Piše: Branka Primorac

Objavljeno: 14. siječnja 2024.

U spomen nekadašnjem intendantu Ivici Restoviću, dan poslije njegove prerane smrti, HNK Split objavio je nekrolog u kojem s velikim poštovanjem govori o čovjeku koji je „jamačno jedan od najznačajnijih ljudi u povijesti splitskog i hrvatskog teatra”. Pravnik po struci, bez iskustva u kazališnoj izvedbenoj umjetnosti, dužnost intendanta preuzeo je 1. travnja 1979., dakle u vrijeme koje danas cijenimo zbog progresivnih ideja i umjetničkih dosega u mnogim područjima. Splitskom se Kazalištu posrećilo da mu baš u tom trenutku, „vjerojatno najizazovnijem razdoblju duge povijesti splitske kazališne kuće”, na čelo stupi Restović. Splitski HNK bio je tada, poslije požara 1970. i gotovo desetogodišnje obnove, spreman za iskorak u novu eru umjetničkih dosega.  I najdobrohotniji ljubitelji kazališta teško da su se mogli nadati da će netko u 31. godini života, s neumjetničkom profesijom, nadmašiti legendarnog Ivu Tijardovića. Ipak se zgradi na Trgu Gaje Bulata, koja je kroz turbulentnu povijest od nastanka 1893. štošta doživjela, dogodilo upravo to.

Pažljivim kadroviranjem stalnog ansambla i odabirom vrsnih i hrabrih vanjskih suradnika koji trebaju kazališnoj kući s velikim ambicijama, Restović je preporodio teatarski život Splita, ali i Hrvatske.

Samo jedan vrijedan detalj koji će upotpuniti sliku vizionara Restovića jest izrečena činjenica u odličnom HTV-ovu TV serijalu Moderna vremena o dizajnu osamdesetih. Iznio ju je prof. dr. sc. u mirovini Zvonko Maković, a glasi: Ivica Restović pozvao je 1982. tada mladog, gotovo nepoznatog Borisa Bućana da za HNK Split, za dva baleta Igora Stravinskog, Žar pticu i Petrušku, napravi plakat. Riječ je o antologijskom radu koji je u knjizi Plakati 2020. uvršten među 300 najboljih svjetskih plakata. Štoviše, krasi naslovnicu, a obilježio je Bućanovu karijeru i postao njegovo najslavnije djelo. A da nije bilo Restovićeva poziva, tko zna…

Bilo je puno takvih smjelih odluka u dvanaestogodišnjoj karijeri ravnatelja HNK Split i Splitskog ljeta (1979–1991).  Ali vrijedilo je. U njegovom plodnom razdoblju izvedeno je 145 dramskih, opernih i baletnih premijera, a produkcija splitske nacionalne kazališne kuće bila je cijenjena u kulturnoj javnosti cijele tadašnje države. Najbliži Restovićevi suradnici, koji su nas napustili jako mladi ili u najboljim godinama, bili su ravnatelji Drame pokojni Marin Carić i Petar Selem, ravnatelj glazbenog programa i dirigent Vjekoslav Šutej, svaki za sebe veličina, Beograđanka Višnja Đorđević, ravnateljica Baleta i balerina. Ta imena prate veliki majstori režije poput Roberta Ciullija, Anatolija Vasiljeva, Vladimira Milčina, Božidara Violića, Vite Taufera, Edvarda Millera, Ljubiše Ristića, Ivice Kunčevića, Georgija Para, Ivice Boban, Ljubiše Georgijevskog, Tomislava Durbešića, Želimira Mesarića, Dine Radojevića, Nenni Delmestre, Predraga Lucića, pa su na tom popisu jednako veliki  dirigenti Nikša Bareza, Nikolaj Žličar, Loris Voltolini, Oskar Danon, a poslije njega Sandro Zaninović, koreografi Miljenko Štambuk, Franjo Horvat, Nada Kokotović, Dimitrije Parlić, Dragutin Boldin, Pia i Pino Mlakar, Milko Šparemblek, glumci Josip Genda, Boris Dvornik, Zdravka Krstulović, Zoja Odak…

Dugodišnji ravnatelj Ivica Restović kao nepodobna osoba napustio je HNK Split 1991. godine. Na mjestu intendata zamijenio ga je Ivo Sanader. Spretni Restović daleko od kazališta, koje je upadalo u sve veće probleme, otvorio je  odvjetnički ured koji je vodio tri desetljeća s kolegicom Vedranom Garafulić Kukoč. Međutim, tu nije kraj veze Restovića sa splitskom kazališnom scenom. Poslije godina totalnog muka na relaciji Restović – HNK Split iznenadio ga je poziv iz Zagreba. Zvao ga je Božo Biškupić, tadašnji ministar kulture, i ponudio da bude član Vijeća Splitskog ljeta. Danas Biškupić kaže: „Nikada ga prije nisam sreo, prijateljevao s Restovićem, znao sam ga kao stručnjaka, znalca. Bilo mi je drago da je prihvatio ponudu.“

Mala, ali vrijedna satisfakcija za Ivicu Restovića, najuspješnijeg intendanta HNK Split.

©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 14. siječnja 2024.