Piše: Branka Primorac
27.1.2026. – Umrla je Ksenija Gregurić, neumorna vila lutkarica, srce Lutkarske scene Ivana Brlić-Mažuranić, glumica, od 1988. članica Hrvatskog društva dramskih umjetnika. Od mladosti je bila vezana uz kazalište, a s osnivačem, suprugom Sašom Gregurićem, od 1987. – kad je osnovana Scena Ivana Brlić-Mažuranić, razvijala je malu privatnu umjetničku organizaciju, poznatu lutkarsku destinaciju Novog Zagreba, ali i drugih hrvatskih gradova. Nije to uvijek bilo lako i veselo. Najteže je bilo 2014. kad je preminuo svestrani umjetnik, kazališni glumac, lutkar, redatelj, osnivač i ravnatelj Saša Gregurić. Hrabro je Ksenija poslije smrti supruga preuzela njegove poslove i održala najveće malo lutkarsko kazalište u Hrvatskoj na životu do današnjih dana.
Kazališni radnici koji su krenuli u poduzetničke vode znaju koliko je komplicirana uloga ravnatelja u maloj kazališnoj zajednici bez neophodne logistike.
Ksenija Gregurić prije nego je postala glavna i odgovorna u Sceni I.B.M., gledala je iz blizine kako se upravlja teatrom i kako se dobivaju nagrade na PIF-u i SLUK-u. To nije bilo dovoljno za miran san. Kazalištu je trebala vlastita pozornica, stalni krov nad glavom da se uštedom energije na sporednim stvarima ona pretoči u kvalitetne izvedbe pred publikom. Zakon je diktirao pravila. Scena se 1992. izborila za status samostalne stalne profesionalne kazališne družine, a 1994. bila je na dobrom putu postati gradsko kazalište Novog Zagreba, no za to je trebala vlastita zgrada. Ostali su vječni podstanari. Skrasili su se otada do danas na privremenoj stalnoj adresi Hrvatskog doma Zapruđe u Novom Zagrebu, u kojem je Scenom do pred kraj prerane smrti u 67. godini uspješno upravljala lutkarica Ksenija. Bez obzira na sve nedaće, kazalište je radilo dobro četiri desetljeća s tri premijere godišnje i 200-250 izvedbi sa stalnim terminom subotom u 11 sati. Ostalim danima, kao nekada putujuće družine, svoje umijeće prikazuju u školama, vrtićima, bolnicama, domovima kulture, ali prije svega u svom kvartu.
Kad je glumica Ksenija preuzele zahtjevne menadžerske poslove, nije odustala od glume. Repertoar predstava i podjela uloga dokaz su da nije propuštala pojaviti se ni u jednoj izvedbi. Strast je bila veća od poslovnih izazova u kojima je dokazano bila uspješna. Međutim, u druge umjetničke poslove nije se upuštala. Prepustila ih je znalcima. Respektabilan je popis ljudi iz različitih umjetničkih područja – redatelja, glumaca, dramaturga, scenografa i kostimografa, skladatelja, s kojima je Gregurić surađivala, a bez kojih kazališni čin ne može. Izdvojit ćemo nekolicinu: B. Mrkšić, D. Ferenčina, D. Ruždjak-Podolski, M. Gavran, H. Zalar, M. Kostelac, D. Bućan, P. Meničanin, A. Matić, A. i M. Dedić, M. Bogliuni, I. Savin. Lutke su kreirali među ostalima Zlatko Bourek i Mojmir Mihatov, a režiju često potpisuju Ivana Peroš, kostime Daliborka Puž, a glazbu Mate Matišić. Zanimljiv je podatak da u predstavi Pjesma sv. Nikoli uz Hrvoja Zalara, Marinu Kostelac i gazdaricu Kseniju Gregurić, glavnu ulogu sv. Nikole igra televizijski voditelj Mirko Fodor.
Po logici imena koje nosi: Scena I. B.M,. kostur repertoara su bajkovite priče iz opusa Ivane Brlić-Mažuranić, npr. Jagor i Šuma Striborova, ali i klasične bajke iz svjetske literature poput Djevojčice sa šibicama, Trnoružice, Crvenkapice… Jedan od posljednjih igrokaza u kojima je u glumačkom postavu sudjelovala i Ksenija Gregurić, samo tri mjeseca prije konačnog odlaska sa scene, bio je Snjeguljica i sedam patuljaka braće Grimm u Kazalištu KNAP na Peščenici. Za dvije godine Lutkarska scena Ivana Brlić-Mažuranić slavila bi 40 godina neprekidnoga rada. Sada, kad neumorne glavne organizatorice više nema, sudbina popularnog zapruđanskog mjesta pričanja priča najmlađima vrlo je neizvjesna.
©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 27. siječnja 2026.