Piše: Branka Primorac
U 85. godini života u Rijeci je umro Nenad Šegvić, rođeni Splićanin, glumac, nezaobilazna figura umjetničkog i kazališnog života Rijeke, kazališni umjetnik, dramski prvak, dugogodišnji ravnatelj Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca, u koji je došao 1965. i ostao do umirovljenja 1999. godine. Završio je beogradsku Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju (1959.), a glumačka iskustva prije nego se udomaćio u Rijeci stjecao je u banjalučkom, mostarskom i splitskom kazalištu i nakratko u Zagrebačkom kazalištu mladih. Iz njegove nekadašnje matične kuće – Zajca, u povodu smrti u medije je proslijeđen tekst koji navodi činjenice iz njegova bogata života, ali odiše i iskrenim riječima kolega, koji kažu: „Teško je prihvatiti da ga više nećemo vidjeti kako iz lože broj 2, u društvu sa svojom Editom (glumicom Editom Karađole, suprugom s kojom je došao u Rijeku), redovno prati programe na pozornici Zajca”.
Otkad je u Beogradu 1959. debitirao u Nušićevoj komediji Mister Dolar, samo u Rijeci odigrao je više od sto i pedeset uloga širokog repertoara – od velikih svjetskih klasika, hrvatske starije i novije dramske baštine, kao i suvremenih, ponajviše američkih i hrvatskih dramatičara. Kao mladi glumac lijepe vanjštine istaknuo se u ulogama ljubavnika, posebno zablistavši kao grof Siniša u Zagorkinoj Gričkoj vještici. Pamte se njegove kreacije kralja Johna u istoimenoj Shakespeareovoj drami i Klaudija u Hamletu, potom interpretacije viteza Olivera Urbana u jednoj od najdugovječnijih predstava riječkog kazališta druge polovice 20. stoljeća – Krležinoj Ledi, kao i Waltera u Galiciji i Pube u Gospodi Glembajevima.
Nenad Šegvić u predstavi Klupko Pere Budaka, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, 1966. 
Nenad Šegvić u predstavi Skup Marina Držića, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, 1967. 
Nenad Šegvić kao Walter u Galiciji, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, 1976.
Nenad Šegvić kao grof Siniša u Zagorkinoj Gričkoj vještici, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, 1968.
Zdušno je prihvaćao i manje, epizodne uloge. Kao kazališni znalac cijenio je svako pojavljivanje na sceni, svoje ili tuđe, ma koliko kratko trajalo, vjerujući da će dobro odrađena epizoda pridonijeti kolektivnom uspjehu. Takva je bila njegova nevelika uloga don Felicija u Brešanovoj Svečanoj večeri u pogrebnom poduzeću, zaogrnuta pamtljivom grotesknom komikom.
U zreloj dobi preuzeo je dužnost ravnatelja Hrvatske drame u HNK Ivana pl. Zajca, koju je obnašao punih deset godina (1976-1986). Godine 2019. proslavio je 30. godišnjicu umjetničkog rada ulogom Alfreda Illa u Posjetu stare dame.
Za povijest riječkog kulturnog života važna je 1993. godina, kada Nenad Šegvić, uz Larryja Zappiju i malu grupu riječkih glumaca, osniva i pokreće HKD teatar, a godinu dana kasnije utemeljuje Hrvatski festival malih scena koji zakratko prerasta u međunarodni, u toponim na kazališnoj karti Europe. Njegov cjelokupni teatarski angažman, ali i uloga motivatora, ravnatelja riječkog Međunarodnog festivala malih scena, donijela mu je među inim i jednu od najvećih nagrada – Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 2013.
O razdoblju koje će kazališni neimari i ljubitelji kazališta u Rijeci, i ne samo u Rijeci, vječno pamtiti, a koje podrazumijeva angažman Nenada Šegvića, dojmove smo tražili u razgovoru sa Zrinkom Kolak Fabijan, umirovljenom glumicom HNK Ivana pl. Zajca i danas predavačicom na Fakultetu glume i medija u Rijeci, koja poput Šegvića ne miruje ni poslije umirovljenja.
Nenad Šegvić u predstavi Tko se boji Virginije Woolf? autora Edwarda Albeeja, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, 1966. 
Edita Karađole, Alen Liverić, Sabina Salamon, Nenad Šegvi, HKD Teatar Rijeka: Edward Albee, Tko se boji Virginije Woolf?, red. Larry Zapia, 1993.
Nenad Šegvić u predstavi Iskušenje, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka,1991. 
Nenad Šegvić kao Don Jere u predstavi Glorija Ranka Marinkovića, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, 1998. 
Nenad Šegvić i Zoja Odak u predstavi Dabog da te majka rodila Vedrane Rudan, HNK ivana pl. Zajca Rijeka, 2012.
„On je čovjek koji je osmislio višegodišnji repertoar našeg kazališta, koji se brinuo za svakog glumca, člana našeg ansambla. Brinuo se za organizaciju brojnih gostovanja, na koje je Hrvatska drama riječkoga kazališta odlazila bezbroj puta, što se danas rijetko događa. Mi smo u njegovo vrijeme u kući igrali 160 do 180 predstava u sezoni, što je za nove prilike u kazalištu nedokučivo. Glumac mu je uvijek bio prvi na pameti. Osnovao je u Zajcu scenu koja je koristila prostor mezanina na katu, u kojem smo igrali male dramske forme gotovo u krilu gledatelja. Nikad nisam doživjela ljepši glumački osjećaj, dah na vratu od naše glume ustreptalog gledatelja, od izričaja koji ne može biti lažan. Za mene je to bio glumački vrhunac. I na tome sam Nenadu zahvalna, a bila bih zahvalna da nakon odlaska dojučerašnjeg ravnatelja svih 26 izvedbi Međunarodnog festivala malih scena netko nastavi tu uspješnu priču, koja je prvo 2020. zaustavljena pandemijom, a 2021. smrću njegova osnivača. To bi bio najljepši spomen na Nenada Šegvića. Mislim da bi bio sretan”, kaže Zrinka Kolak Fabijan.
©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 18. srpnja 2021.