Intervju: PETRA DUGANDŽIĆ

Moje uloge rastu i mijenjaju se nakon premijere

„Istraživanje za ulogu možda mi je i najdraža faza procesa, a u radu s Reneom Bitorajcem kao kolegom i redateljem, razbila sam mnoge svoje barijere i zaista glumački narasla.“ Petra Dugandžić dobitnica je Nagrade Fabijan Šovagović za najbolje žensko glumačko ostvarenje u predstavi Potpuni stranci redatelja Renea Bitorajca, u izvođenju Lude Kuće, na Festivalu glumca 2021.

Razgovarala: Branka Primorac

Potpuni stranci su, čini se, sretni za Vas. Na nedavnom Festivalu glumca nagrađeni ste Nagradom Fabijan Šovagović za najbolje žensko glumačko ostvarenje u tom komadu. Jeste li bili iznenađeni priznanjem, budući da je ansambl pun odličnih glumica?

Naravno, iznenađena sam uvijek kad se radi o lijepim trenutcima u glumačkom životu. No, priznanje ne pridajem samo sebi. Iako je predstava Potpuni stranci režirana precizno, ona je čisti jazz, kako joj interno tepamo. Ne u smislu improvizacije izvan zadanog, nego energije, intenziteta prvog i drugog plana, točnog trenutka za pokazivanje ekspresije i sl. I to se zaista događa među glumcima iz izvedbe u izvedbu. Volim reći: Nema jednog dobrog ako nisu dobri svi. 

Zanimljivost tog teksta, koji je proizašao iz talijanskog filma Perfetti sconoscutti redatelja Paola Genovesea, jest njegov ulazak u knjigu Guinnessovih rekorda zbog 18 prerada. Jeste li pogledali film prije rada na predstavi?

Istraživanje za ulogu možda mi je i najdraža faza procesa. Pogledala sam sve verzije koje sam mogla naći. Iako su mi favoriti bili Francuska i Španjolska, biram Hrvatsku kao najdražu, ne mogu si pomoći. Jest kazališna, no bilo bi to lijepo vidjeti na velikom platnu u Puli, zar ne?

Igrali ste u alternaciji s Barbarom Rocco, ali se Šovo nasmiješio Vama. Koliko se razlikuje ista uloga od jedne do druge glumice?

Sve se češće alterniramo u zadnje vrijeme, pogotovo u nezavisnom kazalištu i to je glumački nimalo lak ali izuzetno zanimljiv proces. Barbara i ja smo od prve probe bile zajedno u procesu i moram reći da nisam bolju partnericu mogla dobiti. Prativši Reneovu viziju, svaka je ipak razvila svoju Karlu. Suradnja s Barbarom je bila osvježavajuća, zabavna, potpuno lišena zavisti ili ega i veliki užitak. Na tome sam joj beskrajno zahvalna. 

Kakav je Rene Bitorajac, taj multitalentirani čovjek, u radu s glumcima?

Kad kažete – multitalentirani, u potpunosti ste u pravu. Rene je na sceni prvenstveno silna energija od koje se ne možeš sakriti ili joj pobjeći. Ni publika tomu ne može odoljeti i to je njegova snaga. On je prvi redatelj u mojih dvadeset godina kojem sam potpuno vjerovala i kad mi nije bilo lako nešto izvesti. On uspijeva pratiti cjelinu i baviti se svojim redateljskim poslom a da time ne opterećuje svoj odnos s glumcima. Redateljsku ulogu gleda iz pozicije aktera i takav je savršeno jasan. To je upravo ono što ja u procesu trebam. Temperamentan je, strastven i zahtjevan, s njim je proces intenzivan, ali jednako tako neizbježni su i dani kad je teško biti ozbiljan. Smijeh, uvijek puno smijeha prati rad s Reneom. S njim sam razbila mnoge svoje barijere i zaista glumački narasla. Jedan je Rene, što se mene tiče.

Nije neobično da glumci vole Festival glumca. Kakav je Vaš odnos prema toj manifestaciji? Gdje ste igrali Potpune strance i kako je publika reagirala?

Festival glumca pamtim još od akademskih dana kao jedno veliko slavlje glumaca. Ove godine igrali smo u Županji u kasnijem terminu, nakon prve predstave u Vinkovcima, i svejedno dobili prekrasne reakcije. Vratili su mi osjećaj pune dvorane i dali vjetar u leđa. Bolje nije moglo biti.

Cijeli glumački život ste slobodnjak. To sigurno nije lako biti u normalna vremena, a pogotovo nije lako u doba korone. Kako se snalazite u tom statusu?

Nakon dva desetljeća sa statusom samostalnog umjetnika se suživiš hoćeš-nećeš. Pandemijski uvjeti su donijeli svoje. Nama koji smo navikli na nestalnost i neizvjesnost bio je to gotovo neizdrživi period. Ne bih ovaj tekst prljala pričama o potpunoj ignoranciji državnih tijela prema nama. Radije ću Vam reći kako sam preživjela. U trenu kad nas je šokiralo zatvaranje kazališta našla sam se u suradnji s dva nezavisna kazališta – Ludom kućom i Kazalištem Moruzgva. Učinili su čudo. Probili su se kroz milijun prepreka i ne samo da nisu proglasili bankrote i zatvorili kazališta, nego su i nama kroz ovu krizu uspjeli osigurati neku vrstu angažmana i zarade i to isključivo zahvaljujući vlastitim snagama, volji i ljubavi prema ovom poslu. To me gura naprijed i to mi daje snagu. A budimo iskreni, u trenu dok ovo pišem još uvijek ne znamo što nam donosi jesen 2021.

Vaš opus nije velik, ali Vaše ime u glumačkoj zajednici predstavlja kvalitetu. Radili ste s poznatim redateljima i na velikim scenama, ali i u malim, tzv. off-teatrima. Jeste li zadovoljni Vašim glumačkim opusom?

Savršeno sam zadovoljna sa svim što je iza mene. Da ste mi ovo pitanje postavili ranije, sigurno bi odgovor bio drugačiji. Godine donose bistrinu i svojevrsnu pobjedu nad egom. Ne brojim, svaku novu ulogu gledam kao prvu i uvijek gledam prema naprijed. 

Odlično ste kao debitantica igrali u KNAP-ovoj hit predstavi Amateri prije desetak godina. za koju ste nagrađeni još jednom strukovnom nagradom – Nagradom hrvatskog glumišta za sporednu ulogu. U njoj ste bili jedini ženski lik (prostitutka) uz odlične muške kolege Gorana Grgića, Ranka Zidarića, Vilija Matulu. Kako pamtite rad na tom tekstu Borivoja Radakovića?

Amateri su došli nakon dugog razdoblja tišine i mirovanja bez poziva, ponuda i angažmana u kazalištu. Upravo zahvaljujući tome zgrabila sam taj izazov i dala svoj maksimum u vrlo zahtjevnom procesu i okolnostima. Bila sam sama u potpuno muškom okruženju, u borbi s vrlo hrabrom ulogom za koju se trebalo ogoliti u svakom smislu. Redatelj je bio bolestan i preminuo je na dan premijere. Ipak, Amatere pamtim samo po lijepim trenutcima, a u 100 izvedbi diljem Hrvatske skupilo se puno lijepih uspomena. 

Ljudi Vas ipak najviše percipiraju kroz lik Kate Zlatar iz TV-serije Zlatni dvori. To Vam je donijelo 2017. popularnost okrunjenu Zlatnim vijencem Večernjeg lista. Prati li Vas i dalje taj lik?

S tom ulogom desio mi se veliki, nagli zaokret. Ta velika fizička transformacija donijela je i potpuno opuštanje od vječite borbe koju većina glumica vodi sama sa sobom. Bez grča oko svakog zalogaja i brojanja kalorija, Kate je donijela novu vrstu sigurnosti. Popularnost je manje bitna, a nagrada publike je prava potvrda da si na pravom putu. 

Jeste li kritični prema svojoj glumi? Od koga tražite potvrdu je li bilo dobro? Čijem sudu vjerujete?

Uvijek sam jako kritična u samom procesu jer duboko vjerujem da uvijek može bolje. Ne znam je li mi to vrlina ili mana, no publika je ta koja presuđuje. To je ljepota kazališta, moje uloge rastu i mijenjaju se tek nakon premijere. Kad nestane kritičnosti s moje strane, tek tada mogu reći da je uloga gotova. 

Najviše ste radili za televiziju. Je li televizija Vaš medij ili je to naprosto gluma?

Glumački poziv je kao lutrija, po mom mišljenju. Put me vodio u startu kroz TV-angažmane, a sada sam već neko vrijeme više u kazalištu. Jednako volim sve – što dinamičnije, to bolje.

Kako ste se snašli u novoj zabavnoj emisiji RTL-a? 

Ma lažeš je zabavan TV-format. Kako se svi manje-više poznajemo, to je kao da smo se našli na druženju i odlučili igrati igru, samo je netko upalio kamere i okružio nas publikom.  

Ima li novih uloga za Petru Dugandžić u vremenu pred nama?

Sigurno ima, samo mi još nitko nije javio. 

©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 22. rujna 2021.