Piše: Branka Primorac

10.9.2026. – U Zagrebu je 21. srpnja 2026. u 69. godini iznenada umro Damir Šaban, kazališni, filmski i televizijski glumac. Širem gledateljstvu za preciznije prepoznavanje dovoljno je reći da se radi o glumcu opće poznatom po interpretaciji legendarnog lika smetenog i nježnog Mazala iz kultne TV serije Smogovci snimljenepo romanu Hrvoja Hitreca umijećem redatelja Milivoja Puhlovskog.

Ulogu trećeg u nizu braće Vragec dobio je po završetku studija glume na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti (1980.) s relativno malo iskustva, da bi u njegovoj glumačkoj popudbini ostala prva, jedina i nezaobilazna.

Nije se on s time mirio. Prvih godina gotovo je s ustezanjem bez oduševljenja  odgovarao na obavezno novinarsko pitanje o Mazalu, filmskom liku neizbrisivo upisanom u  kolektivno sjećanje. Ništa neobično. Karakterni glumac širokog glumačkog dijapazona i velikim ambicijama kojem je dobro krenulo s jednom okej ulogom psihički se pripremao potvrditi talent u mnogo zahtjevnijem klasičnom dramskom repertoaru koji umjetnika uvrštava na listu najvećih nacionalnih interpreta velikih uloga.

Radio je mnogo, gotovo u svim zagrebačkim kazalištima, na filmu poznatih hrvatskih redatelja i za televiziju u popularnim serijama da bi poslije godina slobodnjaštva dobio stalni angažman u ZKM-u, a koje se lijepim riječima oprostilo od svog dugogodišnjeg člana Šabija: „Damir Šaban bio je jedan od onih glumaca čiji umjetnički rad nije samo obilježio Zagrebačko kazalište mladih, već se svojim kazališnim i televizijskim ulogama upisao u antologiju hrvatskog glumišta. U našem kazalištu zaigrao je vrlo rano, još kao student zagrebačke Akademije dramske umjetnosti u ulozi Davida u tekstu Franza Holera David i Golijat (1979.).

Kao plav i krhak klinac koji se suprotstavlja čitavom scenskom mehanizmu kojeg ima protiv sebe, Damir je već svojom inauguralnom ulogom u ZKM-u gotovo programatski donio a onda i nastavio potvrđivati svoj životni put koji je išao protiv svih mogućih struja, ali uvijek prema umjetnosti. Od te prve velike uloge do njegova ulaska u ansambl proći će gotovo deset godina, pri čemu autor recentne monografije Zagrebačkog kazališta mladih Zauvijek mlad (2020.) Hrvoje Ivanković, Damira smješta u generaciju dolazećih koji će, po njegovim riječima, „sudjelovati u stvaranju niza predstava koje mirne duše možemo svrstati među najvažnija ostvarenja hrvatskog glumišta u posljednjem desetljeću 20. stoljeća“. “

Te dolazeće uloge bile su uistinu odigrane u vrhunskim postavama i autorskim timovima. Riječ je o dramskim tekstovima Zašto smo u Vijetnamu, Minnie? (1988.), Radni naslov: Nacija (1989.), Odisej & sin ili svijet i dom (1990.), Tri sestre  (1992.), Kraljevo (2000.), Veliki meštar sviju hulja (2001.),  Kamov, smrtopis (2003.), sve u režiji dvojice velikana hrvatskoga glumišta B. Brezovca i P. Magellija. Među novijima s početka 21. stoljeća su još ansambl predstava Črna mati zemla po romanu Kristijana Novaka, a u režiji Dore Ruždjak Podolski (2017.) i Huddersfield redatelja Renea Medvešeka (2018.).

Nije se međutim Damir zadržao samo na glumi. S bratićem Davorinom Bogovićem ostvaruje ambiciozni autorski projekt Gustlsalon (1989.), kabaret po tekstovima A. G. Matoša, a koji je izveden više od četiristo puta. Prihvatio se i dvostrukog posla glume i režije u predstavi Odiseja 2001. (2001.) koja je gostovala na više međunarodnih festivala. Oba uprizorenja nastala su u produkciji njegove Kazališne radionice Gustl, što potvrđuje njegovu opsesiju širinom umjetničkog čina i djelovanja.  

Ništa od navedenog pa ni izbor u glumačku ekipu popularnih TV serija, Odmori se, zaslužio si (2006.), Bibin svijet (2007.), Naša mala klinika (2007.) i druge, jednako kultne poput Smogovaca, nije pomutilo slavu prirodno naivnog i toplog Mazala. Šaban je bio traženi glumac, što potvrđuje popis respektabilna opusa u kazalištu, na televiziji, filmu, sinkronizacijama crtanih filmova od mladosti do zrele dobi. No, već pred umirovljenje novinarima je na vječno pitanje o ulozi koja ga je proslavila govorio s mnogo više entuzijazama nego na početku glumačke karijere.

„Bilo mi je važno da što bolje odigram tu ulogu. Mazalo je u prvim emisijama bio dečko koji sve zna i sve može i to mi je skoro išlo na živce”, pa mu je postajao draži kad je u u novim epizodama Vragec krao ruže pa u bijegu preskakao ogradu, ili kad je prvi put poljubio djevojku… a lik postepeno uz  njegovu pomoć dobivao obrise stvarne osobe s Peščenice.

Javna pomirba s nepobitnom činjenicom iz dugačke glumačke karijere dogodila se samo tri mjeseca prije kraja života, na proslavi njegova 68. rođendana u Kazalištu Trešnja s preostalim živim kolegama iz serije Smogovci. Tog sentimentalnog trenutka otvorio je dušu. „Jako mi je drago da me pamte. Nisam ni sanjao da bi to moglo biti. Bio sam mlad, tek diplomirani glumac koji snima neku zanimljivu seriju za mlade i imam zanimljivu ulogu i sve OK. Tko bi mislio da će toga biti još toliko i tko bi mislio da će me to pratiti do penzije“, rekao je za tjednik Story, ne sluteći da će se tjedan dana poslije njegova ugasiti i život Milivoja Puhlovskog, čovjeka koji je Smogovcima dao kreativni pečat i kao njegovi protagonisti ostao najpoznatiji upravo po kultnoj seriji koja je mlado i staro petnaest godina u 37 epizoda držala uz male ekrane HTV-a. Danas se iz raznoraznih razloga više ne može reprizirati.

©Branka Primorac, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 10. rujna 2026.