Piše: Branka Primorac
6.4.2026. – U obiteljskoj kući u Žrnovnici u 73. godini preminuo je kazališni, filmski i televizijski glumac Mladen Barbarić, u splitskom naselju s istoimenim grobljem na kojem je pokopan Miljenko Smoje, autor nezaboravnog Velog mista, TV serije s brojnim tipičnim splitskim sudbinama, među kojima je i lik Pegule, u iznimnoj Barbarićevoj glumačkoj kreaciji. Glumac koji je trebao igrati mladića šarmantnog pehista – očaranoga splitskom damom Violetom, nogometom i Hajdukom, pronađen je nakon duže potrage u novosadskom kazalištu; bio je tada tek stasali diplomac s beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti. Već su prve epizode TV serije glumačkoj postavi osigurale veliku popularnost, pa tako i lijepom Barbariću. Jednostavno, činilo se da je dobro odigrana uloga napisana i oblikovana upravo za Mladena. Lik Pegule, kojem uvijek nešto krene po zlu, ostao je živ i poslije završetka emitiranja serije od 14 epizoda. Odigran je tako živopisno da je trajno obilježio 26-godišnjega naočitog početnika u televizijskom poslu, stavljajući mu doživotno na leđa teret kreacije Smojina izmišljena karaktera.
Barbarić nije prestao glumiti poslije serije Velo misto. Spominju se filmske i kazališne uloge na pozornici HNK u Splitu, npr. Braća Karamazovi i TV serijama Boško Buha i Dva drugara, filmovi Snohvatice, Bila jednom ljubav jedna, Oružje od mora te Dvoboj za južnu prugu. Osobito mu je bila draga suradnja s glumcem i dramskim piscem Filipom Šovagovićem u splitskom HNK u komadu Cigla (1998.) i Ptičice (2000.), drami praizvedenoj na Splitskom ljetu. Barbarić nije krio da mu je uloga smetenka Pegule, koja mu je preko noći donijela slavu, jedna od najdražih, ali bi u razgovoru za medije odmah dodao da je u međuvremenu odigrao cijeli niz drugih dobrih uloga na filmu i u kazalištu, ali da to ne zanima novinare. To je bilo zrelo razmišljanje glumca koji se, kako se udaljavalo vrijeme emitiranja Velog mista, pokušao osloboditi sjene i dominacije jedne uloge, koja ga je doduše proslavila, ali i zarobila.
Teško je sada tražiti odgovore koliko je fantastičan uspjeh s Pegulom Žrnovljaninu pomogao ili odmogao u karijeri. Činjenica je da u posljednja dva desetljeća života, u zreloj dobi za glumca, nije bio angažiran ni za jedan glumački posao, a u jednom od posljednjih, rijetkih intervjua (Goranu Pelaiću za regionalni portal Dalmacija danas), na pitanje što mu je najveća neispunjena želja odgovara: „Stalni angažman u HNK Split“.
Rođen u Kičevu, zbog očeve službe odrastao je u različitim mjestima: Leskovcu, Nišu, Beogradu i Splitu, gdje je završio Srednju školu Natko Nodilo i kojem se na kraju vratio za stalno. Povukao se u obiteljsku oazu podno Mosora, u kojoj mu se pridružio i sin Vuk‑Tadija (Beograd, 1981., danas poznati hrvatski jezikoslovac), rođen u braku Mladena i beogradske glumice Sanje Milosavljević-Barbarić.
Postupno je sve manje sudjelovao u javnom životu. Živio je skromno, posvećen svojim drugim ljubavima: pisanju pjesama i slikarstvu. Zahvalnost mu je posmrtno na Facebooku odala generacija koju je u drugoj polovici osamdesetih okupljao „na sjecištu potoka i rijeke Žrnovnice, u zelenilu pored Pivine mlinice, na igralištu u Bašti… Tamo je djeci iz Barbarića ulice stvorio čitav jedan svijet pretvarajući njihova djetinjstva u najljepšu bajku“.
Odlazak čovjeka koji je za većinu ono što je Pegula iz Velog mista ne mora biti kraj jedne prepoznatljive glumačke osobnosti. Bilo bi zanimljivo upoznati i drugu stranu umjetničke ličnosti Mladena Barbarića, vidjeti i čuti neke od naslikanih i napisanih radova nastalih u osami pod snažnim emocijama suptilne duše, ali s druge strane i strastvenog ljubitelja nogometa kojem su na setu najmilije bile glumačke scene s balunom, a manje one s Violetom (Zdravkom Krstulović). Ne bi bio prvi kojem su naknadno otkrivena djela donijela novu, drugačiju slavu. I sam se tome nadao: „Ne pišem samo pjesme, već i drame i komedije. Možda nekad nešto i bude od toga.”
©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 6. travnja 2026.