Piše: Branka Primorac

Kazališna, filmska i televizijska glumica Nevenka Stipančić Stipa cijeli radni vijek bila je profesionalno vezana za jedno kazalište – Zagrebačko gradsko kazalište Komedija. Njezin staž u teatarskoj instituciji na Kaptolu trajao je od 1. rujna 1959. do 28. prosinca 1999., kad je napunivši šezdeset i tri godine života i četrdeset godina na Komedijinim daskama otišla u mirovinu.

Pedesetak je uloga u njezinoj ostavštini dramske glumice – od Lerzer-Löhner-Leharove obnovljene Zemlje smiješka iz 1960. do premijere Grgić- Kabiljova mjuzikla Kralj je gol iz 1994. Tu su još uloge Elze u MacDougall – Allenovu Dvojniku (1962.), Andrijane i Grube u Držićevu Skupu (1966.), Jeke u Klupku Pere Budaka, Vere u Hadžićevu Političkom vjenčanju (1968.), Olivije u Na tri kralja W. Shakespearea (1971.), Molly u Brecht-Weillovoj Operi za tri pare, Maše u obnovljenoj predstavi Đerdan C. Jakelića i J. Gotovca (1992.) te mnoge druge tijekom četiri desetljeća na sceni.

Nevenka Stipančić, koja je iznenada preminula u 83. godini, počela se glumom baviti kao srednjoškolka. Tako njezino ime stoji uz ulogu Catherine (jedna od važnijih) u drami Djevojačka škola (1955.) američke dramatičarke Lillian Hellman. Redatelj Borislav Mikšić okupio je za tu predstavu u Gavelli impresivan niz mladih glumica, kasnije velikanki našeg teatra, poput Vjere Žagar Nardelli (1927.), Nade Subotić (1931.), Nele Eržišnik (1922.), rano preminule Semke Sokolović (1935.), među kojima se našla i najmlađa, Nevenka Stipančić (1936.) To je ujedno jedna od rijetkih predstava u kojoj se Stipančić pojavila izvan Komedije, kasnije matične kuće.

Tijekom šezdesetih, u njezinim najplodnijim filmskim godinama, igrala je u niz zapaženih hrvatskih filmova. Kod redatelja Mate Relje u Koti 905 (1960.) glumila je Mirjanu, Rankovu zaručnicu, a slijede Pustolov pred vratima (1961.) legendarnog Zvonimira Bajsića, TV-film Eduarda Galića Čovjek i njegova žena (1965.) te serija Maratonci TV Zagreb (1968.).  

Nevenka je dio glumačke obitelji Kvrgić, u kojoj su osim nje još njezin nedavno preminuli suprug, velikan hrvatskog glumišta Pero Kvrgić, i kći Ana Kvrgić, glumica Kazališta Gavella. Obitelj u kojoj su troje glumaca teško može funkcionirati a da se netko nesebično ne odrekne vlastite karijere. Stipa ili Stipica, kako ju je oduvijek zvao suprug Pero – a po tom nadimku poznavala ju je i cjelokupna glumačka zajednica, svjesno se posvetila karijerama prvo supruga, a od 1970., kad je rodila jedinu kćer Anu, njezinu odrastanju i kasnije hodu po glumačkim bespućima. Njezin tihi odlazak u ljeto 2019. u skladu je s njezinim zazorom od medija i medijske izloženosti. Uvijek u blizini supruga i kćeri, no na distanci koja ničim ne narušava njihov zasluženi javni prostor. Glumački par, u braku pedeset godina, od početka je intimu držao samo za sebe. Češće ih se moglo vidjeti u šetnji u blizini doma na Trešnjevci nego na premijerama. Zato su njezine fotografije toliko rijetke.

Od Nevenke Stipančić Stipice na posljednjem ispraćaju oprostio se Marko Torjanac, glumac, osnivač i ravnatelj Kazališta Planet Art, koji je među ostalim rekao: „Najtužnije je kad nas napuste dobri i pametni ljudi. A upravo takva je bila Stipa. Više nego kolegica. Mladima je bila najvažnija podrška, poput nenametljive mame, koja čuva leđa bez potrebe da joj se odaje priznanje. Surađujući s Perom na Gospodinu Greenu i Stilskim vježbama, imao sam priliku upoznati se i svjedočiti Stipinoj dobroti, pameti, brižnosti i ljepoti, cjelovitosti kao osobe. Preuzela je brigu o Perinim brojnim terminima, to je bio povod našoj čestoj komunikaciji. Stipa je bila izuzetna sugovornica, osoba bistra uma, širokih svjetonazora i visokih moralnih i humanih načela, zabrinuta kamo idemo kao društvo. Moram posebno istaknuti da je to što smo imali sreću i privilegij tako dugo i tako moćnoga na sceni gledati barda hrvatskog kazališta Peru Kvrgića, najvećim dijelom je Stipina zasluga.”

©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 27. ožujka 2021.