Piše: Ozana Iveković

Prije pet godina preminula je Mirjana Rogina, hrvatska glumica, dramska pedagoginja i televizijska voditeljica. U Zagrebu je, nakon osmoljetke, završila srednju školu za odgajatelje, a od 1975. do 1979.  godine pohađa dramski studio Zagrebačkog kazališta mladih pod vodstvom Zvjezdane Ladike i Slavenke Čečuk. Od 1980. do 1993. radi u dječjem vrtiću kao odgajateljica te se specijalizira za dramski odgojni rad s djecom predškolske dobi. Na poziv Vlade Krušića 1993. stalno se zapošljava u ZKM-u kao dramska pedagoginja.

Godine 1990. počinje voditi emisiju Mirčin lonac na HRT-u, a glumila je i u seriji za djecu Zlatko i detektivi. Ostvarila je mnoge filmske uloge – Melite, prodavačice u slastičarnici koja čezne da upozna muškarca svog života, u filmu Snježane Tribuson iz 1998. Tri muškarca Melite Žganjer za koju je i nagrađena nagradom Breza za najbolje debitantsko ostvarenje na Pulskom filmskom festivalu. Sa Snježanom Tribuson snimila je još tri filma – Prepoznavanje (1996.), Crna kronika ili dan žena (2001.) i Ne dao Bog većeg zla (2002.). Igrala je i u filmovima Novogodišnja pljačka Dražena Žarkovića te Blagajnica hoće ići na more Dalibora Matanića, kao i u serijama Novo doba Hrvoja Hribara, Moja kućica, moja slobodica Tomislava Radića te Ispod crte Petra Krelje.

Na samom početku dvije-tisućitih vodila je popularnu kulinarsku emisiju Kruške i jabuke, a bila je i savjetnica u radu s djecom-glumcima u filmovima i predstavama. Od 2002. do 2004. godine glumila je u ZKM-ovoj i Daskinoj predstavi Jelka kod Ivanovih, a posljednji se puta na televizijskim ekranima pojavljuje u seriji Odmori se, zaslužio si Snježane Tribuson.

Unatoč karijeri koju je ostvarila kao glumica, nikada nije zanemarivala dramsko-pedagoški rad. Na dramskim satovima u ZKM-u davala je sve od sebe kako bi iz mladih nada izvukla njihov maksimum. Mnoge je uvela u svijet glume koju su onda odabrali kao svoj životni poziv, no bilo joj je najvažnije potaknuti djecu i mlade da ulože najveći mogući trud u radu na sebi. Ništa manje nije držala do vrijednosti ljubavi i prijateljstva te je smatrala da ih mora prenijeti onima s kojima je radila. Dramska pedagogija bila je njezin poziv, brinula se za sve svoje polaznike te je uvijek imala vremena saslušati njihove muke i probleme, dati dobar savjet ili jednostavno zagrliti u znak podrške. S druge strane, o svojim problemima nije mnogo govorila ne hoteći nikoga njima opterećivati.

Iako sam i sama kratko bila članica Mirčine dramske grupe u ZKM-u, sjećam se njezine srdačnosti, topline i vedrine. O njoj sam zapravo puno više saznavala od zajedničke prijateljice Katarine Kolege, novinarke i dramske pedagoginje koja je zapravo “dramsko-pedagoški zanat pekla” upravo pod mentorstvom nezaboravne Mirče.

Njezini prijatelji, kolege i suradnici pamte ju po dobroti, jednostavnosti te nenadmašnom smislu za humor kojim je plijenila pozornost i stvarala dobru atmosferu gdjegod bi se pojavila. Popularnost koju je stekla nikada joj nije “udarila u glavu” te nije puno javno istupala ili davala intervjue. Iako nije imala formalno glumačko obrazovanje, bila je iznimno talentirana i sposobna ostvariti širok raspon uloga. Šira javnost će ju, dakako, najviše pamtiti po ulozi Melite Žganjer, no ostvarila je i brojne druge briljantne role kao, recimo, susjedu Đurđu u Matanićevu filmu Blagajnica hoće ići na more.

©Ozana Iveković, Hrvatskoglumiste.hr, objavljeno 5. siječnja 2022.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije