20.11.2024. – Žiri za operu dodijelio je ovogodišnju Nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje opernoj pjevačici, gospođi Gertrudi Munitić.
Gertruda Munitić jedna je od najvećih vokalnih i scenskih umjetnica u Hrvatskoj. Njezin su koloraturni sopran četiri desetljeća resila sigurna i laka tehnika, raskošan spektar boja, te scenska ekstravagancija s dubokim osjećajem za dramu. Zadužila je hrvatsku glazbu i glumište kristalno čistim glasom koji lomi staklo i uživljenim glumačkim kreacijama koje izmamljuju suze kroz interpretacije mnogobrojnih likova u operama i dramama tijekom četiri desetljeća karijere.
Rođena je 30. srpnja 1939. u Omišu kao drugo dijete Hrvata Ante Munitića, tenora, klapskog pjevača i zborista Splitske opere, te Njemice, Volksdeutscherice, Magdalene Schmidt. Bila je čudo od djeteta: pjevala je od treće godine, glumila i plesala u Dječjem kazalištu Titovi mornari, te u splitskoj Glazbenoj školi Josip Hatze učila pjevanje, klavir i violončelo. Imala je urođenu sposobnost pjevanja koloratura u strmoglavim visinama, prirodno stvarala ton na dahu te od najranijih dana pjevala i glumila s nevjerojatnom lakoćom. Mogla je otpjevati bilo što, puno prije svojih kolega, a pjevajući (i radeći u frizerskom salonu svoje tete) kao dijete je zarađivala za život kada joj je otac kao politički protivnik završio u zatvoru.
U Splitskoj je operi sa samo 15 godina debitirala kao Čobanče u Gotovčevoj operi Ero s onoga svijeta i počela nizati uloge u drami i operetama, a prije punoljetnosti pjevala Tijardovićevu Malu Floramye, koja će obilježiti njezinu karijeru. Sam je skladatelj u njezinu liku, glasu i scenskoj okretnosti vidio idealnu interpretatoricu svojega omiljenog lika, što je zabilježila i Radiotelevizija Zagreb pod ravnanjem Mira Belamarića u režiji Vlade Seljana. Jednako je zapamćena kao Marica u Tijardovićevu Spli’skom akvarelu, kao i nenadmašna Petrica u Gotovčevu igrokazu Đerdan, Adela u Straussovu Šišmišu, Contessa Stasi u Kalmanovoj Kneginji čardaša, Mi u Leharovoj Zemlji smiješka, Musetta u Puccinijevoj La Bohème, Rosina u Rossinijevu Seviljskome brijaču…
Od sezone 1962/1963. prelazi u Osijek, gdje je deset godina operna prvakinja HNK-a, gdje su njezine cjelovite glazbenoscenske interpretacije pridonijele uzletu osječke operete i mjuzikla. Godine 1974. na jednogodišnjem boravku u Milanu u slavnom kazalištu La Scalla radi na Verdijevim ulogama Oscara i Gilde, te Donizettijevoj Luciji di Lammermoor, koje će potom ovjekovječiti u svojoj novoj matičnoj kući, Operi Narodnoga pozorišta u Sarajevu, gdje je prvakinja do mirovine. Pamte se njezine Mozartove junakinje koje je iznosila profinjenim osjećajem za stil klasicizma, poput Papagene, Susanne ili Blonde.
Nije radila razliku između glazbenoscenskih žanrova, pa je jednako voljela opere i mjuzikle, gdje joj je omiljena uloga Kate u Kiss me, Kate Colea Portera koju je u sezoni 1971/1972. pjevala u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, a bila je rado viđena gošća i u Zagrebu (u HNK-u i GK Komedija).
Karijerni vrhunac ostvarila je u naslovnim ulogama produkcijama Verdijeve Traviate i Massenetove Manon, gdje do punog izražaja dolaze ljepota njezina glasa velikog opsega i izvanredna sceničnost koje bi u trenu začarali gledatelje. Nastupala je i kao glumica u drami, na filmu i u televizijskim emisijama: glumila je u seriji Naše malo misto te u kazališnim predstavama Shakespeareove komedije Mjera za mjeru u režiji Vlade Habuneka ili Goldonijeve komedije Ribarske svađe redatelja Ante Jelaske. Njezine nastupe slave kritičari Mexico Cityja, Bostona, Washingtona, Kirgizije, Moskve, Praga, Bratislave, Berlina i Pariza.
U najtežim danima opsade Sarajeva ostaje uz svoje sugrađane, u opkoljenom gradu bavi se humanitarnim radom, održava više od stotinu dobrotvornih nastupa, posebice za prava i zaštitu djece kao predsjednica sarajevskog društva Naša djeca i veleposlanica UNICEF-a. Od 2007. živi u Zagrebu.
©Izvor: www.hddu.hr, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 20. studenog 2024.