Piše: Branka Primorac

3.2.2026. – U visokoj dobi od 87. godina umrla je svestrana dramska glumica i književna prevoditeljica s engleskog Antonija Ćutić. Njezina biografija nalik je biografiji mnogih glumaca, a potvrđuje poznato razmišljanje o glumi – glumački je kruh nepredvidiv i težak, što ključnu odluku o izboru fakulteta prate velike dvojbe. Odluka mlade Antonije bila je pametna i racionalna. Njezin temeljiti CV na stranicama Hrvatskog biografskog leksikona govori da je gotovo paralelno studirala dva studija: jedan koji će joj osigurati sigurnu egzistenciju, a drugi pružiti zadovoljstvo igre na sceni i pred kamerama. Prvo je 1963. na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirala engleski i komparativnu književnost, a glumu 1964. na  zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost. Što joj je bilo bliže srcu, zna se iz sređene Gavelline arhive iz vremena dok je još bila na trećoj godini glume, odnosno apsolventica. Bilo je to prije više od šest desetljeća. Njezino se ime tu pojavljuje u podjeli uloga za dvije predstave iz 1963. i 1964. U godini kad dobiva diplomu Filozofskog fakulteta, to je drama Malograđani Maksima Gorkog, koju režira Vanča Kljaković a glavnu ulogu igra Drago Krča. Službenim debijem računa joj se ipak uloga Učiteljice engleskog jezika u Nušićevoj Gospođi ministarki (premijera5. ožujka 1964.), što je simpatična koincidencija sa studijem koji je završavala. Tada igra uz Nelu Eržišnik – već etabliranu dramsku glumicu, koja će se od uloge ministarke Živke sve više profilirati kao komičarka.  

Sve se činilo da će u stalnom angažmanu ostati u Gavelli, no te iste godine ulogom Dare u drami Tonkina jedina ljubav (A. Cesarec, dramatizacija: Nela Eržišnik) počinje njezin stalni angažman u varaždinskom Narodnom kazalištu August Cesarec. Tu je tijekom sedam sezona odigrala više uloga: bila je Emilija (W. Shakespeare, Otelo), kneginja Lucija Posedarska (A. Šenoa, Čuvaj se senjske ruke), Proserpina (G. B. Shaw, Candida), Nastja (M. Gorki, Na dnu života), Therese Tallien (F. Hochwälder, Javni tužilac), Aricija (J. Racine, Fedra), Sofija (I. Kukuljević Sakcinski, Juran i Sofija ili Turci kod Siska), Stara i Gospođa Martin (E. Ionesco, Stolice i Ćelava pjevačica), Bakica (J. Kulundžić, Škorpion), Ona (R. Queneau, Stilske vježbe), Lucia Maubel (L. Pirandello, Život koji ti dadoh).

Od 1971. mijenja status: iz stalnog i sigurnog angažmana u Varaždinu prelazi u slobodne umjetnice. To su najbolje godine zagrebačkog Teatra &TD okrenutog suvremenom dramskom tekstu. Bez stalnog ansambla, trebao je iskusnu glumicu za fantastičan i svjež repertoar odabranih svjetskih uspješnica. U kazalištu u Studentskom centru u Zagrebu igrala je u odličnim dramskim komadima (Jessica Tilehouse u Bondovu Moru, Vlasnica u Ionescovu komadu Kakav kupleraj, Winter u Krendlesbergerovu Zadatku, Majka u Mrtvoj svadbi Asje Srnec-Todorović). Osim u &TD-u, imala je nastupe u Bašićevom Teatru u gostima (Prušankova u Kunderinoj Ševi), Družini K. P. G. T. (Ana u Jovanovićevu Oslobođenju Skopja), u Malom kazalištu Trešnjevka (Žena u Tucićevoj drami U carstvu sanja) te s Histrionima (Perina u Brešanovoj Hidrocentrali u Suhom Dolu). Izražajnih crta lica, bila je zanimljiva filmašima – kako domaćima (A. Babaja, Izgubljeni zavičaj, 1980; Lj. Ristić, Luda kuća, 1980) tako i inozemnima (P. Ustinov, Memed, 1983; C. Donner, Dosegnuti nebo, 1987). Za inozemne produkcije sigurno je dobrodošlo i njeno savršeno poznavanje engleskog jezika.

Osim članstva u HDDU, bila je redovna članica strukovne udruge Hrvatskog društva književnih prevodilaca (HDKP), na stranicama kojeg su u njezinu bibliografiju upisana dva prijevoda: Cicelya Berrya Glumac i glas (AGM – Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa, Zagreb 1997). i Niti vremena Petera Brooka (Hrvatski centar ITI – UNESCO, Zagreb 2003.). U dugom stažu nisu je mimoišle ni uloge u eteru Hrvatskog radija i na ekranima HTV-a (¡Ecce homo!, Slučaj maturanta Wagnera, Smogovci, Dirigenti i mužikaši) te u TV projektima inozemnih kompanija poput Rata i sjećanja D. Curtisa. Od 2006. godine na svoje stranice uvrstio ju je portal Poznate face, s jedinim novim podatkom da joj je rodni Zagreb prebivalište.

©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 3. veljače 2026.