Piše: Branka Primorac

12.3.2025. – Tomislav Kurelec, kritičar, dramaturg, redatelj, od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do nedavna odlaska jedan od najvećih autoriteta kazališne i filmske kritike u Hrvatskoj, jednako cijenjen među kolegama u svijetu. Diplomirani komparatist, vrlo je rano počeo pisati kazališne kritike kao novinar kritičar na Radiju Zagreb (1965. – 1968.), svom prvom radnom mjestu. Ubrzo je stekao poziciju urednika za film, kazalište i književnost na Trećem programu iste radijske kuće (1971. – 1986.). U ranoj kritičarskoj fazi njegov je radni elan, stil i argumentiranost ocjena zapazio kazališni znalac, književni povjesničar, teatrolog, kazališni kritičar, akademik Nikola Batušić. U knjizi Hrvatska kazališna kritika (MH, 1971.) naziva Kurelca mladom kritičarskom nadom, što je, iako oprezna ocjena, bila velika čast. I nije bačena u vjetar, jer Tomislav Kurelec je više nego nadmašio očekivanja starijega kolege.

Kurelec je mnogo pisao – prema podacima ukupno mnogo više o kazalištu nego o filmu, iako je 2004. objavio knjigu kritika i eseja o hrvatskom filmu i kinematografiji pod naslovom Filmska kronika – zapisi o hrvatskom filmu. Osim što je vrijedna za buduće filmaše, intrigantna je i zbog načina na koji ocjenjuje svoj stav prema našem filmu: „…moji sudovi o hrvatskoj kinematografiji pozitivniji su nego što ih ima većina mojih kolega“.

Nije bilo novina i časopisa u kojima su stranice za kulturu ostale uskraćene za njegove tekstove, kao što su Studentski list, Polet, Razlog, Telegram, Mogućnosti, Kritika, Prolog, Republika, Vjesnik, Filmska kultura, Film, Slobodna Dalmacija, Danas, (Variety) International Film Guide (London, Los Angeles), Vijenac, Hrvatski filmski ljetopis. Bio je član redakcije tiskanog izdanja časopisa Hrvatsko glumište, Hrvatskog društva dramskih umjetnika u mandatu glavne urednice Dubravke Lampalov (2007. – 2010.). Pisao je raznovrsne tekstove – intervjue, festivalske kronike, sjećanja na preminule članove – s istom marljivošću i poslije 2010. kad redakciju preuzima Zlatko Vidačković.

Bio je član uredništva Filmske enciklopedije i suradnik Filmskoga leksikona LZ-a, umjetnički ravnatelj festivala Dani hrvatskog filma (2007. –2009.),  ali najduže je bio stalni kritičar, a potom od 2021. do kraja života i urednik portala kazaliste.hr. Samo popis koji stoji pod njegovim imenom u arhivu web-stranice kazaliste.hr izaziva divljenje: to je impozantan niz od 450 kritika! Riječ je o premijerama, najčešće u zagrebačkim kazalištima, ili predstavama na festivalima ili pak inozemnim gostovanjima u Hrvatskoj ili hrvatskim gostovanjima u inozemstvu. Obuhvaća njegove najplodnije godine, razdoblje od 2009. do 2023. Najveći dio sabranog su pogledi na kazališnu produkciju, ali i poneki film. Nije Kurelec bio samo stalni posjetitelj kazališnih kuća i urednik za kulturu na radnom mjestu. Svoje je znanje i umijeće interpretacije, kako se može zaključiti iz njegove bio-bibliografije, pokazivao u mnogim kulturnim institucijama. Zaokružimo li njegov radni staž s dvadeset i jednom godinom u Filmskom programu na HTV-u (1986. – 2007.), on je čovjek sa četrdeset godina staža na Hrvatskoj radioteleviziji zadužen za praćenje i valoriziranje osjetljivih umjetničkih područja kakva su kazalište, film i književnost. Zadnje razdoblje na televiziji obuhvaća dramatične godine u kojima smo svi, s različitim sudbinama, proživjeli krvavo odvajanje od SFRJ, Domovinski rat i prve godine građenja države, kad je među ostalim u teškim uvjetima stvarana i hrvatska kinematografija.

Vraćamo se na njegovu vlastitu definiciju iz 2004.: „… moji sudovi o hrvatskoj kinematografiji pozitivniji su nego što ih ima većina mojih kolega“. Taj citat je u očima mlađih bio povod da ga proglase nježnim, previše obazrivim kritičarem. Njegov kolega iz Filmske redakcije HTV-a – filmski kritičar Živorad Tomić, koji je s njim sjedio u istoj sobi, stol do stola, posve je drukčijeg mišljenja: „Tomica je bio diskretan čovjek, u društvu se nikada nije nametao i gurao u prvi plan, ali kad je trebalo reći istinu, nije imao dlake na jeziku. Nije bio nježan, već kritičan, iskren i pošten. Ako je bio uvjeren da posao nije dobro obavljen, i prijatelju je znao reći u lice: ‘Film ti nije dobar!’ Bio je erudit, dobro upućen u sve, otvoren prema svemu novom, ali i ljubitelj klasike. On je brigu o nacionalnom filmu smatrao svojim zadatkom, u svim fazama života činio je sve da promijeni negativan stav publike prema domaćem filmu, doživljavajući sebe dijelom hrvatske kinematografije, što je mnogo više od pozicije kritičara.“   

Manje se zna o Kurelčevu redateljskom djelovanju. Režirao je desetak kratkih filmova, stotinjak dokumentarnih, u nekima je i glumio. Prema mišljenju mnogih filmaša, zavređuju ponovno čitanje, valorizaciju. Oni koji su poslije Kurelčeve smrti bacili treći pogled na njih, kao Tomić, iznenađeni su fascinantnim redateljskim postupkom.

Ništa vezano uz kazalište i film nije bilo isto s njim i bez njega. Njegov nedolazak u Pulu ljeta 2024. zabrinuo je filmsku zajednicu. Bilo je nezamislivo da nema čovjeka koji desetljećima nije propuštao najvažniji filmski festival u Hrvatskoj. Nije nagovještavalo dobro. Kao prst sudbine datum je njegove smrti. Umro je 14. srpnja 2024., usred festivalskih projekcija novih filmova u pulskoj Areni, lani održanih od 11. do 18. srpnja. Njemu u spomen riječi sjećanja ispisali su mnogi kolege i prijatelji, među njima Nenad Polimac u Jutarnjem listu, Damir Radić u Novostima, Ivan Žaknić na stranicama njegova Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a na komemoraciji u KIC-u o druženjima na poslu na televiziji i u privatno vrijeme govorio je književnik Dubravko Jelačić Bužimski: o Tomičinoj nesebičnoj pomoći kad mu je trebala za filmska pitanja, ali i o burnim nogometnim večerima koje su često provodili zajedno.

Kurelec je bio višekratno nagrađivan. Nagradu Vjesnika i Poleta za esej dobio je 1968. godine, za najboljega novinara RTV-a Zagreb proglašen je 1979., a 2012. pripala mu je Nagrada Vladimir Vuković za životno djelo. Tomislav Kurelec neizostavno je ime u povijesti hrvatskog kazališta i filma.

©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 12. ožujka 2025.