Piše: Branka Primorac

31.1.2026. – U 37. godini života u Zagrebu je iznenada preminuo talentirani mladi dramaturg, kazališni, filmski i televizijski scenarist Marko Hrenović, magistar Dramaturgije na ADU, smjer Dramsko i filmsko pismo, poznat i po nadimcima Torpedo i Hren. „U dvadeset godina profesorske karijere na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti nisam imao studenta na dramaturgiji kao što je bio Marko Hrenović. Od prvog dana znao sam da je jedan od najboljih kojeg ću imati  priliku podučavati. Osvojio me humorom, brzim reakcijama na zadatke, iskričavošću, dobrotom. Iz njega je tekla ljepota riječi i priče, mudrih i pametnih rečenica. Svojim iskrenim i jednostavnim humorom gdje god se pojavio među ljude je unosio veselje. Bilo je užitak s njime raditi kroz sve godine studiranja. Moja je privilegija što sam bio njegov profesor tri godine, od toga dvije kao mentor na Diplomskom studiju (MA). Žao mi je da više nije s nama. Šteta za filmsku umjetnost, šteta za umjetnost jer Hrenović je po svom habitusu bio nadaren pisac koji je trebao pisati romane, priče, pjesme. Za sve je bio sposoban. Nije volio lažnost i pretencioznost o sebi i svojem talentu. U sustavu kakav imamo morao je raditi što mu je došlo pod ruku. Preporučio sam ga gdje god sam mogao pa se pročulo da je nesvakidašnji kreativac i dobar dečko. Tako je dobio prve poslove“,  s tjeskobom se prisjeća prof. art. Mate Matišić, plodan dramski pisac, pedagog.

Jedan od prvih koji je od Matišića čuo za Hrenovića jest slikar, sveučilišni nastavnik, scenograf, autor nagrađenih animiranih filmova Darko Bakliža. Njihovo poznanstvo desilo u vrijeme prije pandemije u fazi rada na scenariju animiranog filma Cvrčak i mravica, koji se na kraju zbog financijskih razloga pojavio tek 2023. snimljen u drugom produkcijskom postavu. Film je doživio odlične kritike, a dobar dio materijala koji je nastao u Bakližinom ateljeu bio je u njemu korišten. Bakliža dane provedene s Hrenovićem pamti po plodnoj stvaralačkoj želji koja je s mlađeg prešla na starijeg. Poveća razlika u godinama, u činjenici koja je mogla rađati nesporazume, nijednog trena nije bila smetnja. Nadmetali su se u izmišljanju teksta scenarija, urnebesno se veseleći svakoj manje-više dobroj ideji koju su zapisivali na natronski papir, na kraju dug petnaestak metara, prepun njihovih duhovitih doskočica. „U toj gomili“, kaže Bakliža, „najviše dobrih bilo je Markovih“.

Ime i rad Marka Hrenovića nije poznato široj javnosti. Zašto je tako, ima i nema logike. Dok leti špica odjava filma ili serije rijetki pamte nepregledni red imena među kojima je bilo i njegovo, a njemu nije bilo stalo da bude drugačije. Nije mario za crveni tepih, premijere i službena druženja, novinare. Tko je slučajno zavirio na internet poslije njegove smrti, nije iz šturih copy&paste podataka mogao ni približno dokučiti o kakvom se produktivnom kreativcu radi. Za ovaj tekst sjećanja, da za povijest ostane drugačije, pobrinuo se dramaturg i scenarist Ivan Turković Krnjak, prijatelj s Akademije dramske umjetnosti, koji je posljednjih sedamnaest godina prijateljstva s Markom bio spisateljski tandem poput poznatog književnog dvojca Iljfa i Petrova. Sve su izmišljali i pisali zajedno. Turković se zajedno s Markovim prijateljem iz gimnazije, dramaturgom i redateljem, praškim đakom Venom Mušinovićem, s puno duha oprostio od dragulja koji se dugo u dramskoj zajednici neće ponoviti. Ispraćaj na zagrebačkom Krematoriju pred puno ljudi bio je, kažu, tužan i na trenutke veseo, kako bi zabavljač Marko i sam volio da bude.

Zahvaljujući Ivanu Turkoviću, neka u Hrvatskom glumištu ostane zabilježeno što je sve ostavština rano preminulog Marka. Filmom, glumom i pisanjem počeo se baviti u srednjoj školi kao jedan od osnivača Semideponentne skupine s kojom je osmislio i snimio nebrojeno mnogo skečeva i osvojio nekolicinu nagrada na festivalima amaterskog filma diljem Europe. Dugi niz godina radio je kao scenarist na igranim TV serijama: Počivali u miru, Ko te šiša, Bogu iza nogu, Mrkomir Prvi, a posebno se ističe druga sezona nagrađivane serije Vinka Brešana Dnevnik velikog Perice na kojoj je bio glavni scenarist, a kao jedan od scenarista potpisuje i dugometražni igrani film Bumbarovo ljeto. Dramaturg je i na dva dokumentarna filma: Srce Vukovara redatelja Stipe Majića o vukovarskoj ratnoj bolnici, te Uvik isto redateljice Slavice Šnur o košarkašu Dariju Šariću. Suscenarist je animiranog serijala &Crno&Bijelo Darka Bakliže i kratkometražnog igranog filma Utrka života Zorana Pribičevića.

Surađivao je s Dječjim programom HRT-a na emisiji Juhuhu. Bio je dugogodišnji suradnik Roberta Knjaza na raznoraznim projektima, a  suscenarist je u serijalu Hrvatski velikani. Također, bio je suradnik satiričnog kolektiva News Bar. Suautor je predstave Ništa bez reklame koja igra na repertoaru zagrebačkog kazališta Luda kuća, a okušao se i u glumačkim vodama u Kerempuhovoj predstavi Fortinbras se napio. Što se tiče rukopisa, minijatura koje je pisao po komadićima papira i salvetama a poklanjao kao bombonjere, ništa nije tiskano. A mogla bi iz toga nastati i knjiga. Sjećanje ćemo završiti njegovom ljubavlju prema voljenom zagrebačkom kvartu Gornjem Vrapču, kojeg nikada nije napustio njegujući tradiciju, običaje i kazališni amaterizam među veselim jednostavnim ljudima kao što je bio on.

©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 31. siječnja 2026.