Piše: Branka Primorac

„Miro Šegrt bio je nadasve predan i posvećen svom glumačkom pozivu”, kaže o nedavno preminulom glumcu (10. listopada 2021.) redateljica Ivica Boban koja je režirala Zagorku, predstavu na čijoj se premijeri 2011. godine u zagrebačkom HNK Šegrt oprostio od kazališnih dasaka iako je, službeno, u mirovinu otišao još 1. siječnja 2009. Boban dodaje: „Ostvario je nadahnuto, vrlo kreativno i precizno mnogo malih glumačkih zadataka, presudnih za cjelokupan umjetnički uspjeh predstava. Njegova umjetnička suradnja i angažman bili su dragocjeni za teatar.”

Kolege iz njegova matičnog kazališta kažu da je osnovnu školu i gimnaziju završio u Zagrebu, gdje je kao mnogi dramski umjetnici prvo sreću tražio u nečem konkretnijem, odlučivši se za studij književnosti na Filozofskom fakultetu. Došao je gotovo do diplome, no kako je paralelno upisao glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, istu je i diplomirao u klasi Koste Spaića. Odmah nakon diplome, 1. siječnja 1969., primljen je u stalni angažman u HNK u Zagrebu i do kraja radnog vijeka ostao mu vjeran.

U četrdeset godina umjetničkog rada u Drami HNK odigrao je više od stotinu najrazličitijih uloga, s više od tisuću nastupa na sceni. Navedimo neke kultne predstave, poput Kiklopa Ranka Marinkovića u režiji Koste Spaića, Puta u raj Miroslava Krleže u režiji Dina Radojevića, Događaja u gradu Gogi Slavka Gruma u režiji Georgija Para, Golgote Miroslava Krleže u režiji Mladena Škiljana; igrao je i u Vučjaku Miroslava Krleže u režiji Koste Spaića, Večeras improviziramo Luigija Pirandella u režiji Zlatka Svibena, Majci Courage i njezinoj djeci Bertolta Brechta u režiji Tomislava Radića, Zlatnom mladiću Augusta Cesarca u režiji Joška Juvančića, Cyranu de Bergeracu Edmonda de Rostanda u režiji Ivice Kunčevića, Seviljskom zavodniku i kamenom uzvaniku Tirsa de Moline u režiji Georgija Para, u Beckettu Jeana Anouilha u režiji Horee Popescua i mnogim drugima. Uz glumu, često je bio i asistent redateljima, a najviše je na taj način surađivao s Mladenom Škiljanom i Kostom Spaićem. 

Iz nabrojenih predstava može se zaključiti da nijednom nije zaigrao u grčkoj tragediji. Ova činjenica iz njegova profesionalnog života vezuje ga uz rođakinju, glumicu Dubravku Miletić, koja je poznata upravo po ulogama grčkih heroina. Iako tužna zbog odlaska rođaka koji joj je puno značio, zamoljena da se prisjeti zajedničkih trenutaka ispričala nam je sljedeće: „Miro, Mićo – kako je bio znan u obitelji, kao formiran glumac pripremao me za prijamni ispit na AKFU. Ništa nisam znala o načinu govorenja u grčkim tragedijama, o načinu glume u tom dramskom formatu. Miro je izabrao Klitemnestrin monolog iz Agamemnona, prvog dijela Esihilove Orestije. Rekao je gotovo proročki: ,Ako budeš jednoga dana glumica, ta te uloga sigurno neće zaobići’. I bi tako. Klitemnestru je Dubravka Miletić igrala u Eshilovoj trilogiji: Agamemnon, Žrtva na grobu, Eumenide i u Euripidovoj Ifigeniji u Aulidi (na Festivalu antičke drame u Puli, režija Eduard Tomičić), u INK Pula u Agamemnonu u režiji Darka Lukića pa isto na radiju u režiji Darka Rundeka, a u zagrebačkom HNK započela je rad na Klitemnestri u Orestiji u režiji Koste Spajića. Može se reći da su je te uloge obilježile kao rijetko koju hrvatsku glumicu, a krivac je bio Miro Šegrt.

U kratkom razgovoru potvrdila je poznate činjenice o Šegrtu – da za razliku od nje nije igrao glavne uloge, pogotovo ne grčke tragedije za koje ju je tako dobro spremio za prijamni ispit, što je bila vječna tema za šalu između njih. Kaže još i da je bio jako načitan i vrlo obrazovan, pomalo filozof i dobar učitelj. Uostalom, bio je jedno vrijeme predavač govora na glumačkoj Akademiji.  

Zapravo je Šegrt bio svestran. Osim u matičnoj kazališnoj kući, nastupao je i u drugim zagrebačkim kazalištima, a na radiju desetljećima, još od studija glume. Kuriozitet je činjenica da je bio jedan od prvih koji je sinkronizirao crtane filmove na televiziji. Nisu ga mimoišle ni brojne TV serije, mnogi domaći filmovi.

„Miro Šegrt nije bio tip glumca junaka ili ljubavnika”, navode u službenom nekrologu njegove kolege iz HNK Zagreb. „Bio je karakterni glumac koji se jednako uspješno snalazio u dramskim, komičnim ili tragičnim ulogama. Jedan od one stare glumačke garde kojoj je teatar svetinja, garde koja strpljivo i uporno radi svoj posao, bez obzira na to je li riječ o velikoj ili maloj roli. Staloženost, uz iskričavu duhovitost i posvećenost glumačkoj profesiji odlike su toga tihog, dragog kolege i umjetnika.”

©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 28. listopada 2021.