma zapravo specifičan pa nemaš neki kronološki redoslijed građenja uloge, nekako sam je razvijala dan po dan. Dosta smo bliske, Mirjana i ja; karakterno smo možda tu negdje, pa ne mogu reći da sam na neki specifičan način gradila taj lik. Osim što sam stvarno pokušala nekako jednostavno probati osjećati i biti u tom trenutku u sceni koju smo taj dan snimali. Nekako probati stvarno ući u tu priču.

U dramskom središtu filma je Mirjanin odnos s majkom Violetom, koju tumači Anja Šovagović Despot, i u odnosu s kćeri koju tumači Tea Harčević. Kako ste Vi, Anja i Tea kreirali taj odnos, taj dramski trokut, kako ste ga izgrađivali?

Jako smo lijepo funkcionirale kao partnerice od samog početka – od čitaćih proba, od nekakvih naših zapravo i privatnih druženja. Puno smo razgovarale o tome i puno smo si pomagale, nekako najviše kroz zezanciju i kroz zajedničke trenutke izvan seta, također i međusobno se slušajući.

Mirjana je senzibilna žena koju život ne mazi. Iza nje je propali brak, u vezi je s oženjenim muškarcem, a i njezin odnos s kćeri je donekle zategnut. Sve to je izuzetno životno i uvjerljivo, pa koliko Vam je bitan realizam projekata u kojima nastupate?

To je klasično, zapravo. Ne možete se staviti uvijek u poziciju lika kojeg igrate jer bi to značilo da tumačim ubojicu, da bih trebala praktički ubiti čovjeka da bih se uživjela u lik (smijeh). Ali, ovo su neke suptilne, lijepe nijanse tih rola; svi se možemo zapravo pronaći u njima, u tim odnosima. Kako je jako lijepo rekao Zrinko – svi smo nečiji sinovi, kćeri… Svi proizlazimo iz nekakvih obitelji, svi se možemo u tim nekim pričama pronaći.

Primarno ste kazališna i televizijska glumica, a dulji niz godina sinkronizirate animirane filmove za kino i televiziju. Koliko se prema Vašem iskustvu rad na filmu kakav je Plavi cvijet razlikuje od rada na nekoj TV-seriji?

Jako se razlikuje, jako. Ovo je bio jedan stvarno dugotrajan proces, pomno smo ga analizirali i dosta razgovarali. Za razliku od nekog televizijskog projekta, bilo je jako puno čitaćih proba i proba izvan snimanja. A zapravo kazalište jest moja prva ljubav, ali se film i kazalište uopće ne daju uspoređivati, barem po mom mišljenju. Bit ću glumica i na kazališnim daskama i pred kamerom, ali je zapravo ovo puno suptilnije. Možda je takav scenarij bio, možda je moja uloga Mirjane bila takva, ali ovo je puno tankoćutnije. Kao da gradite paukovu mrežu i ne znate kako će ispasti – hoće li se nešto u nju uloviti, ili neće (smijeh).

Uloga Mirjane Vaša je prva filmska uloga, ujedno i prva velika filmska uloga. Imate li daljnjih ambicija kao filmska glumica? Odnosno, u kojem biste smjeru željeli da se razvija Vaša karijera filmske glumice?

Nemam. Iskreno se nadam da će ovakvih iskustava biti još, strašno bih to voljela. Bilo je jako lijepo raditi na filmu, imala sam prekrasnu ekipu oko sebe, i svakako bih voljela dobiti još koju priliku za snimiti još nešto. Apsolutno!

©Josip Grozdanić, Redakcija Hrvatskog glumišta, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 18. svibnja 2022.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije