Piše: Siniša Vuković

1.8.2025. – Dva i pol mjeseca pošto je navršio svoj 86. rođendan, izmoren bolešću u Splitu je 22. srpnja preminuo nestor hrvatskoga glumišta – Mirko Kraljev. Otišao je u svom domu na splitskome Lučcu, u srcu najstarijega dijela grada u kojem je i rođen. Riječ je o umjetniku koji je ostvario iznimnu i vrlo zapaženu karijeru: i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Rođen je u Splitu, 6. svibnja 1939., upravo na datum kad je 1893. godine bilo svečano otvorenje splitskoga kazališta na Dobrome, koje će kasnije taj nadnevak proglasiti Danom HNK Split.

U rodnom gradu završio je gimnaziju, nakon čega je diplomirao glumu na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost u Zagrebu. Prije odlaska na studij, u Splitu je bio članom glasovitog Dječjega kazališta Titovi mornari, koje je okupljalo djecu i mlade (danas je to Gradsko kazalište mladih, popularni GKM) u čijem okrilju stasao je elitni dio splitskih glumaca, glumica i redatelja s nacionalnom slavom: Boris Dvornik, Ivica Vidović, Zdravka Krstulović, Josip Genda, Zoja Odak, Magda Matošić, Richard Simonelli, Aljoša Vučković, Milan Štrljić, Vasja Kovačić, Seka Vrca, Neva Bulić, Marija Sekelez, Božidar Violić, Franko Strmotić, Senka Bulić…

Vrlo je znakovit autobiografski fragment koji je Mirko Kraljev izgovorio Miloradu Bibiću Mosoru u jednom intervjuu za Slobodnu Dalmaciju, koji otkriva jako puno fakata iz njegovog djetinjstva: „Rođen san u Splitu, na Lučcu, od oca, Zadranina, Petra Kraljeva i matere, Sinjanke, Vjekoslave Zec. Upoznali su se na ferati u Splitu i bila je to ljubav na prvi pogled. Moj otac i njegov veliki prijatelj akademski slikar Ljubo Nakić obisili su po noći hrvatsku zastavu na zgradu talijanskog konzulata u Zadru, uvatilo ih je, dobili su izgon iz – Italije! E, Zadar je bija talijanski, otac mi je mora ić ća, doša je u Split. Cili život je bija feratijer, jedno vrime i šef stanice u Splitu i Zagrebu. Moja mater je ka divojka putovala feraton iz Sinja u Split, kad je došla u Split, u nju se zagleda moj otac, rodila se ljubav. Oženili su se, imali tri sina – Berislava, koji je umra, Slobodana i mene. Tija bi reć i to da mi je materina mater, moja baba Ana Pejković-Zec, bila lipotica, u čast njene lipote nastala je i ona stara pisma – ‘Lipo ime Ana’ (…) Svoje prve ‘glumačke uloge’ se ne sićan. Bilo je to u zbjegu u El Shattu, tamo san bija s ocen, materon i braton Slobodanon, a najstariji brat Berislav je bija u partizanima ka prvoborac. Mater mi je pričala da san u jednon velikon šatoru u El Shattu recitira neke pismice, ništo glumija. To san, priznajen, zaboravija“ (Slobodna Dalmacija, 10. svibnja 2009.).

Mirko Kraljev jedan je od zadnjih nestora hrvatskoga glumišta, koji je tijekom života i karijere nerijetko bivao i nepravedno zakinut po pitanju nagrada, a što se zorno vidi iz pregršti panegiričkih kritičkih osvrta na njegov filmski i kazališni rad, redovito objavljivanih u relevantnim hrvatskim i inozemnim tiskovinama iz perâ meritornih arbitara.

Osim u matičnom HNK Split, nestor Kraljev igrao je kao gost u svim nacionalnim hrvatskim kazalištima, te u zagrebačkim Gradskom kazalištu Komedija i Teatru &TD, a također je značajan dio njegove karijere bio vezan uz HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci, gdje je ostvario antologijsko tumačenje u predstavi Vuci i ovce A. N. Ostrovskog. Jednako tako, izuzetno zapaženi dio karijere ostvario je i u Narodnom pozorištu u Sarajevu, gdje je 1964. godine imao i svoj prvi profesionalni angažman. Tu je igrao u komadima Magarac G. Feydeaua, Zaljubljenici C. Goldonija, Hrvatski Faust S. Šnajdera… Postoji i anegdota koja se prepričava do danas, a čuo sam je baš od prijatelja i sarajevskih kolega, kako je autor Šnajder, odgledavši predstavu u Sarajevu, rekao da bi bio još i više teksta napisao za njegov lik, samo da je znao kako će ga baš Kraljev igrati. Veliku pohvalnu ekspertizu za tu je premijeru i tumačenje Mirka Kraljeva napisao proslavljeni bosanskohercegovački kazališni kritičar i književnik Dževad Karahasan, koji je donedavno do smrti predavao na sveučilištima u Beču i Grazu.

Mirko Kraljev snimio je 16 filmova i više od 40 TV-serija. Zanimljivo je da je bio akter i popularnoga filma Winnetou (1964.), nakon čega je nastupio u filmovima Horoskop (1969.), Prvi splitski odred (1972.), Marjuča ili smrt (1987.), Četverored (1999.) i dr. Od TV-serija u kojima je glumio izdvaja se Kuda idu divlje svinje Ivana Hetricha (1971.).

Nastupao je i u mjuziklima i u operetama, pa tako i u objema najpopularnijima iz radionice Ive Tijardovića: Mala Floramye i Spli’ski akvarel. Sudjelovao je i u rock-operi Gubec-beg, u kojoj je bio i asistent režije, te u komadu B. Brechta i K. Weilla Uspon i pad grada Mahagonija i Prosjačkoj operi, u kojoj je tumačio lik Tigera Browna.

Ipak, najveći broj uloga proveo je na pozornici HNK Split, gdje je bio dobitnikom i dviju važnih nagrada. Prvo je za ulogu Klanfara u Ledi Miroslava Krleže dobio Nagradu Marul na festivalu Marulićevi dani (1994.), a zatim i Nagradu Judita za ulogu Agamemnona u Sofoklovoj tragediji Ajant na Splitskom ljetu (1998.).

Od ostalih predstava Mirka Kraljeva u Splitu ističu se: M. Kundera: Žak fatalist i njegov gospodar (1981.), M. Držić: Novela od Stanca, C. Goldoni: Ribarske svađe (1991. i 2008.), W. Shakespeare: Hamlet (1994.), M. Begović: Amerikanska jahta u splitskoj luci (1997.), H. von Kleist: Princ Friedrich Homburški (1988.), B. Brecht: Opera za tri groša (1989.), G. Markez: Pukovniku nema tko pisati (2004.), a zadnji put je kročio na scenu u produkciji Mletački trgovac W. Shakespearea, na Splitskom ljetu 19. kolovoza 2016., ispred Oceanografskog instituta na punti Marjana.

Umjetnik Mirko Kraljev od 1991. godine bio je dragovoljac Domovinskog rata kao pripadnik 4. gardijske brigade Pauci, te je kasnije prebačen u 1. gardijsku brigadu Tigrovi. Godine 1992. nastradao je na Južnoj bojišnici, nakon čega je dobio status invalida Domovinskog rata. I nakon nekoliko operacija i dugotrajnog oporavka, pomažući se štapom, nastupio je u nizu premijernih i repriznih predstava na scenama u produkciji HNK Split.

Zahvaljujući organizatorskim sposobnostima koje je iskazao u Domovinskom ratu (u koji je otišao sa 52 godine života!), u dva je mandata obnašao časnu dužnost Savjetnika za kulturu u hrvatskim veleposlanstvima u Sarajevu (1999–2000) i Skopju (2004–2008). Poseban trag ostavio je za službe u makedonskoj prijestolnici, gdje je u četverogodišnjem razdoblju organizirao 38 velikih projekata koji su uključivali likovne izložbe, koncerte, gostovanja kazališnih ansambala, tjedan hrvatskog filma u suradnji s KD Vatroslav Lisinski iz Zagreba, književne susrete, povezanost s Društvom hrvatskih književnika… U novoj zgradi Makedonske opere i baleta postavio je bistu hrvatskoga dirigenta Lovre pl. Matačića, koji je 1947. godine i utemeljio Operu u Skopju.

Za zasluge u kulturi Republike Sjeverne Makedonije tadašnji intendant Makedonskog narodnog teatra, Sašo Milenkovski, 28. svibnja 2017. nestoru Kraljevu dodijelio je Titulu počasnoga aktera/glumca Makedonskog narodnog teatra.

Mirko Kraljev pokopan je uz vojne počasti na splitskom gradskom groblju Lovrinac.

©Siniša Vuković, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 1. kolovoza 2025.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija