Razgovarao: Luka Nalis

Darija Auguštan u vrlo kratkom vremenu postala je jedna od najsjajnijih mladih zvijezda hrvatskog opernog neba. Nastupe Darije Auguštan jednoglasno hvali i publika i kritika, a laureatkinja je mnogih nagrada – kako struke, tako i publike. Ravnomjerno njeguje operni i koncertni repertoar, a pred njom se prilično brzo otvaraju obzori međunarodne karijere. Auguštan posjeduje bogomdan zaobljen, zvonki sopran i iznimnu muzikalnost – dobitna je to kombinacija koja će joj dopustti nastupe u brojnim ulogama širokog sopranskog repertoara. Neposredan povod za razgovor s Darijom Auguštan Nagrada je hrvatskog glumišta za ulogu Laurette u operi Gianni Schicchi pod ravnanjem Valentina Egela, u režiji Fabrizija Melana u redovitoj koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta Ivan pl. Zajc u Rijeci. Osim o ulozi koja joj je donijela Nagradu, s Darijom Auguštan razgovarali smo o njenoj već sada respektabilnoj karijeri.

Poštovana Darija, čestitamo na Nagradi hrvatskog glumišta za ulogu Laurette u operi Gianni Schicchi Giacoma Puccinija pod ravnanjem Valentina Egela, u režiji Fabrizija Melana u produkciji HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Lauretkinja ste u kategoriji mladog umjetnika do 30 godina. Koliki Vam je to motivacijski zamah na samom početku karijere?

Hvala Vam! Nominacija, a i nagrada su me iznenadili. Nisam znala da su me uopće predložili za Nagradu hrvatskog glumišta, tako da se sad svaki put kad pogledam u svoj kipić jako razveselim!

Kada ste se pripremali za ulogu Laurette, jeste li naglasak stavili isključivo na središnju ariju opere O mio babbino caro ili ste svaki segment pripremali podjednako?

Lauretta je uloga koju obožavam. U njoj se može sve pokazati, iako uloga nije opsegom velika. S obzirom na to da sam ariju pjevala već godinama, moglo bi se reći da sam se njome bavila više nego ostatkom uloge. Ta arija je jedan pravi bombon i jedini moment kada je pažnja u potpunosti na Lauretti.

Je li Vam bilo izazovno u sveopćem metežu koji vlada na sceni tijekom opere – što zbog strukture partiture, što zbog dramaturških postavki radnje, pronaći odgovarajući smiraj za izvedbu arije O mio babbino caro, kao  i za ljubavni duet?

Nije, jer ustvari uopće nije mirna arija – to je arija puna žara i vapaja u kojima mlada djevojka pokušava dokazati svome ocu koliko ona voli Rinuccia. Tako da sav metež i naboj koji se događa neposredno prije arije, pomaže dobroj interpretaciji.

Tijekom pripreme uloge, kako ste se nosili s odgovornošću s obzirom na činjenicu da prilikom svake izvedbe Schicchija publika željno iščekuje ariju O mio babbino caro?

Nisam se time uopće opterećivala, jer sam svaki put uživala i prepustila se izvedbi kako bih sve emocije prenijela publici koja je to i prepoznala te me svaki put nagradila velikim pljeskom.

U toj produkciji surađivali ste s redateljem Fabriziom Melanom koji je dugi niz godina radio u Metropolitan operi u New Yorku i koji opere koje režira poznaje do najsitnijeg detalja. Koliko Vam je, kao mladoj umjetnici, ta suradnja značila i možete li nam otkriti ponešto što ste od njega imali priliku naučiti?

Suradnja s Fabriziom Melanom protekla je sjajno. Apsolutno svi smo profitirali iz ovog projekta. Radili smo smisleno i precizno, a opet smo imali dovoljno slobode za razviti svoj karakter. Uživala sam pogotovo u tome da se držao originala i klasične režije, te da je dao prostora da sama glazba dođe do izražaja.

Studirali ste na Glazbenoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Snježane Bujanović-Stanislav. Isto tako, stipendistica ste naše istaknute operne pjevačice Mirjane Bohanec-Vidović. Možete li nam reći nešto više o tome kako ste se opredijelili za studij pjevanja? I kako je došlo do toga da ste stipendistica naše primadone Bohanec-Vidović?

Pjevanje je moj poziv i pred kraj srednje škole odlučila sam ozbiljno posvetiti se karijeri. Zagrebačku Muzičku akademiju upisala sam 2015. i odmah kliknula sa svojom profesoricom Snježanom Bujanović, s kojom i danas surađujem. Gospođa Bohanec svake godine jednom studentu 5. godine studija pjevanja na Muzičkoj akademiji dodjeljuje jednokratnu novčanu stipendiju koja nam služi kao poticaj i pomoć upravo u prijelaznom razdoblju kad postajemo profesionalci. Novac je prijeko potreban za odlazak na audicije, natjecanja itd. i stoga je vrlo plemenito od gospođe Mirjane da tako brine za mlade generacije, a također dijeli i vrlo dobre karijerne savjete.

Kakva su Vaša iskustva rada u Operi HNK Ivana pl. Zajca, gdje ste sudjelovali i pobijedili na Međunarodnom natjecanju Mladih opernih pjevača Zinka Milanov, a ako nam možete nešto više reći i o tom iskustvu?

Uvijek s velikim veseljem dolazim u HNK Zajc, jer me vežu lijepe uspomene za to kazalište. Tamo samo ostvarila tri meni najdraže uloge: Micaelu, Paminu i Laurettu i to prvu još za vrijeme studija, što posebno pamtim, jer takve se prilike rijetko ponude mladim pjevačima. 2022. na natjecanju Zinka Milanov, na kojem sam htjela sudjelovati još i kao studentica, pobjeđujem i u finalu pjevam uz Orkestar HNK Zajca, kolektiv koji jako poštujem i volim, jer ga čine iznimni glazbenici, a predvodio ga je izvrstan dirigent Simon Krečić, s kojim ću upravo sad debitirati u Zagrebu u Puccinijevoj Lastavici. Ljestvica natjecanja bila je postavljena vrlo visoko, a mnogi konkurenti bili su upravo moji kolege i prijatelji, pa je atmosfera zbog toga bila posebna.

Na spomenutom natjecanju pjevali ste ariju o mjesecu iz prvog čina opere Rusalka Antonina Dvořáka i ariju Liu Signore ascolta iz opere Turandot Giacoma Puccinija. Kako ste se odlučili za te dvije arije?

Ariju Rusalke odlučila sam pjevati nakon duljeg vremena, jer mi je jako draga i veže me za moje prvo veliko natjecanje Papandopulo, a jednom prilikom mi je poznati češki tenor Peter Dvorsky rekao da sam savršena Rusalka. Liu je uloga kojoj sam se veselila da ću ju pjevati u Zajcu, ali nažalost kako se to zna dogoditi u kazališnom svijetu, promijenio se raspored i Turandot je otpala s repertoara.

Nakon što ste otpjevali drugu ariju, u publici su se čula šuškanja – ovo je grand prix. Na kraju ste dobili prvu nagradu stručnog žirija, ali i nagradu publike. Jesu li Vam više pri srcu nagrade struke ili nagrade publike?

Jako mi je bilo drago da je finale natjecanja bilo otvoreno za javnost te da nas je publika odlučila podržati u velikom broju. Nagrada publike možda nije toliko cijenjena koliko nagrada žirija, međutim mogu reći da mi znači više, jer mi ovo sve radimo upravo zbog publike. Tako da, ako oni tvrde da im se moj nastup svidio, ja znam da sam svoj posao odradila sjajno i to me jako motivira.

U Operi HNK Ivana pl. Zajca pjevali ste i Paminu u Čarobnoj fruli Wolfganga Amadeusa Mozarta. Karlo Radečić na portalu Opera.hr konstatirao je kako ste Vi i vaš kolega Filip Filipović dostojni prvog postavljanja Mozartovog remek-djela u riječkoj Operi. Možete li se prisjetiti spomenute produkcije, kao i povući paralelu sa zagrebačkom produkcijom iste opere, u kojoj ste također nastupili?

Prije svega bih naglasila da sam uživala spremajući ulogu Pamine s fantastičnim Valentinom Egelom. Pripremali smo se dugo i temeljito, a mislim da je finalni proizvod bila predstava sa gotovo savršenom pjevačkom postavom. Jako volim pjevati uz tenora Filipa Filipovića s kojim sam isto tako pjevala Čarobnu frulu i u Zagrebu te puno ostalih koncerata. Moram priznati da mi je nekako draža riječka predstava jer mi se čini razigranijom, a i vjerojatno zato što sam njome debitirala.

U vrijeme postavljanja Čarobne frule u Rijeci bili ste članica Opernog studija Giorgio Surian. Kakva su Vaša iskustva rada s našim velikim basom?

S Giorgiom Surianom je ustvari započela moja suradnja s HNK-om Zajc nakon što me predložio za ulogu Micaele u Carmen, a kasnije smo uvijek dobro surađivali. Jako mi je bilo drago nastupiti s njime na sceni na gostovanju u Finskoj, kad je glumio mog oca u Gianniju Schicchiju. Od njega se može puno toga naučiti.

Odnedavno ste članica Opere HNK-a u Zagrebu. U kojim biste se ulogama voljeli okušati na pozornici središnje kazališne kuće u Republici Hrvatskoj?

Vrijeme će pokazati, ovisno o tome koji će repertoar ići, ali jednog dana se naravno nadam Violetti tj. Traviati. Treba birati pametno, jer kako izreka kaže, strpljen – spašen.

Njegujete i koncertni repertoar. U kojim se vokalno-instrumentalnim djelima vidite, a u kojima još niste nastupili?

Nadam se da ću imati priliku pjevati Rossinijev Stabat Mater, Straussove Posljednje četiri pjesme te Mahlerovu 2. i 4. simfoniju, a jednog dana i Verdijev Rekvijem. Također obožavam Rahmanjinova i njegove cikluse pjesama. Željela bih ih izvesti što više.

Nastupali ste u kazalištu Komedija kao naslovna heroina u slavnoj opereti Grofica Marica E. Kalmana, a na pozornici svoje matične kuće nastupili ste kao Adela u opereti Šišmiš Johanna Straussa mlađeg. Nastup je također hvaljen od strane kritike. Koliko su Vam važni nastupi u operetama i planirate li i u budućnosti paralelno nastupati u operi i opereti?

Na pozornici HNK Zagreb Šišmiš će se zasigurno još dugo zadržati, a vjerujem da ću u jednom trenutku tumačiti i ulogu Rosalinde. Opereta mi je draga, puno se iz nje može naučiti, a također smatram da je zdrava za duh. Opuštenost i vedrina operete jako dobro dođe nakon nekih dramski nabijenih komada, a i govorni dijelovi su jako zabavni.

Ostvarujete i respektabilnu međunarodnu karijeru. Možete li nam reći nešto više o dosadašnjim nastupima, kao i eventualnim budućim angažmanima ako su na vidiku? Isto tako, vidite li se u budućnosti u angažmanu neke inozemne operne kuće?

Neki od meni najdražih nastupa bili su u susjednoj nam Italiji. U Vicenzi sam debitirala kao Sifare u Mozartovoj operi Mitridate, re di Ponto, a isto tako sam imala priliku nastupiti u San Marinu u čast Renate Tebaldi, te u Sirmioneu u čast Marije Callas, gdje ću ponovno nastupiti i ove godine. Također se veselim koncertu na festivalu u čast Jana Kiepure u Poljskoj, a uskoro idem u Litvu na natjecanje Virgilijus Noreika.

Rođeni ste 1996. godine. Koji su po Vama najbolji načini za približavanje opere mlađim generacijama – jesu li to edukacijske predstave ili koncerti s popularnim odlomcima iz literature, na kojima također redovito nastupate?

Smatram da je edukacija najbitnija, dovesti kroz obrazovni sustav što više učenika i studenata u kazalište na preusmjerene predstave koje će im biti zanimljive. Odlično bi bilo kad bi netko napisao i inscenirao operu na aktualne teme kojima se mladi bave ili se tiče upravo mladih ljudi. Na taj način bi se opera popularizirala.

© Luka Nalis, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 28. veljače 2023.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam i raznovrsnost elektroničkih medija