MILJENKO BENGEZ (Zagreb, 21. svibnja 1972. – 9. veljače 2021.)

Predanost i ljubav prema kazalištu i pozornici

Oblikovatelj svjetla Miljenko Bengez u svojem umjetničkom portfoliju ima više od osamdeset kazališnih predstava, dvanaest koncerata i osamnaest likovnih izložbi, a za svjetlosne efekte u predstavi Božanska glad dobio je Nagradu Marul (2004.)

*
Piše: Branka Primorac

Cijenjeni ULUPUH-ov dugogodišnji član Sekcije za kazališnu i filmsku umjetnost i jedan od najboljih umjetnika iz područja oblikovanja  svjetla – Miljenko Bengez Miljac, preminuo je 9. veljače 2021. u 49. godini.

Kazališna je zajednica iznenada ostala bez čovjeka u najboljim stvaralačkim godinama; mnogi projekti u nastajanju i oni tek u zamišljenim repertoarima. Bengez je rođen 1972. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu muzičku i srednju elektrotehničku školu. Profesionalni put počinje 1988. godine kao plesač plesnog ansambla GK Komedija, a 1993. u istom kazalištu, po logici obrazovanja, prihvaća se rasvjete. Vrlo brzo prelazi u Teatar &TD (1995.) sa statusom majstora rasvjete, koji je tada bio prva i jedina stepenica u toj kategoriji poslova. Godine 2000. prerasta tehnički status majstora svjetla i postaje oblikovatelj svjetla, što je viša, umjetnička razina. Dvije godine ranije svjetlo, naime, dobiva svoje izdvojeno mjesto u teatarskoj hijerarhiji, uz bok scenografiji, čiji je prije bio dio, i kostimografiji. Od tada se i ime dizajnera svjetla upisuje u programskim knjižicama i plakatićima, najavama.

Bengez u svojem umjetničkom portfoliju ima više od osamdeset kazališnih predstava, dvanaest koncerata i osamnaest likovnih izložbi, a za svjetlosne efekte u predstavi Božanska glad dobio je Nagradu Marul (2004.). Njegov zadnji rad u &TD-u nosi naslov Sreća (redateljica i autorica Jelena Hadži-Manov), koju on nije imao sreće vidjeti. Premijera je zakazana i održana 13. veljače, četiri dana poslije njegove smrti.

S Bengezom su se javno oprostili kolege iz matične kuće Teatar &TD: „Dragi naš Miljac, danas smo beskrajno tužni. Nemoguće je zamisliti &TD bez tebe, bez tvojeg Svjetla. Bez tvojih milijun kreativnih rješenja do kojih si dolazio sjedeći strpljivo satima s redateljima, glumcima, kolegama, ekipom… za pultom smišljajući neku novu čaroliju. Mladima si s ogromnom ljubavlju, pažnjom i strpljenjem nesebično prenosio znanje koje si upijao nepunih trideset godina rada u kazalištu. Teatar &TD bio je tvoj drugi dom od 1995. godine, tu si odrastao, učio, družio se, ljutio i smijao se te ga nažalost napustio radeći na njegovoj zadnjoj premijeri. Iako bismo mi ugasili sva svjetla, znamo da bi ti prvi rekao: Ne, deca, upalite ih sva. Sve tvoje ostaje s nama, ti, kazališni velemajstore. Do nekog sljedećeg susreta… svijetlit ćemo! Za tebe. Prijatelju.”

Na prerani odlazak 49-godišnjaka osvrnuo se i kritičar Jutarnjeg lista Tomislav Čadež: „Lani u prosincu gledao sam njegov rad za predstavu Ivana PenovićaProces Kafka. Otišao je Miljac, eto tako, smjesta, a bio je tih, duhovit, uvijek dobre energije, malko neurotičan, kao i većina talenata. Pamtimo, među ostalim, njegov rad za predstavu Dezerter Saše Božića, za Nesigurnu priču Nataše Rajković i Bobe Jelčića, Cabaret &td Roberta Raponje, Shopping&Fucking redatelja Damira Mađarića.”

Kolega majstor rasvjete u Komediji Anđelko Kos kaže: „O tom dragom čovjeku mogu reći sve same superlative. Nismo zajedno radili u Komediji. Ja sam u to kazalište došao 1998., a on je već bio iz njega otišao. Ali družili smo se i radili zajedno na nekim projektima, čak i lani, u godini potresa i pandemije. Mogu reći da sam od njega puno naučio. I ja sam počeo kao i on, sa srednjom stručnom spremom elektrotehničkog usmjerenja kako se za početak traži, jer konkretnog obrazovanja nema.”

Pomaka ipak ima: Miljac je bio vanjski suradnik na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Potvrđuju to i na Akademiji, iako njegova imena nema među kolegijima i nastavnicima koji ih drže. Nije bio njihov zaposlenik. Radio je povremeno na kazališnim i plesnim produkcijama. Ako je student oblikovao svjetlo, onda kao tehničar, a ako nije bilo studenta, onda kao oblikovatelj svjetla. Bio je spreman pomoći kad bi negdje nešto s tehnikom zapelo, a takvo što je za uspjeh izvedbe jako važno. Zato na Akademiji ne pretjeruju kad kažu: velik je to za nas gubitak.

Smrt Miljenka Bengeza Miljca nije ništa manji gubitak ni za Plesni centar Tala, koji je s njim radio neprestano od 2002. „Počelo je”, sjeća se Larisa Lipovac Navojec, „s predstavom Zaljubljena svinja održanom u &TD-u u sklopu Tjedna suvremenog plesa. Tala je tada bila na početku, a predstava u trajanju od dva i pol sata vrlo zahtjevna. Bengez je strpljivo ispunjavao naše želje, profesionalno i pedantno pretvarajući ih u svjetlo i vizual. To nas je oduševilo, povezalo u suradnike i prijatelje do nedavna kraja. Radio je na svim našim izvedbama od 2002. do 2020. (šesnaest predstava), a djelovao je od 2007. do 2020. i kao tehnički direktor PLATFORME HR, koju je Tala pokrenula za sve plesne izraze. Iako više nije s nama”, veli Lipovac Navojec, „zauvijek će ostati u našem stvaranju, djelovanju i estetici, ali i u našim srcima.”

Iznenada se ugasio plodan mladi život. Svi su pogođeni – obitelj, kolege. „Beskrajno smo tužni”, rekao je na pogrebu Vedran Hleba, umjetnički voditelj Teatra &TD. „Naš Miljac, naš Mačak, bio si s nama više od 25 godina. Nećemo zaboraviti kakav si bio učenik, žedan znanja, zaljubljen u tajne, ljepote i magiju rasvjete i kazališta. Tvoja strast i inteligencija blistali su od prvih dana, nošeni ljubavlju prema kazalištu, prema pozornici. Od početka si znao ono najvažnije – da kazalište nije samo dvorana, zgrada i oprema nego i ljudi koji ga žive. Sa strašću si učio od starijih, kasnije slušao mlade i strpljivo odgovarao na njihova pitanja. U poslu uvijek je bila riječ o otkrivanju novih mogućnosti nekog novog reflektora, neke nove žarulje ili tehnike. Svi zainteresirani, a naš Miljac najzaigraniji, ostaje kad svi odu i proučava još jednu stranicu uputa više jer želi otkriti još jednu tajnu više.”

©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 19. veljače 2021.