JAGODA KRALJ NOVAK: 45 godina glumačke karijere

Kraljica varaždinske pozornice

S nepunih trideset godina, bila je jedna od najboljih hrvatskih glumica svog naraštaja, cijenjena i poznata u kazališnom svijetu. Od 1970-ih do danas nositeljica je repertoara varaždinskog Kazališta, u kojem je odigrala preko stotinu - većinom glavnih ili većih uloga.

Jagoda Kralj Novak prvi put nastupila je u profesionalnoj kazališnoj predstavi kao djevojčica 1964. (Mokito). Članica je i kazališnog Dramskog studija 1970-1971., kojeg je vodio glumac Ivo Lovriček. Prije stalnoga angažmana, 1969-1972., još kao gimnazijalka, glumila je u predstavama Udovica, Život koji ti dadoh, U registraturi, Gospodsko dijete, Pod starim krovovima, Matija Gubec, kralj seljački i radila s brojnim iskusnim redateljima.

Dvadesetogodišnja Jagoda Kralj primljena je 1973. u profesionalni glumački angažman u Narodnom kazalištu August Cesarec gdje je debitirala kao Marija u U agoniji Miroslava Krleže. 1974. glumila je u predstavi za djecu Mačak Džingiskan i Miki Trasi Vesne Parun i Ladislava Tulača u režiji Zvjezdane Ladike. Iste godine donosi jedno od najboljih ostvarenja u ulozi Regine u Jalnuševčanima Marije Jurić Zagorke u režiji Vlade Štefančića. Jagoda je završila prvu kazališnu godinu u profesionalnom angažmanu, glumeći u čak pet premijernih predstava, dok od 1976-1977. glumi u četiri premijerne izvedbe. To su bile formativne godine u njenoj karijeri i ujedno početak jednoga od najznačajnijih razdoblja u povijesti profesionalnoga kazališta u Varaždinu. 1977. Jagodi Kralj Novak dodijeljena je Nagrada Sedam sekretara SKOJ-aza ulogu Grete u predstavi Vježbe u Goethe–institutu. Novak je uvijek uspijevala ispod šablonskog jezika pronaći prave načine da izrazi emotivnost i ženstvenost. Ostvarila je vrlo zanimljivu i cjelovitu glumačku karijeru u koja je jedan od najviših umjetničkih dometa hrvatskog kazališta općenito.

Zapažene uloge odigrala je u Mišolovki (Mollie Ralston) Agathe Christie u režiji Vjekoslava Vidoševića, Mandragoli (Lucrezia) Niccolòa Machiavellija u režiji Petra Večeka i Metastazi (Ana Hoffmann) Slobodana Šnajdera u režiji Mira Međimorca. Suradnja s Večekom i Međimorcem u tom razdoblju trajno je obilježila njenu glumačku karijeru. Od konca 1970-ih, tako reći do danas, nositeljica je repertoara varaždinskog Kazališta, u kojem je odigrala preko stotinu – većinom glavnih ili većih uloga. Istaknut ćemo ovom prilikom one najzapaženije, a u detaljnije u monografiji koja se upravo priprema.

U praizvedbi Hrvatskog Fausta Slobodana Šnajdera 1983. igra Margaretu, glavnu žensku ulogu. Već tada, s nepunih trideset godina, bila je neosporno kraljica varaždinske pozornice i jedna od najboljih hrvatskih glumica svog naraštaja, cijenjena i poznata u kazališnom svijetu i izvan granica Hrvatske. Tome su pripomogli kazališni festivali i smotre na kojima je sudjelovalo varaždinsko Kazalište, brojna gostovanja diljem Hrvatske i Jugoslavije i prikazivanje važnih predstava na televiziji za cijelo područje bivše države. 1985. igra u četiri premijerne izvedbe, od kojih je za nju i za Kazalište najznačajnija bila Povratak Filipa Latinovicza Miroslava Krleže u dramatizaciji Ante Armaninija i režiji Mira Međimorca, u kojoj glumi Bobočku. Predstava je 1986. sudjelovala na sarajevskom Festivalu malih i eksperimentalnih scena.

Jagoda Kralj Novak (Elizabeta Bam), HNK u Varaždinu, D.Harms, Elizabeta Bam, red. Ranka Mesarić

Na okruglom stolu kazališnih kritičara i teatrologa ova uloga uvrštena je među najbolja glumačka ostvarenja na MESS-u 1986. 1990. glumi u premijernim izvedbama Lucijanu u Komediji zabluda Williama Shakespearea, Elizabetu Bam u Elizabeti Bam Daniila Harmsa u režiji Ranke Mesarić, koja pripada najvišim dometima kazališta u Varaždinu uopće. O našoj glumici Foretić piše: „A glavni motor predstave je krhko tijelo Jagode Kralj Novak kao Elizabete Bam. Ona vuče i nosi predstavu, rastvara je, naznačuje diktuse i udara cezure. Čudesna igra puna glumačke gipkosti i transformabilnosti, one zrelosti koja nije zaboravila djetinjstvo i prve igre, u kojoj je ova glumica stasala do prave kazališne zvijezde”.

Ni jedna predstava u Hrvatskoj nije 1995. izazvala toliko pažnje kao varaždinska izvedba Kraljeva. Dalibor Foretić smatrao ju je „vrijednim doprinosu Krležinom teatru“, a jedno od najistaknutijih mjesta u njegovoj kritici predstave ima „Anka Jagode Kralj Novak  [koja] pronosi priprostu koketnost u svojoj elementarnoj ženstvenosti, prepunoj čemera, tuge, sirove požude, poigravajući se u ruci s kiticom svenula cvijeća”. Robert Roklicer u kritici Kraljeva piše o Jagodi „da se čitava dramska konstrukcija oslanja na njezine glumačke sposobnosti”.

Jagoda Kralj Novak (Ljubica), HNK u Varaždinu, August Šenoa, Ljubica, red. Želimir Mesarić

O ulozi Ljubice Ružićeve u Ljubici Augusta Šenoe u režiji Želimira Mesarića 2000. Dalibor Foretić piše: „Ako se dosad Ljubicu zamišljalo kao staricu koja faćka mlade dečke,Jagoda Kralj Novak je stubokom izmijenila takvu predodžbu o tome liku. Ona nije ružna starica, ona nije izvanjska nakaza, nego dobrodržeća dama, čije godine lovci na miraz još uvijek ozbiljno uzimaju u kalkulacije… Ona nije glumila staricu, nego zrelu ženu koja je jednako proračunata u svojim lihvarskim poslovima i spletkama, kao što je i zaluđena požudom za mladim dečkima”. U ulozi Ale u predstavi Kokoš 2003., upravo uz 30. godišnjicu svoga profesionalnoga glumačkog djelovanja, Jagoda je dosegla još jedan od vrhunaca u karijeri. Na 11. festivalu glumca u Vinkovcima 2004. odlukom Ocjenjivačkog suda proglašena je najboljom glumicom Festivala za ostvarenje uloge Ale u Kokoši. Uloga Ale donijela joj je 2003. i nominaciju za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju glavnu žensku ulogu.

Marija Grgičević u kritici predstave Dundo Maroje ističe „veliku glumačku kreaciju” Jagode Kralj Novak koja je ostvarila  jednu „od najosobnijih i najbogatijih dosad viđenih glumačkih kreacija“. U kritici predstave Familija u prahu Andrija Tunjić piše: „Jagoda Kralj Novak studiozno je istkala lik Juliške. Začudnom i samorazornom snagom, s nevjerojatnim instinktom i osjećajem za nijanse rastvara i slaže njezinu životnu muku u izvrsnu kreaciju. Svaka gesta dobro je prostudirana, svaki pokret je prirodan, svaka intonacija nudi bogatstvo asocijacija i smislova koji otkrivaju fantastičnu moć transformacije i uživljavanja. Ni jednog trenutka ne dopušta da joj ne vjerujemo. Na trenutke se čini da je ona Juliška, a ne da je glumi”. Ovaj zanosni prikaz Jagodine glume, dolazi iz pera kritičara koji je i sam bio glumac. Ujedno, to je i nagovještaj Godišnje nagrade Vladimir Nazor za 2010. koja je glumici dodijeljena upravo za ulogu Juliške u predstavi Familija u prahu.

Jagoda Kralj Novak igrala je i u HNK-u u Zagrebu, DK Gavelli, ZKM-u i Maloj sceni. Glumila je u TV-serijama i na filmu, ali je u prvom redu bila upravo posvećena kazalištu. 2015. dobila je status nacionalne dramske prvakinje.

© Marijan Varjačić, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 9. studenog 2020.