Piše: Vesna M. Muhoberac

30.12.2025. – Između 1917. i 1925. bavi se i filmskom umjetnošću, glumi u filmu Matija Gubec, hrvatskom igranom filmu iz 1917. redatelja Aleksandra Biničkog, koji je snimljen prema scenariju Marije Jurić Zagorke i Augusta Šenoe, a glumili su: Ivo Badalić, Ignjat Borstnik, Josip Pavić, Borivoj Rasković (Matija Gubec), Franja Sotosek, Nina Vavra, dok je direktor fotografije bio Josip Halla. Cilić je dobio ulogu i u romantičnoj filmskoj komediji Dvije sirote/Dvije sirotice, hrvatskom nijemom filmu iz 1919. redatelja Alfreda Grünhuta, nastalom prema popularnoj kazališnoj melodrami, a u kojem su glumili i Zorka Grund, Milica Mihičić, Jovanka Jovanović i drugi. Film se danas smatra izgubljenim, iako postoje promotivne razglednice i spominjanja u filmskim povijesnim zapisima. U Dvorovima u samoći, nastalome prema tekstu Milana Ogrizovića, hrvatskom nijemom igranom filmu proizvedenome 1925. godine, snimljenome u crno-bijeloj tehnici u produkciji Strozzi filma, redatelj, producent, scenarist i glavni glumac bio je Tito Strozzi, a film se također smatra izgubljenim. Ostale su uloge glumili Amand Alliger, August Cilić, Alfred Grinhut, Ela Hafner-Gjermanović, Gizela Huml, Viktor Leljak, Josip Maričić, Martin Matosevic, Strahinja Petrović, Franja Sotosek.

Između 1944. i 1961. odigrao je uglavnom komične uloge i u nizu filmova: nakon nijemih filmova, glumi u prvome zvučnome filmu Lisinski (1944.), prvom i posljednjem igranome filmu Oktavijana Miletića kao redatelja, ujedno i prvome dugometražnome igranome filmu, snimanje kojega je omogućio začetnik profesionalne kinematografije u Hrvatskoj Marijan Mikac. Lisinski je sniman na autentičnim lokacijama u Hrvatskom zagorju i u Zagrebu, a u sceni prosvjeda na Markovu trgu sudjelovalo je više od 200 statista. Poslije oslobođenja Cilić je Valentin Žugec u dugometražnome igranome filmu Ciguli Miguli Branka Marjanovića snimljenome 1952., koji je tek 1977. godine dobio odobrenje za prikazivanje (scenarij: Joža Horvat, fotografija: Nikola Tanhofer), stric Milja je u također dugometražnome filmu Šime Šimatovića Kameni horizonti iz 1953. (producent Jadran film, scenarist Šime Šimatović, prema ideji Vjekoslava Kaleba). Nakon toga je u dugometražnome filmu Jubilej gospodina Ikla Vatroslava Mimice Leopold pl. Borovitza. Film scenarista V. Mimice i Antuna Nalisa (koji glumi Teodora Ikla) snimljen 1955., smješten je u Zagreb 1929.

Glumi i u dugometražnome filmu Svoga tela gospodar Fedora Hanžekovića (1957.),u kojemu je debitirao Fabijan Šovagović, a koji nastaje kao adaptacija Kolarove pripovijetke (više nagrada na 4. Pulskom filmskom festivalu). Uz Borisa Buzančića glumi u kratkome igranome filmu redatelja Branka Majera Takva pjesma sve osvaja (1958.), u kojemu se radnja vrti oko školskoga zbora koji neki profesori žele ukinuti „jer misle da učenicima remeti učenje“. Iste godine glumi u Majerovu kratkome igranome filmu U našeg Martina, a sljedeće u Majerovu crno-bijelome igranome filmu Jurnjava za motorom, koji se temelji na humorističkoj priči za djecu Slavka Kolara, koji je napisao i scenarij.

Godine 1959. Cilić je djed Gregorije u igranome filmu Cesta duga godinu dana, koji režira Giuseppe De Santis (koji je i suscenarist), talijanski redatelj neorealizma, u kojemu glume i talijanski i hrvatski glumci, profesionalci i naturščici, a navodi se da je to produkcijski jedan od najambicioznijih filmova Jadran filma. U inozemstvu je film postigao izniman uspjeh, osvojivši Zlatni globus (ex equo) za najbolji film s neengleskoga govornoga područja i postavši prvi hrvatski film nominiran za Oscar. U psihološkome filmu Pustolov pred vratima zastupnik je tvrtke za nadgrobne spomenike (1961.) redatelja i scenarista Šime Šimatovića (prema drami Milana Begovića).

Večernji list je (simbolično) 1. travnja 1963., objavio In memoriam Augustu Ciliću Davora Šošića koji je započeo: „Smrću Augusta Cilića zagrebački kazališni život izgubio je jednu od svojih besumnje najosebujnijih ličnosti.“ Tužno sjećanje završava: „Glumačko djelo Augusta Cilića, umjetnički i društveno duboko osmišljeno, ostat će kao svijetli primjer u našem kazališnom životu.“ Nakon što su posmrtni ostatci bili izloženi u vestibulu Hrvatskoga narodnog kazališta, pogreb je bio 2. travnja na zagrebačkom Mirogoju.

Gustl Cilić: „Delel bum tak dugo dok bum mogel, kajti je baš to ono, kaj me dela mladim.“

(Pročitajte prethodni nastavak…)

©Vesna M. Muhoberac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 30. prosinca 2025.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija