August Cilić u predstavi Prst pred nosom, 1947.
Piše: Vesna M. Muhoberac
21.12.2025. – Igra stalno i dalje, npr. u Horvatovoj komediji Prst pred nosom, a sa Senečićevom komedijom Logaritmi i ljubav slavi 1953. godine 40 godina umjetničkoga rada. Bruno Begović ga je tom prigodom intervjuirao. „Smatral sam ti navek, da je teatar najefikasnija umetnost za široke mase. Dakak, ako je na visokom umetničkom nivou. (….) Nekada ti teater služil samo za one, kak bi rekel, gurmane, razmeš, gurmane…“ Nova komedija u kojoj se problematizira jaz između profesorice starih nazora i mlade učenice, sedma je Senečićeva premijera u HNK-u i šesta u kojoj igra Cilić: AGM, Ferdinand, Slučaj s ulice (pedeset izvedbi), Radnički dol, Neobični čovjek (šezdeset izvedbi).
Proslavu velike godišnjice, koja se održala prije premijere na pozornici Velikog kazališta, organizirali su 14. studenoga 1953. sindikalna podružnica HNK-a i Društvo dramskih umjetnika N. R. H., a osim prvaka drame, Cilića, koji je u Logaritmima i ljubavi, optimističnoj komediji u 3 čina, glumio Mateka, školskog podvornika, igrali su Ivana Petri, Vladimir Jagarić, Dubravka Gal, Aleksandra Dabetić, redatelj je bio Marijan Perković, asistent režije Milan Rukavina, a scenograf Marijan Trepše. Kritičari toga vremena tvrde da je Cilić veliki komičar, a njegova komika često dolazi do granica tragičnoga. Navodi se da je duboko potresan, da su njegove suze iskrene i autentične, kao što je iskren i autentičan i njegov smijeh. Zanimljivo, sačuvano je rukom napisano kratko pismo, posveta: „Mom dragom Gustlu na uspomenu naših 167 predstava „Logaritama“, zahvalni autor Geno, Zagreb, god. 1961., godina 70. rođendana Gustla“.
U formularu koji je danas u arhivi HNK-a saznaje se da je osiguranik koji živi u Preobraženskoj 2, kulturni djelatnik, sa šifrom privredne djelatnosti 9140, općedruštvenoga sektora, da je kategorija djelatnosti umjetnička, da je posao koji obavlja: dramski glumac, da je završio osnovnu školu, da još dobiva istu plaću i dodatak, kao i da mu osiguranje prestaje 31. prosinca 1958. godine, umirovljen je, ali samo na papiru.
Cilić je bio izniman glumac i kao vrlo popularnome umjetniku obilježavane su tri njegove velike godišnjice na sceni, 25 godina, četrdeset, kao i pedeset godina na sceni, što je posebno i rijetko slavlje, zlatni kazališni jubilej, cijeli jedan ljudski život na kazališnim daskama glumca koji je sa šesnaest godina bio na pozornici Hrvatskoga sokola gdje je već na prvome nastupu doživio veliki uspjeh, a pripremao ga je Vaclav Anton, njegov prethodnik, koji ga je upućivao u tajne glumačkoga zanata. Glumio je toliko uloga da ih ni sam nije mogao nabrojati, a žanrovski su to bile i klasika i suvremena satira, historijska drama, burleska, pučka komedija, društvena drama, a u prvim desetljećima i opereta. Stotine uloga i tisuće nastupa: Shakespeare, Schiller, Pirandello, Goldoni, Machiavelli, Nušić, Hašek, Ibsen, Cankar, Vautel, Katajev, Joža Horvat, Brecht….
„Cilić je lovio ribu blizu Savskoga mosta, a na mostu stajao jedan gospodin i dugo ga promatrao… Napokon priđe taj gospodin Ciliću-ribolovcu i reče mu: Oprostite, gospodine, ja vas već čitav sat promatram, kako nepomično buljite u tu vodu i mislim, kakav je to glupan, koji na ovakav način gubi vrijeme? A na to će Cilić: I ja vas već celu vuru gledim i mislim si, kakav je to bedak, koji nema kaj drugog delati, nego gleda kak drugi gubi vreme? Jedan drugome pruže ruku: Ja sam dr. Prohaska, historičar književnosti! Ja sam Cilić, glumac!“ Ova majstorska anegdota o glumačkome poslu i povijesti književnosti, supostavljanju umjetnosti i znanosti naslovljena je Glupan i Bedak, a zabilježena je u knjizi 100 kazališnih anegdota Morica Danona.
(Pročitajte prethodni / sljedeći nastavak…)
©Vesna M. Muhoberac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 21. prosinca 2025.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija