IVANA SAVIĆ (29. listopada 1950. – 20. veljače 2021.)

Glumica i aktivistica koja je zračila energijom

Ivana Savić ostvarila je velik broj uloga u više od četrdeset godina dugoj kazališnoj karijeri, većinom u HNK-u Ivana pl. Zajca u Rijeci. Među njima ističu se neke od najvećih dramskih uspješnica riječkog HNK-a poput Skupa Vlade Vukmirovića, Vježbanja života Georgija Para te predstave Duhi Marina Carića te opera Mala Floramye redatelja Miljenka Štambuka. Ostat će upamćena i po humanitarnom djelovanju te kao aktivistkinja i zagovornica za prava životinja.

Piše: Tea Schmidichen

Ivana Savić dramska je glumica koja je gotovo cijeli svoj radni vijek provela u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca. Glumu je diplomirala 1973. godine u Dramskom studiju u Banja Luci, na tamošnjem odsjeku beogradske Akademije umjetnosti, nakon čega je ubrzo započela i aktivno glumiti. Osim toga, 1978. godine diplomirala je i hrvatskosrpski jezik i književnost, dok je redovna članica ansambla Hrvatske drame u riječkome HNK-u u razdoblju od 1976. do 2015. godine.

Svoj glumački rad započela je dramom Pokondirena tikva 1974. godine u režiji Dejana Mijača te je otad ostvarila niz srednjih i srednje velikih uloga u zapaženim predstavama. Među njima ističu se neke od najvećih dramskih uspješnica riječkog Hrvatskog narodnog kazališta, poput Skupa Vlade Vukmirovića, Vježbanja života Georgija Para te predstave Duhi Marina Carića, a sudjelovala je i u operi Mala Floramye pod režijskom palicom Miljenka Štambuka. Ivana Savić poznata je i po ulozi u kontroverznim Glembajevima Branka Brezovca iz 2007., kada su napetosti u riječkome HNK-u već dosegnule razinu usijanja, no nažalost zbog ozljede kralježnice svoju glumačku karijeru nakon te predstave nije nastavila. Međutim, u kazališnim krugovima i dalje je ostala aktivna, pomažući svojim kolegama i kolegicama te sudjelujući u svakodnevnoj politici koja je svojedobno uključivala i peticije za smjenu dotičnih ministara kulture koji su se svjetonazorski kosili kako s riječkim HNK-om, tako i s njezinim vlastitim uvjerenjima.

Osim po kazališnom radu, Ivana Savić ostat će poznata i po humanitarnom djelovanju, a pamtit će je se i kao aktivistkinju i zagovornicu za prava životinja te sljedbenicu duhovnog vođe Sai Babe i njegovih pacifističkih putova koje uključuju bezuvjetnu ljubav, pomaganje drugima te apsolutno i beskompromisno prihvaćanje drugih religija. Bavila se i pisanjem, ponajviše poezije, te pedagoškim radom, a redovito je odlazila i u Indiju na produbljivanje svojih duhovnih iskustava i ponovni susret sa „svojom drugom domovinom“, kako ju je nazivala.

Za Ivanom Savić ostat će velik broj dramskih uloga ostvarenih u više od četrdeset godina dugoj kazališnoj karijeri, koju je većinom ostvarila u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci. No osim toga, njezini kolege, prijatelji i poznanici, kao i svi koji su imali priliku od nje učiti, pamtit će je kao ženu i ljudsko biće koje je zračilo posebnom energijom i njome nastojalo okupati sve oko sebe, što je bilo osjetno čak i s pozornice.

©Tea Schmidichen, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 24. veljače 2021.