11.11.2026. – Žiri za operu dodijelio je ovogodišnju nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje Mirjani Bohanec Vidović.
Mirjana Bohanec Vidović, sopranistica, operna umjetnica, svojim je dugogodišnjim umjetničkim djelovanjem ostavila vrijedan i prepoznatljiv trag u hrvatskoj glazbenoj i kazališnoj kulturi, a osobito u opernoj umjetnosti. Njezin fino i plemenito oblikovani lirski sopran punih je dvadeset i sedam godina, od 1966. do 1994., krasio pozornicu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, na kojoj je ostvarila niz zapaženih i umjetnički zaokruženih interpretacija, potvrđujući iznimnu vokalnu kulturu, muzikalnost i scensku osobnost.
Na opernoj sceni debitirala je još kao studentica pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi Ive Lhotke Kalinskog. Dana 16. travnja 1966. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu solistički je nastupila u scenskoj kantati Carmina burana Carla Orffa, pod ravnanjem maestra Nikše Bareze i u režiji Vladimira Ruždjaka. Kao polaznica Opernog studija zagrebačke Opere, koji je vodio dirigent Milan Sachs, ostvarila je ulogu Lidije u opereti Barun Trenk Srećka Albinija, a pjevala je i svoju prvu Susannu u Mozartovu Figarovu piru, u produkciji Muzičke akademije. Ta će uloga postati jednom od najprepoznatljivijih u njezinu repertoaru. Dobivši stipendiju Austrijskoga kulturnog instituta, odlazi na usavršavanje u Salzburg i Beč. Sezonu 1968./1969. provodi kao članica Bečke komorne opere, a 1969. vraća se u Zagreb i postaje solistica Opere HNK-a, čime započinje njezino dugogodišnje i iznimno plodno umjetničko razdoblje.
Kao operna umjetnica ostvarila je više od četrdeset uloga te se profilirala ponajprije kao izvrsna interpretatorica Mozartovih i talijanskih belkantističkih uloga, a njezin je repertoar obuhvaćao širok raspon lirskih i koloraturnih kreacija. Godine 1974. pjeva Papagenu u Mozartovoj Čarobnoj fruli, ostvarivši interpretaciju koja joj je donijela niz pohvalnih kritika. Već sljedeće godine trijumfira kao Adina u Donizettijevu Ljubavnom napitku, osvojivši kritiku „sigurnim, nosivim, zvonkim visokim tonovima, kultiviranom koloraturnom frazom i izrazito muzikalnom interpretacijom” (M. Barbieri). Godine 1976. prepoznata je kao „pjevački profinjena i glumački uživljena” Antonija u Offenbachovim Hoffmannovim pričama (B. Polić).
Uz Mozartove Susannu i Papagenu pjeva Despinu u Così fan tutte, Zerlinu u Don Giovanniju te Blonde u Otmici iz saraja. Njezin repertoar obuhvaćao je i brojne druge uloge: Rosinu u Rossinijevu Seviljskom brijaču, Oscara u Verdijevu Krabuljnom plesu, Zdenku u Straussovoj Arabelli, Polly u Weillovoj Prosjačkoj operi, Clarissu u Haydnovu Životu na Mjesecu, Cloris u operi Erindo baroknog skladatelja Johanna Sigismunda Kussera, uz Antoniju i Olympiju u Offenbachovim Hoffmannovim pričama, Musettu u Puccinijevoj La bohème, Violettu u Verdijevoj Traviati, Neddu u Leoncavallovim Pagliaccima, Echo u Straussovoj Arijadni na Naksosu, Sreću u Bersinu Postolaru od Delfta, Marženku u Smetaninoj Prodanoj nevjesti, Danicu u Gotovčevu Stancu, Antonidu u Glinkinu Ivanu Susanjinu, Micaelu i Frasquitu u Bizetovoj Carmen, Marcellinu u Beethovenovu Fideliju, Amora, a potom i Euridiku u Gluckovu Orfeju i Euridici, Doricu u operi Dorica pleše Krste Odaka te Norinu u Donizettijevu Don Pasqualeu.
Važan dio njezina umjetničkog djelovanja zauzima hrvatski operni repertoar. Ostvarila je niz uloga u djelima domaćih skladatelja, među kojima se ističu Irida u operi Oluja Stjepana Šuleka (1969.), Pela u Gotovčevoj operi Morana (1975.), Sreća u Postolaru od Delfta Blagoja Berse (1980.), Sultanija u Hasanaginici Miroslava Miletića (1982.), Danica u Gotovčevu Stancu (1983.), Tajnica i Kostimograf u operi Požar u operi Borisa Papandopula (1983.), Dorica u operi Dorica pleše Krste Odaka (1988.) te sopranska uloga u glazbenoj igri Božićna priča Rudolfa Matza (1991.).
Izrazit pjevačko-scenski afinitet iskazala je i prema operetnom repertoaru, u kojem se ističu Valencienne u Lehárovoj Veseloj udovici, Adele u Straussovu Šišmišu te Lidija u opereti Barun Trenk Srećka Albinija.
Posebno mjesto u njezinu repertoaru imala je uloga Jelene u Zajčevu Nikoli Šubiću Zrinjskom, jednoj od njezinih najdražih i srcu najbližih opernih kreacija. Upravo se tom ulogom 1994. godine Mirjana Bohanec Vidović oprostila od operne pozornice i pjevačke karijere, zaključivši tako gotovo tri desetljeća umjetničkog djelovanja u zagrebačkoj Operi.
Posebno priznanje struke dobila je za interpretaciju Violette Valéry u Verdijevoj Traviati, koju je ostvarila u sezoni 1980./1981. na pozornici HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci, osvojivši prestižnu nagradu „Milka Trnina” Udruženja muzičkih umjetnika Hrvatske za osobita umjetnička postignuća.
Uz bogatu opernu karijeru Mirjana Bohanec Vidović ostvarila je i iznimno plodno koncertno djelovanje, nastupajući na recitalima i koncertima s uglednim orkestrima i komornim ansamblima, pod ravnanjem istaknutih dirigenata te uz pratnju brojnih renomiranih pijanista. Nastupala je na najznačajnijim domaćim i međunarodnim glazbenim festivalima te ostvarila brojna gostovanja diljem Europe i svijeta. Široj je javnosti osobito poznata po ulozi u kultnom filmu Kreše Golika Tko pjeva zlo ne misli, kojom je stekla trajnu popularnost i prepoznatljivost izvan glazbenih krugova. Nakon završetka pjevačke karijere nastavila je djelovati na području kulture i međunarodne kulturne suradnje, osobito kroz diplomatski rad i promicanje hrvatske kulture u inozemstvu, kao i kroz humanitarne aktivnosti i potporu mladim glazbenicima. Za svoj umjetnički, kulturni i društveni doprinos primila je niz uglednih domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada.
Mirjanu Bohanec Vidović odlikovali su fino iznijansiran pjevački ton, izvrsna vokalna tehnika, muzikalnost i istančan osjećaj za stil. Bila je pjevačica profinjene vokalne kulture, čija je glumačka interpretacija uvijek bila primjerena karakteru i zahtjevima uloge. Repertoar je birala inteligentno i promišljeno, u skladu s osobitostima svojega glasa. Njezine su kreacije, zahvaljujući spoju vokalne sigurnosti, muzikalnosti, osjećaja za stil i glumačke uvjerljivosti, odabrane likove oživljavale na najpotpuniji i najljepši način.
Svojim cjelokupnim umjetničkim djelovanjem, vokalnom i interpretativnom kulturom, bogatstvom opernoga repertoara te nizom vrijednih umjetničkih kreacija Mirjana Bohanec Vidović zaslužila je istaknuto mjesto u povijesti hrvatske glazbene i kazališne umjetnosti. Njezina je umjetnička osobnost obogatila nekoliko desetljeća hrvatske operne scene, stoga je nagrada za svekoliko umjetničko djelovanje zasluženo priznanje ovoj opernoj umjetnici.
Izvor: www.hddu.hr, objavljeno 11. studenoga 2026.